BACALI SU JE U PEĆ, ROV I NA KRAJU PRED DIVLJE ZVERI: Danas slavimo Svetu velikomučenicu Jefimiju
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Srpska pravoslavna crkva 3. oktobra, pored ostalih svetitelja, proslavlja Svetog velikomučenika Jevstatija, praznik koji je u crkvenom kalendaru označen crnim slovom. Njegov životni put pokazuje koliko se čovekov život može promeniti kada se, umesto prolazne moći i položaja, opredeli za veru i služenje Bogu.
Sveti Jevstatije, koji se pre krštenja zvao Plakida, bio je veliki rimski vojskovođa u vreme careva Tita i Trajana. Imao je ugled, bogatstvo i visok položaj, ali je susret sa Božjim pozivom promenio čitav njegov život.
Prema predanju, Plakida je jednog dana otišao u lov. Tada mu se javio glas Gospodnji i uputio ga da ode kod hrišćanskog sveštenika i primi krštenje. Plakida je poslušao poziv, a na krštenju je dobio ime Jevstatije. Njegova žena dobila je ime Teopistija, što znači Bogoverna, dok su njihovi sinovi nazvani Agapije i Teopist.
Nakon krštenja Jevstatije se vratio na mesto na kojem mu se dogodilo otkrovenje. Kleknuo je i zahvalio Bogu što ga je priveo veri i istini. Tada mu se ponovo javio glas Gospodnji i najavio da će zbog imena Hristovog morati da podnese velika stradanja. Jevstatije je prihvatio ono što mu je bilo najavljeno i bio ukrepljen verom.
Ubrzo je tajno napustio Rim zajedno sa svojom porodicom. Želeo je da se povuče iz života u kojem je imao ugled i moć i da među običnim ljudima, u skromnim uslovima, služi Bogu.
Kada je stigao u Egipat, Jevstatija su sustigla nova iskušenja. Jedan varvarin oteo mu je ženu, dok su njegova dva sina, Agapije i Teopist, bila odvojena od njega kada su ih zveri zgrabile i odnele.
Ipak, prema predanju, otmičar njegove žene ubrzo je poginuo, dok su decu od zveri spasli čobani. Jevstatije, međutim, nije znao šta se dogodilo sa njegovom porodicom. Nastanio se u jednom egipatskom selu i petnaest godina živeo kao najamnik.
Za to vreme njegov nekadašnji život velikog vojskovođe ostao je daleko iza njega. Ipak, upravo u takvim okolnostima Jevstatije je ostao veran Bogu, ne tražeći ponovo slavu i položaj koje je ranije imao.
Posle petnaest godina varvari su napali Rimsko carstvo. Car Trajan tada se setio hrabrog vojskovođe Plakide, koji je u ratovima odnosio pobede, i žalio što više nije uz njega.
Car je poslao dvojicu oficira da širom carstva pronađu velikog vojvodu. Po Božjem promislu, oni su pronašli upravo Jevstatija, koji je tada živeo skromno i daleko od nekadašnjeg položaja. Doveden je pred cara, ponovo je preuzeo vojnu službu, okupio vojsku i pobedio varvare.
Na povratku u Rim Jevstatije je pronašao svoju ženu i oba sina. Posle dugih godina razdvojenosti porodica je ponovo bila zajedno. Međutim, po dolasku u Rim sačekala ga je nova promena: car Trajan je u međuvremenu umro, a na prestolu ga je nasledio Adrijan.
Car Adrijan pozvao je Jevstatija da prinese žrtve paganskim bogovima. Nekadašnji veliki vojskovođa tada je otvoreno ispovedio da je hrišćanin i odbio da se odrekne svoje vere.
Zbog toga je car naredio da Jevstatije bude mučen zajedno sa njegovom ženom Teopistijom i sinovima Agapijem i Teopistom. Predanje govori da su najpre bili bačeni pred zveri, ali im one nisu naudile. Potom su svi zajedno bačeni u usijanog metalnog vola.
Trećeg dana njihova tela su izvađena mrtva, ali, prema crkvenom predanju, ostala su nepovređena od ognja. Tako je Sveti Jevstatije zajedno sa svojom porodicom postradao za Hrista i ostao veran veri koju je primio na krštenju.
Život Svetog velikomučenika Jevstatija podseća da se vera ne potvrđuje samo onda kada je čoveku dobro i kada ima ugled, sigurnost i položaj. On je prošao kroz gubitak porodice, imovine i društvenog položaja, a zatim ponovo dobio priliku da bude vojskovođa. Ipak, kada je od njega zatraženo da se odrekne Hrista, nije pristao na kompromis.
Zato Crkva 3. oktobra proslavlja Svetog velikomučenika Jevstatija kao primer istrajnosti u veri i svedočenja Hrista do kraja života. Njegovo stradanje pokazuje da se vernost Bogu ne meri okolnostima u kojima čovek živi, već time kome ostaje veran kada dođu iskušenja.
BONUS VIDEO
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crkva 6. oktobra slavi praznik začeća Preteče Gospodnjeg, sina Zaharije i Jelisavete.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 10. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Kada se suoči sa tuđom greškom, čovek mora da zastane i zapita se da li zna celu istinu i da li bi na isti način govorio kada bi se radilo o njemu.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema poslednjim informacijama objavljenim na društvenim mrežama, Filip je pri svesti i nalazi se u stabilnom zdravstvenom stanju.
Njegova majka Levkipija dugo nije mogla da ima dece, sve dok nije primila hrišćansku veru i krstila se.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.
Ova velika svetinja, donesena sa Svete Gore od strane hilandarskih monaha predvođenih visokoprepodobnim igumanom Metodijem, naišla je na veličanstven prijem kod vernog naroda sa gotovo svih krajeva regije.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.