VERSKI KALENDAR ZA SUBOTU 14. FEBRUAR
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Trifuna po starom i Svetog Avksentija po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Valentina, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
Vladika Nikolaj Velimirović nas u besedi za 23. subotu po Duhovima poziva da zastanemo pred Božjom večnom voljom, gde je svaki čovek pozvan na svetost još pre postanja sveta.
U Hristu se otvara put spasenja i zajedništva s Bogom, pozivajući nas da slobodnom voljom i svakodnevnim trudom ostvarujemo pravdu i ljubav u svojem životu.
Kao što nas izabra kroz Njega prije postanja svijeta, da budemo sveti i pravedni pred njim u ljubavi. (Ef. 1, 4)
Jedina Crkva uči i pokazuje da je najpre bio plan sveta, pa je onda stvoren svet. Taj plan je bio u mudrosti i volji i sili Božjoj. U tome smo planu i mi hrišćani kao Crkva Božja.
Bog nas, prema tome planu, izabra pre postanja sveta na svetost i pravdu u ljubavi. Izabra nas Bog unapred i posini kroz Njega – kroz koga? Kroz Gospoda Isusa Hrista. Jer sve što smo mi Bogu, sve smo Mu to kroz Isusa Hrista. I mimo Isusa Hrista čovek nema nikakve veze, nikakva odnosa, nikakva srodstva s Bogom.
Naše izbranje i posinovljenje, dakle, bilo je kroz Gospoda našeg Isusa Hrista. Izabra nas, Crkvu Svoju svetu, po ugodnosti volje Svoje, kao što je nekada izabrao Izrailja između svih naroda na zemlji.
Neka niko ne kaže: ovo izbranje Božje uništava slobodnu volju čovekovu, te niti hrišćanin ima zasluge što je hrišćanin, niti je neznabožac za osudu što je neznabožac. Ne; to je sasvim pogrešno tumačenje.
Jer izabra Bog i Izrailja nekada, pa neki u Izrailju propadoše, a neki se spasoše. Izabra On i Crkvu Svoju svetu, pozivajući u Nju sve narode i sve ljude. No da li će se i koji će se od izabranih i prizvanih spasti, to ne zavisi samo od Božjeg izbora, nego i od čovečje volje i truda.
O Bože večni, Stvoritelju naš, koji si nas izabrao na spasenje pre nego si nas stvorio bio, pomiluj nas i spasi nas. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 13. februar Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da formalno držanje zakona bez milosti prazni dušu, dok istinska pravda i čovekoljublje zahtevaju puninu - izvršavanje svega što Bog zapoveda.
PODNASLOV: U besedi za četvrtak mesopusne sedmice Sveti Nikolaj Ohridski i Žički postavlja neugodno pitanje: da li nas iskustvo i samouverenost vode napred - ili nam, lišenim nezlobivosti, polako zatvaraju pred Carstvom nebeskim?
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za sredu mesopusne sedmice pokazuje da ljubav i poslušnost prema Bogu određuju naš put više nego lična volja.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak mesopusne sedmice razotkriva gde zapinje svaka namera da se zlo iz sebe iskopa do korena i zašto promena ne počinje tamo gde mislimo.
Duhovna pouka koja otkriva kako zajednička molitva Crkve postaje snažan kanal milosrđa i povezanosti između generacija.
Sveštenik Predrag Šćepanović otkriva kako Zadušnice nisu samo običaj, već trenutak u kojem ljubav prema upokojenima i vera dobijaju oblik kroz molitvu, svetlost sveće i simboliku koljiva.
Posle duge i teške bolesti, monah poznat po smirenosti i predanosti molitvi upokojio se u Gospodu - opelo i sahrana zakazani za sutra.
Dirljiva priča o malom Hristiforu, o tišini koja je ušla u porodični dom, o odlasku u šidsku Lazaricu i o molitvi posle koje se dečakov glas vratio.
Isceljivao je bolesti i izgonio zle duhove.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Gotovo da nema vernika koji, ulazeći u crkvu, najpre ne priđe mestu za sveće – bilo da se moli za zdravlje svojih bližnjih ili za pokoj duša upokojenih.
Sveti oci su opominjali da je uzaludno vapiti Bogu ako ne postoji trud da se sopstveni život uskladi sa zapovestima.
Nakon liturgije koju je služio mitropolit šumadijski Jovan, sveštenici iz tri namesništva i profesori Pravoslavnog bogoslovskog fakulteta otvorili su razgovor o izazovima crkvenog života koji se ne vide sa ambona.