"DA BI NAŠA MOLITVA BILA PRIHVAĆENA OD BOGA, NEOPHODNA SU DVA USLOVA": Sveti Luka Krimski otkrio šta je presudno kada se obraćamo Gospodu
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Čovek može da posti, moli se, daje milostinju i čini dobra dela, a da ipak ne bude vođen njihovim pravim smislom. Nekada se dobro čini zbog pohvale, nekada iz straha od tuđeg mišljenja, a ponekad i zbog lične koristi. Starac Kleopa upozorava da nije dovoljno samo činiti dobro, već da je važno i zbog čega to činimo.
- Greh ima dvanaest koraka. Prvi korak greha je nečinjenje dobrog dela. Dužni smo da ih negujemo, da nam dobro ne dosadi činiti. Drugi: činjenje dobra, ali ne iz pravih razloga, kao što kaže Sveti Jovan Damaskin. Pogledajte šta je tamo napisano: Dobro nije dobro ako se ne čini ispravno.
Dobro delo ima i telo i dušu, braćo. Telo dobrog dela je njegova praksa: postim, molim se, dajem milostinju, praktikujem uzdržanost, bdim, prinosim molitvu. Duša dobrog dela ili njegov život jeste cilj sa kojim ga činim. Apostol Pavle nam kaže: "Sve činite na slavu Božju".
Bogonosni otac Isak Sirin kaže: "Kada um izgubi svrhu istinske vere, sva dobra dela mu više nisu od koristi". Neko trči i trudi se da bi ga neko drugi hvalio. Drugi daje milostinju sa skrivenim motivom. Treći to čini da bi dobio pohvalu. Četvrti sa ciljem da se sprijatelji sa nekim, da se prema nekome ponaša ljubazno iz straha... Peti čini onako...
Sveti Maksim Ispovednik kaže: "Postoji devstvenost i milostinja i uzdržanost i bdenje, koje su gnusoba pred Bogom, kada se ne čine sa ciljem da se ugodi Bogu, već da se ugodi ljudima". Ovo je drugi korak greha, kada činimo dobro, borimo se, ali ne sa ciljem da ugodimo Bogu - govorio je starac Kleopa, pozivajući se na učenje svetih otaca.
Pouka starca Kleope podseća da se vrednost dobrog dela ne meri samo onim što je učinjeno. Važno je i šta čoveka pokreće da ga učini. Isto delo može imati sasvim drugačiji smisao kada je učinjeno radi Boga, a ne radi ljudske pohvale.
BONUS VIDEO
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Posebno je opasno podsmevati se drugome kada mislimo da smo u nečemu bolji, uspešniji ili moralniji.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Reči svetogorskog starca nude neočekivan odgovor na jedno od najtežih pitanja vere i života: zašto patnja uopšte postoji i šta se u njoj može otkriti.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.
Pravoslavna tradicija ima svoj poredak, a posebno je važno šta se može učiniti odmah nakon upokojenja, gde se čitaju molitve i kada se po pravilu služi opelo.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Više od 20 strana hronike upućene patrijarhu Vartolomeju otkriva detalje događaja iza zatvorenih vrata uoči Sabora u Kijevu, sastanaka sa Petrom Porošenkom, sukoba oko Filaretove uloge i stalnog nadzora nad carigradskom delegacijom.