HLADNOĆA, IZVOR, MESTO LJUBAVNOG SASTANKA... Da li znate kako su srpski manastiri dobili imena: Ovo je njihova zadivljujuća priča
U daljem tekstu vam otkrivamo kako su ti dragulji pravoslavlja dobili imena.
U daljem tekstu vam otkrivamo kako su ti dragulji pravoslavlja dobili imena.
Kritike na račun mitropolita žičkog sve su oštrije – u novom saopštenju se navodi da njegova samovoljna odluka ugrožava duhovnu misiju manastira, uz podsećanje na slične postupke vladike u prošlosti.
Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Posle arhijerejske liturgije, mitropolit žički Justin je u nadahnutoj besedi vernicima pružio uvide u hrabrost i poruku Svetog Stefana o praštanju i ljubavi.
U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Žiču je podigao prvi kralj Srbije iz dinastije Nemanjića, Stefan Nemanjić, a značajnu ulogu u njenom podizanju imao je i njegov brat, Sveti Sava koji je želeo da ovaj manastir bude okrečen u crveno kao što su Lavra i Vatoped na Svetoj Gori. Tamo se i upoznao s verovanjem da crkva počiva na krvi mučenika i da je to simbolično oživotvoreno u boji njenih zidova.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Crkva Hristovog Rođenja jedna je najstarijih sačuvanih hrišćanskih crkava na svetu, podignuta u 4. veku, u vreme cara Konstantina.
Broj zlatnika simbolizuje godine Isusa Hrista, a vernici veruju da pronalazak dukata donosi blagoslov i napredak za narednu godinu.
Sabrani verni narod donosili su ikone i sveće, i strpljivo čekali trenutak kada će se oglasiti „Mir Božji, Hristos se rodi!“
Fotografije koje se dele na društvenim mrežama prikazuju dva krsta na nebu iznad manastira kod Leposavića.
Između Rođenja Hristovog i Bogojavljenja, Crkva je sačuvala drevni ritam radosti: deset dana bez posta i bez venčanja - vreme u kome se ne broje sati, već smisao.
Jednostavan starinski desert koji prija posle bogate trpeze i podseća na vreme kada su se najbolji recepti čuvali u fiokama, a ne na ekranima.