ŠTA ČINITI KAD BOLEST RAZARA TELO NA KOMADE?! Sveti Jovan Kronštatski kaže da će vam ovo sigurno olakšati muke
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu.
U životu svakog čoveka postoje trenuci kada se suočava sa iskušenjima, brigama i nevoljama koje na prvi pogled deluju teško i nerazumljivo. Mnogi se tada pitaju zbog čega ih je zadesila bolest, gubitak, nerazumevanje bližnjih ili neki drugi teret koji nosi bol i tugu.
Međutim, pravoslavno predanje uči da nijedna životna okolnost nije izvan promisla Božijeg i da Gospod, kao brižni otac, ne ostavlja čoveka ni u najtežim trenucima.
Sveti oci su često govorili da nevolje imaju posebnu ulogu u duhovnom životu. One podsećaju čoveka na prolaznost zemaljskih stvari, bude ga iz duhovne uspavanosti i vraćaju ga molitvi.
Dok traje period blagostanja, čovek lako može zaboraviti na Boga, osloniti se isključivo na svoje snage i poverovati da sam upravlja svojim životom. Međutim, kada dođu iskušenja, srce se češće okreće ka nebu, tražeći pomoć, utehu i smisao.
U Svetom pismu i životima svetitelja nalazimo bezbroj primera ljudi koji su kroz stradanje zadobili veliku duhovnu korist. Njihove nevolje nisu bile znak Božijeg napuštanja, već put ka većoj veri, smirenju i približavanju Gospodu.
Zato su podvižnici Crkve učili da se i u najtežim okolnostima treba truditi da čovek sačuva poverenje u Boga, znajući da On vidi ono što je ljudskom pogledu često skriveno.
Pravoslavni hrišćanin nastoji da svaku životnu situaciju prihvati sa verom, moleći se da mu Gospod podari snagu da izdrži iskušenje i mudrost da razume njegov duhovni značaj.
Jer, prema učenju Crkve, nevolje nisu samo teret koji treba podneti, već i prilika da čovek pokaže svoju vernost Bogu i da kroz trpljenje sazri u veri.
O tome je govorio i arhimandrit Kiril Pavlov:
"Poseta nevolje javno svedoči, da je Gospod u to vreme obratio na tebe posebnu pažnju".
Pravoslavna vera uči da nijedno stradanje nije bez smisla i da se i kroz bolest čovek može približiti Gospodu.
Na sve načine suprostavite se svojoj gnevljivosti i uz Božju pomoć ona će oslabiti, istakao je otac Jovan.
Kada čovek smatra da je uvek u pravu, kada ne želi da popusti, da oprosti ili da zatraži oproštaj, tada se srce udaljava od ljubavi i mira.
Vernici ne bi trebalo svetiteljima da se obraćaju kao nekome ko ispunjava prolazne želje, već kao nebeskim zastupnicima pred Gospodom.
Iskušenja skidaju iluziju samodovoljnosti i podsećaju čoveka da nije gospodar sopstvenog života, već biće koje zavisi od Božje milosti.
Veliki je izazov pružen čoveku onim šta će on da učini sa patnjom i bolom, isticao je Jerotić.
U pravoslavnom predanju često se naglašava da se najveći blagoslovi kriju upravo iza najvećih iskušenja.
Pravoslavno predanje uči da se odnos sa Bogom ne stvara naglo niti samo spoljašnjim pravilima, već promenom srca i načina života.
Časni pojas Presvete Bogorodice nalazi se u Hramu Svetog Save od 20. maja, a zbog ogromnog odziva vernika njegov boravak u Srbiji produžen je do 6. juna.
Beseda svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak prve sedmice po Duhovima otvara pitanje porekla biblijskih reči i trenutka u kojem, prema predanju, ljudska misao ustupa mesto božanskom nadahnuću.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Ovaj praznik nas podseća na silazak Svetog duha na apostole i na trenutak kada je, prema predanju, započeto širenje vere koje je oblikovalo temelje Crkve i njeno učenje o Svetoj Trojici.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Duhovski ponedeljak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Justina, mučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.