Praznici i sveci 29.09.2026 | 18:30

HRABRILA JE SVOJE ĆERKE DOK SU IŠLE U SMRT, NAJMLAĐA JE IMALA SAMO 9 GODINA: Sutra je crno slovo, slavimo Svete mučenice Veru, Nadu, Ljubav i majku im Sofiju

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
HRABRILA JE SVOJE ĆERKE DOK SU IŠLE U SMRT, NAJMLAĐA JE IMALA SAMO 9 GODINA: Sutra je crno slovo, slavimo Svete mučenice Veru, Nadu, Ljubav i majku im Sofiju
Wikimedia/NVO/Karp Zolotaryov

U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.

Srpska pravoslavna crkva 30. septembra proslavlja Svete mučenice Veru, Nadu i Ljubav i njihovu majku Sofiju, koje su postradale u Rimu za vreme cara Adrijana. Vera je tada imala 12 godina, Nada 10, a Ljubav samo 9 godina. Njihova majka bila je udovica i hrišćanka koja je svoje kćeri odmalena učila veri u Hrista.

Sofija je, prema predanju, dobro poznavala svoju veru i trudila se da je isto tako usadi u srca svojih kćeri. Kada je progon hrišćana stigao i do njihovog doma, sve četiri izvedene su pred cara Adrijana. Nisu pristale da se odreknu Hrista niti da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi.

Pred carem su stajale zajedno i držale se za ruke. Iako su bile deca, jasno su rekle da veruju u Hrista i da neće učiniti ono što se od njih traži. Sofija je znala šta ih čeka, pa je pre početka mučenja nastojala da ih ohrabri i učvrsti u veri.

Govorila im je da ne treba da se plaše muka koje će kratko trajati, jer je Hristos njihov pravi život i nada. Prema predanju, rekla im je: „Vaš nebesni Ljubitelj Isus Hristos jeste zdravlje večno, krasota neiskazana i život besmrtni. I kada tela vaša budu mukom umorena, On će vas obući u netruležnost, i rane na vašim telima će zasijati na nebu kao zvezde.“

Vera, Nada i Ljubav nisu se odrekle Hrista

Mučitelj je najpre naredio da strada Vera. Posle nje na red su došle Nada i Ljubav. Sve tri su bile izložene teškim mukama. Tukli su ih, sekli, bacali u oganj i vrelu smolu, ali nijedna nije odustala od vere koju je ispovedila pred carem. Na kraju su sve tri pogubljene mačem.

Sofija je uzela tela svojih kćeri i odnela ih izvan grada. Tamo ih je sahranila, a zatim tri dana i tri noći ostala kraj njihovog groba i molila se Bogu. Posle toga je i sama umrla i, prema crkvenom predanju, pridružila se svojim kćerima.

Ime Sofija znači mudrost, a upravo je majčina vera bila ono čime je, prema predanju, hrabrila svoje kćeri u trenutku kada je pred njima bila smrt. Nije ih učila da će život bez Hrista biti lakši, već da zbog straha od stradanja ne treba da pogaze ono u šta veruju.

Vera, Nada i Ljubav danas se proslavljaju zajedno sa svojom majkom Sofijom. Njihova imena vernicima su poznata i kao tri hrišćanske vrline, ali iza tih imena stoje i tri mlade devojke koje su, prema crkvenom predanju, ostale uz Hrista do kraja.

Praznik posvećen ovim mučenicama posebno govori o veri koja se potvrđuje delima. U priči o Sofiji i njenim kćerima posebno mesto ima i porodica: majka koja je svoju veru prenela ćerkama i deca koja su je, u najtežem trenutku, svojim životom potvrdila.

BONUS VIDEO