NI BOGATSTVO, NI DECA NE MOGU TE SPASITI: Otkrijte tajnu večnog mira
Stihovi 34:37-38 podsećaju muslimane da je pravi put do Božije milosti kroz iskrenu veru i dobra dela, dok oni koji poriču Njegovu poruku suočavaju se s ozbiljnim posledicama.
Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Joanikiju, prvom srpskom patrijarhu. Ovaj značajan praznik nosi u sebi sećanje na velikog svetitelja koji je svojim životom i delom podigao Srpsku crkvu na rang patrijaršije, obezbeđujući joj potpunu nezavisnost.
Sveti Joanikije, rođen u okolini Prizrena, potiče iz pobožne i blagorodne porodice. Prvi značajan korak u njegovom crkvenom životu bio je služenje kao sekretar cara Stefana Dušana. Njegova izvanredna sposobnost i posvećenost brzo su bile prepoznate, pa je 1338. godine izabran za arhiepiskopa. Tokom svog službovanja, Sveti Joanikije je neumorno radio na unapređenju Srpske pravoslavne crkve, uključujući ukrašavanje prvoprestolne crkve u Peći divnim ikonama i freskama.
Na Cveti 1346. godine, na istorijskom crkvenom saboru u Skoplju, Sveti Joanikije je uzdignut u zvanje patrijarha Srba i Grka. Ovaj događaj je označio uzdignuće Srpske crkve na rang patrijaršije, čime je potvrđena njena nezavisnost. Saboru su prisustvovali značajni crkveni velikodostojnici, uključujući patrijarha bugarskog Simeona i arhiepiskopa ohridskog Nikolaja, kao i predstavnici svetogorskih manastira.
Sveti Joanikije je, zajedno sa carem Stefanom Dušanom, potpisao srpski Zakonik, koji je predstavljao pravni okvir srpskog carstva i regulisao pravdu i moral u njemu. Skopska mitropolija postala je prvoprestolna u Srpskoj crkvi, dok su Ohridska, Zletovska i druge episkopije uspostavljene kako bi podržale organizaciju crkvenog života.
Sveti Joanikije je svoj ovozemaljski put okončao 16. septembra 1349. godine, dok je bio na putu iz Žiče ka Peći, gde je želeo da se vrati u svoju patrijaršiju. Nažalost, njegovo putovanje je prekinuto bolešću, i preminuo je na putu. Njegove svete mošti su položene u Pećkoj patrijaršiji, gde je kasnije proglašen za svetitelja. Danas se njegove mošti nalaze u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji, a iznad njegovog groba nalazi se freska koja prikazuje njegovo usnuće u Gospodu.
Sveti Joanikije ostavio je dubok trag u srpskoj crkvenoj i političkoj istoriji. Njegova posvećenost organizovanju crkvenog života i jačanju crkvene nezavisnosti i danas služi kao inspiracija i uzor vernicima. Dok slavimo njegov dan, sećamo se njegovih vrlina i doprinosa Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
Od mladosti svedušno je pošao za Hristom, oslobodivši se dva teška bremena - bremena bogatstva i bremena tela.
U vreme kad su mučene i ubijene, Vera je imala 12, Nada 10, a Ljubav 9 godina.
Živeo je u "ćelijama pustinjaka“ na zapadnoj strani Nila, blizu Aleksandrije.
Kada je knez Gotski Atanarik počeo da muči hrišćane, Sveti Nikita je stao pred njega i izobličio ga zbog bezboštva i nečovečnosti.
U grčkom selu Xyniada, zakopana ispod starog hrasta, otkrivena je čudotvorna ikona Majke Božije. Njena priča počinje viđenjem deteta, a nastavlja se kroz isceljenja.
Mitropoliti Nikanor i Lukijan služili su liturgiju pred prisustvom princa Nikolaja, dok patrijarh Porfirije poručuje da Bazjaš svedoči o vekovnoj veri i svetosavskim korenima Srba u Rumuniji.
Novi igumen manastira Svete Katarine na Sinaju, arhimandrit Simeon, javno se izvinjava vernicima i obećava jedinstvo, duhovnu obnovu i vernost vekovnoj pravoslavnoj tradiciji.
Jerej Srpske pravoslavne crkve ističe da se krsna slava ne obeležava radi običaja, već radi očuvanja vere i kontinuiteta.
Od posta i molitve do čuda i Vaskrsenja, broj 40 u pravoslavlju ima duboku simboliku koja se provlači kroz istoriju spasenja i duhovne prakse Crkve.
Otkrijte kako život i mučeništvo svetih sestara i njihove hrabre majke i danas pomažu vernicima da pronađu unutrašnji mir, snagu i utehu pred Bogom.
Današnja beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog objašnjava dubinu Hristovih reči i vodi čitaoca do srca božanske tajne koja nadilazi ljudsko poimanje.