Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Joanikiju, prvom srpskom patrijarhu. Ovaj značajan praznik nosi u sebi sećanje na velikog svetitelja koji je svojim životom i delom podigao Srpsku crkvu na rang patrijaršije, obezbeđujući joj potpunu nezavisnost.
Sveti Joanikije, rođen u okolini Prizrena, potiče iz pobožne i blagorodne porodice. Prvi značajan korak u njegovom crkvenom životu bio je služenje kao sekretar cara Stefana Dušana. Njegova izvanredna sposobnost i posvećenost brzo su bile prepoznate, pa je 1338. godine izabran za arhiepiskopa. Tokom svog službovanja, Sveti Joanikije je neumorno radio na unapređenju Srpske pravoslavne crkve, uključujući ukrašavanje prvoprestolne crkve u Peći divnim ikonama i freskama.
Printscreen
Ikona Svetog Joanikija
Na Cveti 1346. godine, na istorijskom crkvenom saboru u Skoplju, Sveti Joanikije je uzdignut u zvanje patrijarha Srba i Grka. Ovaj događaj je označio uzdignuće Srpske crkve na rang patrijaršije, čime je potvrđena njena nezavisnost. Saboru su prisustvovali značajni crkveni velikodostojnici, uključujući patrijarha bugarskog Simeona i arhiepiskopa ohridskog Nikolaja, kao i predstavnici svetogorskih manastira.
Sveti Joanikije je, zajedno sa carem Stefanom Dušanom, potpisao srpski Zakonik, koji je predstavljao pravni okvir srpskog carstva i regulisao pravdu i moral u njemu. Skopska mitropolija postala je prvoprestolna u Srpskoj crkvi, dok su Ohridska, Zletovska i druge episkopije uspostavljene kako bi podržale organizaciju crkvenog života.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Mošti Svetog Joanikija nalaze se u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji
Sveti Joanikije je svoj ovozemaljski put okončao 16. septembra 1349. godine, dok je bio na putu iz Žiče ka Peći, gde je želeo da se vrati u svoju patrijaršiju. Nažalost, njegovo putovanje je prekinuto bolešću, i preminuo je na putu. Njegove svete mošti su položene u Pećkoj patrijaršiji, gde je kasnije proglašen za svetitelja. Danas se njegove mošti nalaze u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji, a iznad njegovog groba nalazi se freska koja prikazuje njegovo usnuće u Gospodu.
Sveti Joanikije ostavio je dubok trag u srpskoj crkvenoj i političkoj istoriji. Njegova posvećenost organizovanju crkvenog života i jačanju crkvene nezavisnosti i danas služi kao inspiracija i uzor vernicima. Dok slavimo njegov dan, sećamo se njegovih vrlina i doprinosa Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Sud u Podgorici dosudio je odštetu arhimandritu Hrizostomu Nešiću nakon što je na kontroverznom portalu bio označen kao „špijun“, zajedno sa više monaha i sveštenika SPC.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Timoteja i Mavru po starom i Prepodobnog Teodora Osveštanog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Ivana Nepomuka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po novom i Prepodobnog Pahomija Velikog po starom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Izidora, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.