NOSIO JE IKONU BOGORODICE NA GRUDIMA DOK SU GA MUČILI: Srpska pravoslavna crkva danas slavi Svetog velikomučenika Nikitu
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
U vreme cara Prova Trofim i Savatije odbili su da učestvuju u obredu posvećenom Apolonu, dok je senator Dorimedont zbog svoje vere podelio njihovo stradanje.
Srpska pravoslavna crkva 2. oktobra proslavlja Svete mučenike Trofima, Savatija i Dorimedonta, koji su postradali za Hrista u vreme cara Prova, u 3. veku. Njihovo stradanje počelo je u Antiohiji, kada su odbili da učestvuju u paganskom praznovanju posvećenom Apolonu u obližnjoj Dafni.
Trofim i Savatije bili su ugledni i čestiti građani. U Antiohiju su došli upravo u vreme kada je Atik, koji je upravljao gradom, zahtevao od stanovnika da učestvuju u praznovanju i prinošenju žrtava Apolonu. Kada je saznao da Trofim i Savatije to odbijaju, naredio je da budu izvedeni pred sud.
Savatije je pred Atikom jasno rekao kome pripada. Kada ga je mučitelj upitao ko je, odakle je i kakav položaj ima, odgovorio je da su njegovo dostojanstvo, domovina, slava i bogatstvo Hristos, Sin Božji, koji večno živi i čijim promislom svet postoji i uređuje se.
Zbog tih reči Savatije je teško mučen. Tukli su ga, a zatim mu telo strugali gvožđem toliko surovo da su se videle kosti. Od zadobijenih povreda je preminuo. Trofim je posle prvog mučenja poslat u Frigiju, gde je predat Dionisiju, još surovijem progonitelju hrišćana. On je Trofima stavio na nove muke, a zatim ga zatvorio u tamnicu.
Trofima je u tamnici posećivao senator Dorimedont, koji je bio hrišćanin, ali je svoju veru do tada držao u tajnosti. Kada je Dionisije saznao da senator dolazi kod zatočenog Trofima i služi mu, naredio je da i njega muče.
ŠEST KORAKA DA NAUČITE ISPRAVNO DA SE MOLITE: Sveti Teofan Zatvornik otkriva u čemu najčešće grešimo
Trojica svetih mučenika nisu se odrekli Hrista. Trofim i Dorimedont potom su bačeni pred divlje zveri, ali ih one nisu napale. Prema crkvenom predanju, Dorimedont je čak vukao medvedicu za uši, želeći da je izazove da ga rastrgne. Međutim, životinja ga nije napala, već mu se umiljavala. Pošto ni zveri nisu povredile hrišćane, mučitelj je naredio da Trofima i Dorimedonta pogube mačem.
Trofim, Savatije i Dorimedont pripadali su različitim društvenim slojevima, ali su u presudnom trenutku imali isti odgovor na zahtev da se odreknu Hrista. Savatije je svoju veru javno ispovedio pred mučiteljem, Trofim je podneo mučenje i tamnicu, dok je Dorimedont, iako senator, prihvatio da zbog svoje vere pretrpi isto stradanje.
BONUS VIDEO
Zato se 2. oktobra Crkva molitveno seća ove trojice mučenika. Njihovo žitije govori o vremenu u kojem je javno ispovedanje hrišćanske vere moglo da znači gubitak položaja, slobode, pa i života, ali i o odluci da se vera ne napusti kada zbog nje nastupe nevolje.
Presveta Bogorodica mu se, prema predanju, javila i utešila ga, a nakon stradanja njegovo telo ostalo je nepovređeno u vatri.
Njeno stradanje počelo je nakon što je zajedno sa još 48 hrišćana odbila da učestvuje u prinošenju žrtava idolima.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Crkveno predanje pamti ga po strogom postu, brizi za narod i čudima koja se, prema žitiju, vezuju za Gortinu, Rim i Tivaidu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za 11. mesec 2026. godine, sa detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
U crkvenom kalendaru za 31. oktobar upisana su dva velika svetitelja, ali uz različite oznake praznika.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola i jevanđelistu Luku po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete apostole iz Sedamdesetorice. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok Jevreji obeležavaju Šabat, a muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Bio je lekar, izučavao je grčku filozofiju, propovedao Hristovu reč i, prema crkvenom predanju, naslikao prve ikone Majke Božje.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Poznati kao besrebrenici i čudotvorci, lečili su bolesne ne tražeći zauzvrat novac niti bilo kakvu nagradu, zbog čega su dobili ime bezmezdni lekari.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.