Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Joanikiju, prvom srpskom patrijarhu. Ovaj značajan praznik nosi u sebi sećanje na velikog svetitelja koji je svojim životom i delom podigao Srpsku crkvu na rang patrijaršije, obezbeđujući joj potpunu nezavisnost.
Sveti Joanikije, rođen u okolini Prizrena, potiče iz pobožne i blagorodne porodice. Prvi značajan korak u njegovom crkvenom životu bio je služenje kao sekretar cara Stefana Dušana. Njegova izvanredna sposobnost i posvećenost brzo su bile prepoznate, pa je 1338. godine izabran za arhiepiskopa. Tokom svog službovanja, Sveti Joanikije je neumorno radio na unapređenju Srpske pravoslavne crkve, uključujući ukrašavanje prvoprestolne crkve u Peći divnim ikonama i freskama.
Printscreen
Ikona Svetog Joanikija
Na Cveti 1346. godine, na istorijskom crkvenom saboru u Skoplju, Sveti Joanikije je uzdignut u zvanje patrijarha Srba i Grka. Ovaj događaj je označio uzdignuće Srpske crkve na rang patrijaršije, čime je potvrđena njena nezavisnost. Saboru su prisustvovali značajni crkveni velikodostojnici, uključujući patrijarha bugarskog Simeona i arhiepiskopa ohridskog Nikolaja, kao i predstavnici svetogorskih manastira.
Sveti Joanikije je, zajedno sa carem Stefanom Dušanom, potpisao srpski Zakonik, koji je predstavljao pravni okvir srpskog carstva i regulisao pravdu i moral u njemu. Skopska mitropolija postala je prvoprestolna u Srpskoj crkvi, dok su Ohridska, Zletovska i druge episkopije uspostavljene kako bi podržale organizaciju crkvenog života.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Mošti Svetog Joanikija nalaze se u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji
Sveti Joanikije je svoj ovozemaljski put okončao 16. septembra 1349. godine, dok je bio na putu iz Žiče ka Peći, gde je želeo da se vrati u svoju patrijaršiju. Nažalost, njegovo putovanje je prekinuto bolešću, i preminuo je na putu. Njegove svete mošti su položene u Pećkoj patrijaršiji, gde je kasnije proglašen za svetitelja. Danas se njegove mošti nalaze u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji, a iznad njegovog groba nalazi se freska koja prikazuje njegovo usnuće u Gospodu.
Sveti Joanikije ostavio je dubok trag u srpskoj crkvenoj i političkoj istoriji. Njegova posvećenost organizovanju crkvenog života i jačanju crkvene nezavisnosti i danas služi kao inspiracija i uzor vernicima. Dok slavimo njegov dan, sećamo se njegovih vrlina i doprinosa Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Dok su svetinje padale i ljudi bežali sa Kosmeta, mati Fevronija je ostala, spašavala izbeglice, molila se neprestano i postala simbol vere, snage i majčinske ljubavi.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Leontija po starom i Svete besrebrenike Kozmu i Damjana po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Arona, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Manuil, Savel i Ismail bili su Persijanci, sinovi oca neznabošca i majke hrišćanke, koja ih je odmalena vaspitala u duhu Jevanđelja i privela svetom krštenju.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Tihona Amatuntskog po starom, odnosno Svete apostole Petra i Pavla po novom kalendaru. Katolička crkva obeležava blagdan Svetih apostola Petra i Pavla, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznati veliki praznik.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
U besedi za utorak pete sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, vladika Nikolaj, opisuje trenutak kada izgovor prestaje da pripada govorniku i počinje da se vraća kao posledica.