Kroz svoju izuzetnu službu i nepokolebljivu hrabrost, ovaj svetac je postavio temelje Srpske pravoslavne crkve, ostavljajući trajan pečat na istoriji i duhovnom životu Srba. Njegova duhovna baština i dalje svetli kao putokaz za sve vernike.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Joanikiju, prvom srpskom patrijarhu. Ovaj značajan praznik nosi u sebi sećanje na velikog svetitelja koji je svojim životom i delom podigao Srpsku crkvu na rang patrijaršije, obezbeđujući joj potpunu nezavisnost.
Sveti Joanikije, rođen u okolini Prizrena, potiče iz pobožne i blagorodne porodice. Prvi značajan korak u njegovom crkvenom životu bio je služenje kao sekretar cara Stefana Dušana. Njegova izvanredna sposobnost i posvećenost brzo su bile prepoznate, pa je 1338. godine izabran za arhiepiskopa. Tokom svog službovanja, Sveti Joanikije je neumorno radio na unapređenju Srpske pravoslavne crkve, uključujući ukrašavanje prvoprestolne crkve u Peći divnim ikonama i freskama.
Printscreen
Ikona Svetog Joanikija
Na Cveti 1346. godine, na istorijskom crkvenom saboru u Skoplju, Sveti Joanikije je uzdignut u zvanje patrijarha Srba i Grka. Ovaj događaj je označio uzdignuće Srpske crkve na rang patrijaršije, čime je potvrđena njena nezavisnost. Saboru su prisustvovali značajni crkveni velikodostojnici, uključujući patrijarha bugarskog Simeona i arhiepiskopa ohridskog Nikolaja, kao i predstavnici svetogorskih manastira.
Sveti Joanikije je, zajedno sa carem Stefanom Dušanom, potpisao srpski Zakonik, koji je predstavljao pravni okvir srpskog carstva i regulisao pravdu i moral u njemu. Skopska mitropolija postala je prvoprestolna u Srpskoj crkvi, dok su Ohridska, Zletovska i druge episkopije uspostavljene kako bi podržale organizaciju crkvenog života.
Printscreen/YouTube/TV Hram
Mošti Svetog Joanikija nalaze se u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji
Sveti Joanikije je svoj ovozemaljski put okončao 16. septembra 1349. godine, dok je bio na putu iz Žiče ka Peći, gde je želeo da se vrati u svoju patrijaršiju. Nažalost, njegovo putovanje je prekinuto bolešću, i preminuo je na putu. Njegove svete mošti su položene u Pećkoj patrijaršiji, gde je kasnije proglašen za svetitelja. Danas se njegove mošti nalaze u Crkvi Svetih apostola u Pećkoj patrijaršiji, a iznad njegovog groba nalazi se freska koja prikazuje njegovo usnuće u Gospodu.
Sveti Joanikije ostavio je dubok trag u srpskoj crkvenoj i političkoj istoriji. Njegova posvećenost organizovanju crkvenog života i jačanju crkvene nezavisnosti i danas služi kao inspiracija i uzor vernicima. Dok slavimo njegov dan, sećamo se njegovih vrlina i doprinosa Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Ajeti 50:15-16, izdvojeni za 15. novembar, podsećaju na neprekidnu Božiju pažnju i moć stvaranja, izazivajući razmišljanje o odgovornosti, sudbini i unutrašnjem životu svakog čoveka.
Od modelinga i Jutjuba do neočekivane hirotonije, brzog raščinjenja i hapšenja koje je otvorilo „Pandorinu kutiju“ - šta krije telefon oca Partenija i kako bi njegovi podaci mogli da razotkriju čitavu kriminalnu strukturu.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Kada vernici dolaze, monahinje ih dočekuju napolju, s radošću i ljubavlju, ali u njihovim očima se može videti želja da ugoste posetioce u toplom i zatvorenom prostoru.
U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Vernici im se obraćaju u trenucima bolesti, straha i nevolja — njihovo besplatno služenje i zagovor kod Hrista donose zdravlje, utehu i snagu za životne borbe.
Tribina o AI tehnologiji u Crkvi izazvala je oštre reakcije monaha svetinje kraj Golupca, koji tvrde da su kritike zlonamerne i da dodatno remete crkveno jedinstvo.