Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U Manastiru Končul vekovima se, u nedelju po Maloj Gospojini, okupljaju vernici na crkveno-narodnom saboru "Vladičin dan". Ovogodišnje praznovanje počelo je svetom liturgijom, a nastavljeno je osvećenjem velikog časnog krsta i kulturno-umetničkim programom u manastirskoj porti.
Praznovanje je počelo 27. septembra 2026. godine svetom liturgijom, kojom je načalstvovao arhijerejski namesnik novopazarski protojerej Savo Šmigić. Sasluživali su protojerej Dejan Nikolić, jerej Mirko Jeremić, iguman tušimljanski Serapion i sveštenik Teodosije iz Eparhije uralske u Kazahstanu.
Za pevnicom su pojali prizrenski bogoslovi, dok se u molitvi okupio veliki broj vernika. Prazničnom besedom okupljenima se obratio protojerej Savo Šmigić.
Posle svete liturgije održan je crkveno-narodni sabor "Vladičin dan", a centralni događaj bilo je osvećenje časnog krsta.
Krst je visok devet metara, a raspon mu je 5,5 metara. Podignut je na inicijativu sestrinstva manastira Končula, sa blagoslovom mitropolita raško-prizrenskog Teodosija.
U pravoslavnoj veri časni krst je znamenje Hristove žrtve i Vaskrsenja. Njegovo podizanje u manastirskoj porti podseća na veru koju ovaj kraj čuva kroz generacije i na molitvu i liturgijsko zajedništvo zbog kojih se verni narod vekovima okuplja u Končulu.
Veliki krst sada će biti deo manastirskog prostora i dočekivati sve koji dolaze u ovu drevnu svetinju. Manastir Končul i danas čuva duhovno nasleđe raškog kraja i ostaje mesto molitve i okupljanja vernog naroda.
Sabor uz pesmu i kulturni program
Nakon molitvenog dela praznovanja, u porti manastira održan je kulturno-umetnički program. Pred okupljenim narodom nastupili su Gradski hor Bella musica iz Bele Crkve, pevačka grupa Ogrlica od bisera iz Beograda i ansambl Frula iz Raške.
"Vladičin dan" i ove godine okupio je narod u Manastiru Končul, a praznovanje je proteklo uz liturgiju, osvećenje časnog krsta, pesmu i susret vernika u porti drevne svetinje.
Na manastirskim njivama održano je tradicionalno okupljanje tokom kojeg su, uz blagoslov mitropolita raško-prizrenskog Teodosija, uređivane njive i pripremana zemlja za nove plodove.
Na praznik Presvete Bogorodice Trojeručice, svetinja na Kosovu i Metohiji dobila je prvog monaha Simeona. Mitropolit Teodosije govorio je o isceliteljskoj sili Bogorodice i obnovi monaškog života, uz podsećanje na vezu sa Hilandarom.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.