KAKO SE REŠITI TUGE: Sveti Nil Sinajski o najgorem osećanju koje može da preplavi čoveka
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Vera nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno.
U današnjem vremenu haosa, nemira i stalne trke za uspehom, čovek se sve više udaljava od tišine svoga srca i od blage svetlosti vere. Sve što radimo, radimo u želji da ostvarimo svoje planove, svoje želje, svoje zamisli o tome kako bi naš život trebalo da izgleda. Međutim, često zaboravljamo da Bog ima svoj plan za svakoga od nas - plan koji je savršen, iako ga mi ne razumemo u trenutku iskušenja.
Koliko puta se dogodi da čovek započne nešto s najboljom namerom, a onda se suoči s nizom prepreka. U tom trenutku misli da ga je Bog ostavio, da mu se život ruši i da nema izlaza. A možda je baš tada, u tom prividnom gubitku, skrivena prilika za duhovno preobraženje, za smirenje i povratak na pravi put. Bog ne dopušta nevolju bez razloga; svaka muka nosi poruku, svaka tuga rađa plod ako se primi sa strpljenjem i verom.
Sveti oci nas uče da vera nije samo reč, već način života. Ona nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno. Kada se čovek prepusti Božjoj volji, tada nestaje strah, a srce se ispunjava mirom koji svet ne može da dâ.
Savremeni čovek često misli da može sve sam. Planira, gradi, ulaže napor da sve drži pod kontrolom. Ali, kako kaže Sveto pismo, "bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15, 5). Čovek bez Boga je kao lađa bez kapetana, koju talasi života nose kud hoće. Tek kada se setimo da nismo mi gospodari svoga života, već da je Gospod taj koji vodi naš brod, tada dolazi istinski mir u dušu.
Taj mir ne dolazi iz spoljašnjih okolnosti, već iz unutrašnjeg predanja Božjoj volji. Kada se duša nauči smirenju, tada i najteže situacije postaju put spasenja. Tada se i bol pretvara u blagoslov, jer se kroz njega rađa nova snaga, nova vera i novo razumevanje smisla života.
Starac Pajsije Svetogorac govorio je reči koje ostaju kao putokaz svakome ko traži mir i utehu u vremenu iskušenja:
- Ti svoje lične planove stavljaš iznad i spred planova Božjih, zato i stradaš. Poverenjem u Boga i smirenjem rešavaju se svi problemi.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.