CRKVENI KALENDAR ZA SEPTEMBAR 2026.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Srpska pravoslavna crkva 30. septembra proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i njihovu majku Sofiju, koje su postradale u Rimu za vreme cara Adrijana. Vera je tada imala 12 godina, Nada 10, a Ljubav samo 9 godina. Njihova majka bila je udovica i hrišćanka koja je svoje kćeri odmalena učila veri u Hrista.
Sofija je, prema predanju, dobro poznavala svoju veru i trudila se da je isto tako usadi u srca svojih kćeri. Kada je progon hrišćana stigao i do njihovog doma, sve četiri izvedene su pred cara Adrijana. Nisu pristale da se odreknu Hrista niti da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi.
Pred carem su stajale zajedno i držale se za ruke. Iako su bile deca, jasno su rekle da veruju u Hrista i da neće učiniti ono što se od njih traži. Sofija je znala šta ih čeka, pa je pre početka mučenja nastojala da ih ohrabri i učvrsti u veri.
Govorila im je da ne treba da se plaše muka koje će kratko trajati, jer je Hristos njihov pravi život i nada. Prema predanju, rekla im je: „Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde.“
Mučitelj je najpre naredio da strada Vera. Posle nje na red su došle Nada i Ljubav. Sve tri su bile izložene teškim mukama. Tukli su ih, sekli, bacali u oganj i vrelu smolu, ali nijedna nije odustala od vere koju je ispovedila pred carem. Na kraju su sve tri pogubljene mačem.
Sofija je uzela tela svojih kćeri i odnela ih izvan grada. Tamo ih je sahranila, a zatim tri dana i tri noći ostala kraj njihovog groba i molila se Bogu. Posle toga je i sama umrla i, prema crkvenom predanju, pridružila se svojim kćerima.
Ime Sofija znači mudrost, a upravo je majčina vera bila ono čime je, prema predanju, hrabrila svoje kćeri u trenutku kada je pred njima bila smrt. Nije ih učila da će život bez Hrista biti lakši, već da zbog straha od stradanja ne treba da pogaze ono u šta veruju.
Vera, Nada i Ljubav danas se proslavljaju zajedno sa svojom majkom Sofijom. Njihova imena vernicima su poznata i kao tri hrišćanske vrline, ali iza tih imena stoje i tri mlade devojke koje su, prema crkvenom predanju, ostale uz Hrista do kraja.
Praznik posvećen ovim mučenicama posebno govori o veri koja se potvrđuje delima. U priči o Sofiji i njenim kćerima posebno mesto ima i porodica: majka koja je svoju veru prenela ćerkama i deca koja su je, u najtežem trenutku, svojim životom potvrdila.
BONUS VIDEO
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 9. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Haritinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola i jevanđelista Luku. Katolička crkva takođe proslavlja Svetog Luku, dok Jevreji i muslimani nemaju veći verski praznik.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu mučenicu Haritinu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog apostola i jevanđelista Luku. Katolička crkva takođe proslavlja Svetog Luku, dok Jevreji i muslimani nemaju veći verski praznik.
Iako je zbog svoje vere bila izložena mučenju i brojnim stradanjima, ostala je nepokolebljiva do poslednjeg trenutka života.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Jeroteja po starom kalendaru, dok po novom kalendaru obeležavaju Svetog proroka Osiju. Katolička crkva proslavlja Svetog Ignjatija Antiohijskog, dok Jevreji i muslimani nemaju veći verski praznik.
Nakon dugogodišnjeg propovedanja Jevanđelja i služenja Crkvi, Sveti Jerotej je krajem prvog veka postradao mučeničkom smrću za Hrista.
Poreklo izreke, koju svi često koristimo, seže nekoliko vekova unazad, a njeno značenje otvara i pitanje odnosa između vere, namera i dela.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Svečanost je okupila učenike, roditelje i nastavnike, a poglavar Srpske pravoslavne crkve uputio je poruku o veri, obrazovanju i očuvanju srpskog identiteta među mladim generacijama u Australiji.
U Srbskom kuvaru iz 1855. godine sačuvan je recept za pripremu ovog jednostavnog obroka, koji se uz beli sir, beli luk i peršun može obogatiti i pretvoriti u još izdašnije jelo.
U besedi za subotu 20. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto najpre treba prepoznati sopstvene slabosti, kako ispraviti bližnjega bez povređivanja i zašto i opravdana ljutnja mora imati granicu.