KAKO SE REŠITI TUGE: Sveti Nil Sinajski o najgorem osećanju koje može da preplavi čoveka
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Vera nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno.
U današnjem vremenu haosa, nemira i stalne trke za uspehom, čovek se sve više udaljava od tišine svoga srca i od blage svetlosti vere. Sve što radimo, radimo u želji da ostvarimo svoje planove, svoje želje, svoje zamisli o tome kako bi naš život trebalo da izgleda. Međutim, često zaboravljamo da Bog ima svoj plan za svakoga od nas - plan koji je savršen, iako ga mi ne razumemo u trenutku iskušenja.
Koliko puta se dogodi da čovek započne nešto s najboljom namerom, a onda se suoči s nizom prepreka. U tom trenutku misli da ga je Bog ostavio, da mu se život ruši i da nema izlaza. A možda je baš tada, u tom prividnom gubitku, skrivena prilika za duhovno preobraženje, za smirenje i povratak na pravi put. Bog ne dopušta nevolju bez razloga; svaka muka nosi poruku, svaka tuga rađa plod ako se primi sa strpljenjem i verom.
Sveti oci nas uče da vera nije samo reč, već način života. Ona nije prazno očekivanje da će se sve rešiti samo od sebe, već poverenje da Bog zna bolje od nas šta nam je potrebno. Kada se čovek prepusti Božjoj volji, tada nestaje strah, a srce se ispunjava mirom koji svet ne može da dâ.
Savremeni čovek često misli da može sve sam. Planira, gradi, ulaže napor da sve drži pod kontrolom. Ali, kako kaže Sveto pismo, "bez mene ne možete činiti ništa“ (Jovan 15, 5). Čovek bez Boga je kao lađa bez kapetana, koju talasi života nose kud hoće. Tek kada se setimo da nismo mi gospodari svoga života, već da je Gospod taj koji vodi naš brod, tada dolazi istinski mir u dušu.
Taj mir ne dolazi iz spoljašnjih okolnosti, već iz unutrašnjeg predanja Božjoj volji. Kada se duša nauči smirenju, tada i najteže situacije postaju put spasenja. Tada se i bol pretvara u blagoslov, jer se kroz njega rađa nova snaga, nova vera i novo razumevanje smisla života.
Starac Pajsije Svetogorac govorio je reči koje ostaju kao putokaz svakome ko traži mir i utehu u vremenu iskušenja:
- Ti svoje lične planove stavljaš iznad i spred planova Božjih, zato i stradaš. Poverenjem u Boga i smirenjem rešavaju se svi problemi.
U hrišćanskom učenju, tuga nije samo psihološki problem, već pokazatelj da se duša udaljila od Boga, kao izvora radosti i života.
Nije toliko važno koliki je krst, već kako ga nosimo.
U pravoslavlju se veruje da Bog nikada ne dopušta iskušenje koje je jače od čovekove snage.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Duhovi zla u ljudski um unose misli koje podstiču strah, očajanje, mržnju, zavist, gordost i beznađe.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.
Smisao će se otkriti onda kada Gospod blagoslovi da ga vidimo, tvrdi otac Andrej.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog velikomučenika Nikitu po starom kalendaru, dok po novom slave Prepodobnog Haritona Ispovednika. Katolička crkva obeležava Svetog Vjenceslava i Svetog Lovrenca Ruiza. Jevreji obeležavaju treći dan Sukota, a muslimani nemaju veći praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.