U svojoj besedi posle liturgije, vladika Teodosije govorio je vernicima okupljenim iz svih delova Kosova i Metohije o značaju vere u iskušenjima, naglašavajući da se čak i u trenucima slabosti rađaju novi počeci i bolje sutra za Srbe na ovim prostorima.
U srcu drevne Peći, među svetim zidovima crkve posvećene Usekovanju glave Svetog Jovana Krstitelja, ove godine je obeležena hramovna slava koja je, kao i uvek, okupila vernike iz Goraždevca, okolnih povratničkih sela, te raseljene Srbe iz Peći. U vremenu iskušenja i neizvesnosti, svako okupljanje Srba na Kosovu i Metohiji postaje svetionik nade, a radost ovogodišnje slave posebno je uvećana prisustvom velikog broja dece – pravih „anđelčića naše budućnosti“, kako ih je nazvao mitropolit raško-prizrenski Teodosije.
Arhijerejsku liturgiju sližio je mitropolit raško-prizrenski Teodosije, uz sasluženje sveštenstva i monaštva iz Eparhije raško-prizrenske. Među sabranima, bilo je i sestrinstvo Manastira Pećke patrijaršije, monasi Manastira Visoki Dečani, profesori i učenici obnovljene Prizrenske bogoslovije, a među gostima je bio i gradonačelnik Peći, Gazmend Muhadžeri. Brojsni vernici sabrali su se da proslave dan posvećen najvećem od proroka, Svetom Jovanu Krstitelju, čiji primer odvažnosti i vere predstavlja svetlost u tami za sve Srbe u ovim izazovnim vremenima.
SPC
Hramovna slava Crkve Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja u Peći
Beseda mitropolita Teodosija bila je ispunjena nadom i verom u obnovu, čak i u najtežim trenucima.
- Kada mislimo da smo najslabiji, da je kraj, da je gotovo, onda Gospod postavi nov početak - kazao je vladika, naglašavajući da se svetlost slavske sveće i kandila u ovoj crkvi ne gasi zahvaljujući nesebičnom zalaganju oca Dragana i njegove porodice. Ali, to nije samo svetlost vidljiva oku – to je svetlost vere, nada koja obasjava sve prisutne, posebno najmlađe, čija čista srca simbolizuju neokaljanu veru u bolje sutra.
Prisustvo dece u ovim liturgijskim sabranjima je neizmerno važno, jer ona su ta koja će, u Gospodnje vreme, biti nosioci vere i svetlosti u svet koji prolazi kroz iskušenja. Oni su znak Božje ljubavi i pečat Njegove prisutnosti, potvrda da, iako danas u malom broju, vernici Kosova i Metohije imaju budućnost u Hristu, kao i snagu za obnovu.
Mitropolit Teodosije je, osvrćući se na mučenike koji su nedavno proslavljeni u ovom gradu, podsetio vernike na veličinu žrtve radi vere, pravde i istine Božje.
- Treba se čuvati greha, treba sačuvati svoju dušu i ono što je najvažnije – biti sjedinjen sa Gospodom u ljubavi Hristovoj, poručio je mitropolit, osnažujući verne u njihovoj borbi protiv svakodnevnih iskušenja.
SPC
Najmlađi vernici u Crkvi Usekovanja glave Svetog Jovana Krstitelja u Peći
Na kraju liturgije, domaćini ovogodišnje slave, raseljeni Pećanci Miraš Babović, Ivan Marković i Milan Vujinović, predali su deo slavskog kolača budućim domaćinima, Miodragu Božoviću iz Zubinog Potoka i Aleksandru Rakiću iz Zupča. Ovaj simboličan čin prenošenja vere i tradicije na buduće naraštaje podseća da je slavska sveća, kao i vera, nešto što traje, prenoseći se s generacije na generaciju.
Sabranje u Peći, proslava hramovne slave u crkvi posvećenoj Svetom Jovanu Krstitelju, dolazi kao podsetnik da, i u najtežim vremenima, vera donosi svetlost koja nas vodi kroz tamu iskušenja. Prisustvo dece, anđelčića budućnosti, naročito je dirljivo i značajno u ovom trenutku. Oni su znak da život teče, da vera živi, i da se čak i u najmračnijim vremenima rađa nada u obnovu i bolje sutra. Gospod, kako je mitropolit Teodosije rekao, postavlja nove početke kada mislimo da je sve izgubljeno – i upravo ta nada osvetljava put vernicima Kosova i Metohije kroz izazove današnjice.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Dok se srpski narod na Kosmetu suočava s pritiscima i neizvesnošću, arhimandrit Mihailo šalje snažnu poruku mira i opreza i ističe da će slava biti obeležena molitvom i sabornim duhom, daleko od sukoba i podela.
Dok se zidovi hrama pretvaraju u mete vandala, Srbi u ovoj enklavi žive u stalnom strahu, a iz Kancelarije za KiM upozoravaju da Priština želi da iskoreni njihovo prisustvo na Kosovu i Metohiji.
Na slavi u manastiru Svete Nedelje, mitropolit raško-prizrenski poslao snažnu poruku o veri koja isceljuje, svetinji koja ne sme biti zaboravljena i ljubavi Hristovoj koja okuplja Srbe vekovima.
Episkop valjevski upozorio je da i blagoslovene životne stvari mogu postati prepreka ako potisnu Boga, te podsetio da se smisao rada, braka i svakodnevice otkriva tek kada su postavljeni u pravu hijerarhiju vrednosti.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.
U svetinji kod Priboja dve iskušenice stupile su na put monaškog služenja, a ovaj duhovni događaj sabrao je verni narod i sveštenstvo, spojivši vekovno pamćenje manastira sa živom, tihom radošću ovog posebnog trenutka.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.