U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
I dobro i loše je od Gospoda.
U danima blagostanja, kada su domovi ispunjeni smehom, kada zdravlje služi i kada posao napreduje, čovek lako zaboravi da je svaki dar odozgo.
U takvim trenucima vera poziva na zahvalnost, jer zahvalno srce čuva čoveka od gordosti. Onaj ko blagosilja Gospoda u radosti, svedoči da prepoznaje izvor svakog dobra i da ne pripisuje zasluge samo sebi.
Blagodarnost tada postaje štit od duhovne uspavanosti i početka udaljavanja od Boga.
Sa druge strane, kada dođu dani iskušenja – bolest, gubitak, nepravda ili tuga – vera se pokazuje u svojoj punoj snazi. Pravoslavlje ne poriče bol niti traži od čoveka da ne plače. Suze su prirodan izraz ljudske slabosti, ali u isto vreme i prostor u kojem se srce može otvoriti za utehu Božiju. U stradanju se čovek suočava sa sopstvenom nemoći i tada se uči smirenju, a smirenje je temelj duhovnog rasta.
Blagosiljati Gospoda u teškim trenucima ne znači odobravati zlo, već imati poverenje da Bog i kroz tamu vodi ka svetlosti. Takvo držanje srca razbija očaj, prekida lanac ogorčenosti i donosi mir koji nije od ovoga sveta. Vernik zna da nijedna nevolja nije bez smisla i da nijedno iskušenje nije veće od mere koju čovek, uz Božiju pomoć, može da podnese.
U toj jednostavnoj, ali dubokoj duhovnoj logici ogleda se iskustvo Crkve kroz vekove: radost se umnožava kada je osveštana zahvalnošću, a bol se ublažava kada je prožet verom. Zato su svetitelji učili da je blagoslov u svakoj prilici ključ duhovne postojanosti i mira.
Kako je govorio Sveti Jovan Zlatousti:
"Ako ti se dogodi nešto dobro, blagoslovi Gospoda – i produžiće ti se! Ako ti se dogodi nešto loše, blagoslovi Gospoda – i prekratiće ti se!"
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
U Jevanđelju, Hristos ne obećava lak život, ali obećava da neće ostaviti one koji idu putem krsta.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Pravoslavna vera uči da nijedna muka nije besmislena i da nijedno stradanje nije bez smisla ako se nosi sa poverenjem u Božiju volju.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
Nije vera odsustvo bola, već pouzdanje da bol ima smisao.
Crkva nas uči da se istinska snaga ne rađa iz samodovoljnosti, već iz smirenja i svesti da bez Boga ne možemo ništa učiniti.
Pravoslavna crkva uči da Bog nikada ne deluje preko prisile, straha ili uznemirenja, već kroz ljubav, mir i radost u duši.
Tumačeći reči iz Knjige Priča Solomonovih, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva da se darivanje bližnjemu računa kao dar Bogu, a vrednost bogatstva meri se spremnošću da se ono podeli.
Probajte kašu od heljde po receptu iz Hilandara, pročitajte Molitvu po završetku rada i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Maksima Ispovednika.
Pouka svetogorskog podviznika otkriva zašto nije svaki bol štetan i kako razlikovati tugu koja udaljava od Boga od one koja vodi ka pokajanju i duhovnoj obnovi.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Srpski patrijarh poručio da njen rad predstavlja primer istrajnosti, dok je odlikovana sudija istakla da bi, kada bi ponovo birala, učinila isto.
Od zaštitnih amajlija za novorođenče do običaja na poslednjem ispraćaju, granica između poštovanja tradicije i udaljavanja od crkvenog učenja često je veoma tanka.