Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Joanikiju, prvom srpskom patrijarhu. Ovaj značajan praznik nosi u sebi sećanje na velikog svetitelja koji je svojim životom i delom podigao Srpsku crkvu na rang patrijaršije, obezbeđujući joj potpunu nezavisnost.
Sveti Joanikije, rođen u okolini Prizrena, potiče iz pobožne i blagorodne porodice. Prvi značajan korak u njegovom crkvenom životu bio je služenje kao sekretar cara Stefana Dušana. Njegova izvanredna sposobnost i posvećenost brzo su bile prepoznate, pa je 1338. godine izabran za arhiepiskopa. Tokom svog službovanja, Sveti Joanikije je neumorno radio na unapređenju Srpske pravoslavne crkve, uključujući ukrašavanje prvoprestolne crkve u Peći divnim ikonama i freskama.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
U vreme cara Iroda, kada su nevina deca stradala, ovo dvoje svetitelja postali su svedoci patnji, ali i čudesa. Njihov život obasjan je Božjom milošću, a danas ih vernici proslavljaju kao simbole nade i roditeljske ljubavi.
U danu kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja sećanje na ovog svetitelja, podsećamo se priče o njegovom neustrašivom stavu pred idolopoklonicima i o tragediji troje dece koja su delila njegovu žrtvu.
Današnji dan, obeležen sećanjem na život i stradanje ovog sveca, podseća sve nas na hrabrost i postojanost vere. Njegova žrtva nije samo svedočanstvo prošlih vremena, već i nadahnuće svakom verniku da u svom životu nosi svetlost Hristovog vaskrsenja, bez obzira na iskušenja i izazove.
Slavimo sveca koji je molitvom i verom pomogao hiljadama duša, isceljujući ih i darujući im nadu. Njegov život, proveden na stubu u postu i tišini, ostaje simbol vere i milosti, dok se na mestu njegovog stuba i danas događaju mnoga čudesa.
U ovoj ikoni, koja se u pravoslavnom kalendaru obeležava 17. septembra, spojene su starozavetne vizije i božanske intervencije koje vekovima inspirišu pravoslavnih vernika. Njen simbolički značaj oblikovao je spasenje od požara i očuvao mir u vremenima nevolje.
Inicijativa za zajedničko praznovanje najvažnijeg hrišćanskog praznika između pravoslavnih i rimokatolika otvorio je raspravu o očuvanju vekovne tradicije. Dok Carigradska patrijaršija vidi priliku za približavanje, ostale pomesne pravoslavne crkve upozoravaju na moguće narušavanje duhovnog identiteta.
Ova molitva iz Molitvenika Srpske pravoslavne crkve pomaže da pronađete unutrašnji mir i da se duhovno osnažite kada se suočite sa svakodnevnim iskušenjima.