VANDALSKI NAPAD NA CRKVU SVETE PETKE KOD MAGLAJA: Teolog Nebojša Lazić upozorava na sve veći strah koji osećaju meštani, među kojima su i njegovi roditelji
Oštećeni su fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija utvrđuje okolnosti događaja i traga za počiniocem.
Crkva Svete Petke u Gornjoj Bočinji kod Maglaja u Federaciji Bosne i Hercegovine oštećena je, saopšteno je iz Ministarstva unutrašnjih poslova Zeničko-dobojskog kantona. Na crkvi su oštećeni fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, a slučaj je prijavljen Policijskoj stanici Maglaj.
Iz MUP-a Zeničko-dobojskog kantona navode da policija radi na rasvetljavanju i dokumentovanju krivičnog dela oštećenje tuđe stvari. Za sada nisu saopštene okolnosti pod kojima je crkva oštećena, niti je utvrđeno ko je odgovoran za ovaj događaj.
Vest o oštećenju hrama posebno je uznemirila srpske povratnike u Gornjoj Bočinji. Za njih je Crkva Svete Petke jedno od mesta na kojima se okupljaju i održavaju veze sa svojim zavičajem.
Teolog Nebojša Lazić, koji živi u Beogradu, ali često odlazi u Gornju Bočinju i čiji roditelji žive među srpskim povratnicima, kaže da je među meštanima prisutan strah, posebno zbog ranijih događaja koje doživljavaju kao pritisak na srpsku zajednicu. SRNA navodi da je Lazić govorio o uznemirenosti srpskih povratnika, među kojima su i njegovi roditelji.
- Za povratnike je crkva centar njihovog života, pa obnova crkve predstavlja dah zajedništva - rekao je Lazić za Srnu.
"Jasno je da je ovo vandalizam"
Lazić ističe da se Srbi u Gornjoj Bočinji u crkvi okupljaju na svadbama, krštenjima i sahranama, ali i da se upravo tu susreću sa ljudima iz dijaspore koji dolaze u svoj rodni kraj.
Zbog toga, prema njegovim rečima, oštećenje crkve kod povratnika izaziva strah koji prevazilazi samu materijalnu štetu.
- Jasno je da je ovo vandalizam praćen podsticanjem verske netrpeljivosti i mržnje. Bilo bi dobro da počinioci budu identifikovani i da, zbog samih muslimana i zbog bilo kakve moguće zajedničke budućnosti, srpska manjina bude zaštićena - rekao je Lazić.
On smatra da se ovaj događaj ne može posmatrati potpuno odvojeno od ranijih incidenata koje povezuje sa srpskim verskim objektima i grobljima.
Kao primere naveo je pokušaj oduzimanja srpskih crkava u Zenici i Visokom, skrnavljenje nadgrobnih spomenika u Travniku, kao i objavu na društvenim mrežama da će biti oskrnavljen grob Spomenka Gostića u Gornjem Ulišnjaku, koji se nalazi nedaleko od Gornje Bočinje.
Tanjug/Printscreenk
Teolog Nebojša lazić
"Među povratnicima postoji određeni stepen straha"
Posebnu zabrinutost, prema Lazićevim rečima, izaziva to što su među srpskim povratnicima uglavnom stariji ljudi.
- Ovog leta, nedaleko od naselja, oskrnavljen je krst, u koji je napadač pucao iz puške. Zbog toga se i ovaj incident posmatra kao jedan od napada na srpske povratnike, koji su uglavnom stariji i bolesni. Mladi se nisu vratili na ova područja zbog nedostatka mogućnosti za zaposlenje. Ova područja su devastirana od 1995. godine - rekao je Lazić.
On tvrdi da se pojedini povratnici plaše da javno govore o problemima sa kojima se suočavaju.
- Plaše se da će biti napadnuti, jer se dešavaju svakakve stvari. Imali smo slučaj da su sami muslimani u Maglaju ispisivali grafite mržnje usmerene protiv njih samih. Srećom, policija je utvrdila da to nisu učinili povratnici, jer porodice povratnika razumeju da su oni meta i da neko pokušava da stvori alibi za napade na njih - rekao je Lazić.
Njegove tvrdnje o ranijim događajima i atmosferi među povratnicima predstavljaju njegovo svedočenje o stanju koje, kako navodi, poznaje iz neposrednih kontakata sa ljudima u Gornjoj Bočinji.
Gornja Bočinja i sećanje na ratne godine
Govoreći o Gornjoj Bočinji, Lazić je ukazao i na ranije prisustvo vehabijskog pokreta na ovom području.
- Bočinja je bila poznata po prisustvu vehabija, a tamo je živeo i njihov vođa Abu Hamza. Oskrnavljena crkva nalazi se preko puta nekadašnjeg para-džemata, danas džemata, odnosno objekta u kojem žive pripadnici vehabijskog pokreta - rekao je Lazić.
On je dodao da, prema njegovim saznanjima, mudžahedini i dalje žive u Donjoj i Gornjoj Bočinji i naveo da se na zeleno obojenoj zgradi sadašnjeg džemata, koja je ranije bila para-džemat, dugo vijorila zastava Saudijske Arabije.
Lazić je govorio i o putokazima prema srpskim povratničkim selima.
- Svi putokazi koji vode prema srpskim povratničkim selima u blizini Maglaja imali su precrtane ćirilične natpise, dok su bile istaknute ratne zastave takozvane Armije BiH - rekao je.
Istovremeno, on navodi da je postojao i pritisak kroz pokušaje kupovine srpske zemlje i kuća.
- Imali smo i tihu kampanju u kojoj su, ne samo vehabije već i obični muslimani, pokušavali da kupuju zemlju i kuće od Srba i da vrše takvu vrstu pritiska - rekao je Lazić, dodajući da je značajan broj ljudi uspeo da se tome odupre.
Policija utvrđuje ko je oštetio crkvu
Ko je oštetio Crkvu Svete Petke i zbog čega, za sada nije poznato. MUP Zeničko-dobojskog kantona saopštio je da su oštećeni fasada, lim na zvoniku i bakarni oluk, dok policija u Maglaju nastavlja da prikuplja informacije i dokumentuje slučaj.
Istraga bi trebalo da pokaže ko je odgovoran za oštećenje crkve i pod kojim okolnostima je došlo do ovog događaja. Za sada nema zvanične potvrde da je napad bio verski ili etnički motivisan.
DVOJICA BRAĆE SVEŠTENIKA PRED NAJVEĆIM ŽIVOTNIM ISKUŠENJEM: Otac Aleksandar apeluje za pomoć ocu Draganu koji čeka transplantaciju jetre
Za Srbe koji su se vratili u Gornju Bočinju, međutim, oštećena Crkva Svete Petke ima značenje koje prevazilazi samu materijalnu štetu. To je mesto na kojem se okupljaju, proslavljaju važne događaje u životu i održavaju vezu sa svojim krajem.
Upravo zato Lazić smatra da je važno da počinioci budu pronađeni i da srpski povratnici dobiju zaštitu i sigurnost koja im je potrebna da bi mogli da ostanu u svojim domovima.
Nekadašnji rimski vojskovođa Plakida posle krštenja izgubio je ženu i sinove i 15 godina živeo kao najamnik, a kada ih je ponovo pronašao, zajedno sa njima stradao je za Hrista.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Kada među ljudima ostanu povreda, ljutnja i ćutanje, poznati duhovnik savetuje da se ne odustaje od drugoga, već da se za njega učini ono što može doneti ispravljenje, pomirenje i drugačiji odnos.
Sakralni objekat koji je u 19. veku bio jedno od važnih mesta opismenjavanja vozućkog kraja ponovo će dobiti svoju ulogu u okviru svetinje, zahvaljujući zajedništvu Crkve i vernog naroda.
Srednjovekovni rukopis Srpske pravoslavne crkve, koji se više od šest vekova koristi u liturgiji, našao se u središtu spora nakon odluke Komisije BiH da ga proglasi državnom baštinom.
Obeležavanje godišnjice okupilo je predstavnike Srbije i Severne Makedonije, pripadnike Vojske Srbije i brojne Srbe, uz molitvu za 1.321 vojnika koji počivaju na bitoljskom vojničkom groblju.
Razgovor u Novom Sadu obuhvatio je i pitanje vrednosti koje mladi usvajaju tokom školovanja, kao i budućnost visokoškolske ustanove koja bi nosila ime prvog srpskog arhiepiskopa.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Ne kuva se na šporetu, već se svaki plod puni četvrtinom jezgra oraha i peče u šećeru i cimetu. Iz rerne izlazi sočan, mirisan i gust zalogaj, a u tegli može da sačeka hladnije dane.
U besedi za petak 18. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako se u tim rečima otkriva istinita ljudska priroda Gospoda Isusa Hrista i zašto je, uprkos strahu od smrti, prihvatio put Golgote.