KAKO SE REŠITI TUGE: Sveti Nil Sinajski o najgorem osećanju koje može da preplavi čoveka
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Vera nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno.
U današnjem vremenu haosa, nemira i stalne trke za uspehom, čovek se sve više udaljava od tišine svoga srca i od blage svetlosti vere. Sve što radimo, radimo u želji da ostvarimo svoje planove, svoje želje, svoje zamisli o tome kako bi naš život trebalo da izgleda. Međutim, često zaboravljamo da Bog ima svoj plan za svakoga od nas - plan koji je savršen, iako ga mi ne razumemo u trenutku iskušenja.
Koliko puta se dogodi da čovek započne nešto s najboljom namerom, a onda se suoči s nizom prepreka. U tom trenutku misli da ga je Bog ostavio, da mu se život ruši i da nema izlaza. A možda je baš tada, u tom prividnom gubitku, skrivena prilika za duhovno preobraženje, za smirenje i povratak na pravi put. Bog ne dopušta nevolju bez razloga; svaka muka nosi poruku, svaka tuga rađa plod ako se primi sa strpljenjem i verom.
Sveti oci nas uče da vera nije samo reč, već način života. Ona nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno. Kada se čovek prepusti Božjoj volji, tada nestaje strah, a srce se ispunjava mirom koji svet ne može da dâ.
Savremeni čovek često misli da može sve sam. Planira, gradi, ulaže napor da sve drži pod kontrolom. Ali, kako kaže Sveto pismo, "bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15, 5). Čovek bez Boga je kao lađa bez kapetana, koju talasi života nose kud hoće. Tek kada se setimo da nismo mi gospodari svoga života, već da je Gospod taj koji vodi naš brod, tada dolazi istinski mir u dušu.
Taj mir ne dolazi iz spoljašnjih okolnosti, već iz unutrašnjeg predanja Božjoj volji. Kada se duša nauči smirenju, tada i najteže situacije postaju put spasenja. Tada se i bol pretvara u blagoslov, jer se kroz njega rađa nova snaga, nova vera i novo razumevanje smisla života.
Starac Pajsije Svetogorac govorio je reči koje ostaju kao putokaz svakome ko traži mir i utehu u vremenu iskušenja:
- Ti svoje lične planove stavljaš iznad i spred planova Božjih, zato i stradaš. Poverenjem u Boga i smirenjem rešavaju se svi problemi.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
U pravoslavlju se naglašava da Bog ne stvara zlo niti uživa u ljudskoj patnji, ali dopušta iskušenja radi duhovne koristi.
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Muškarac u braku ima veliku odgovornost, jer je pozvan da bude oslonac, ali ne gospodar, da prednjači u dobru, a ne u sili, i da svojim ponašanjem čuva mir u porodici.
Sud u Strazburu odlučuje hoće li Evropa ukloniti Hrista sa javnih površina i zaboraviti svoje duhovne korene.
Pravoslavlje jasno naglašava da kleveta proizlazi iz strasti - zavisti, gneva, gordosti i zlobe.
Od blagoslova patrijarha Pavla do molitve pred svakim mečem - otkrivamo kako pravoslavlje daje snagu, smirenost i unutrašnji kompas jednom od najvećih sportista sveta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Snaga majki dece sa posebnim potrebama nije u rečima, već u svakom ustajanju kada su već slomljene, u svakom koraku koji prave umesto svog deteta i u ljubavi koja ne zna za granice.
U "Srbskom kuvaru" iz 19. veka jeromonah Jerotej Draganović ostavio je zapis o čorbi od rasola koja je bila više od jela - deo svakodnevice tokom zimskih meseci.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Atanasija Velikog po starom kalendaru i Svete besrebrenike Kira i Jovana po novom kalendaru, dok katolici slave Svetog Ivana Boska, dok u judaizmu i islamu nema velikog verskog praznika.