Sveto pričešće nije nagrada za besprekorne, nego lek i sila za one koji se bore, istakao je otac Dejan.
U pravoslavnoj crkvi, pričešće zauzima centralno mesto duhovnog života vernika.
Ono predstavlja samu suštinu liturgijskog zajedništva čoveka sa Bogom - sjedinjenje sa telom i krvlju Hristovom, koje se vernicima daje u Svetoj tajni evharistije.
U pravoslavnom shvatanju, kroz pričešće čovek ne prima samo duhovnu utehu, već i snagu za svakodnevnu borbu, isceljenje duše, oproštaj grehova i obnovu unutrašnjeg života.
Zato se kaže da je to "lek besmrtnosti" i najdublji izraz jedinstva Crkve.
Foto: preuzeto sa spc.rs
Pričešće, Ilustracija
Pričešće predstavlja trenutak kada se čovek najintimnije sjedinjuje sa Bogom, ali i sa zajednicom vernih, jer se svi pričešćuju iz iste Čaše, kao jedno telo u Hristu.
Upravo zato Crkva na ovaj čin gleda sa velikim strahopoštovanjem i duhovnom odgovornošću.
U praksi Crkve često se pojavljuju različite nedoumice vernika vezane za pričešće , a jedna od najčešćih jeste pitanje da li treba postiti pred ovaj sveti čin ako je dan po crkvenom kalendaru mrsni.
On je napomenuo da u praksi Crkve postoje različiti blagoslovi i različita duhovnička pravila, pa je zato najvažnije da čovek ne gradi sam sebi pravilo, nego da ima blagoslov svog duhovnika ili sveštenika kod koga se ispoveda.
- Što se tiče posta pred pričešće u danima kada je po kalendaru mrs, u našoj crkvenoj praksi mnogi vernici, iz pobožnosti, poste bar jedan ili nekoliko dana. Ali, to nije apsolutno pravilo koje važi za sve u svakoj situaciji. Ako čovek živi liturgijski, redovno posti sve višednevne postove i post sredom i petkom, redovno se moli, ispoveda i pričešćuje, onda mnogi duhovnici ne traže dodatni post u mrsne dane pred samo pričešće, naročito kada je reč o nedeljnoj liturgiji ili prazniku - kaže on.
Eparhijaniska.rs
Otac Dejan
Otac Dejan naglašava da suština pripreme za pričešće nije samo u hrani.
- Čovek može postiti na vodi, a da bude pun osuđivanja, nervoze i rasejanosti. A može biti u mrsnom danu po blagoslovu, ali sa pažnjom, molitvom, mirom, uzdržanjem, čitanjem molitava pred pričešće i iskrenim pokajanjem.
Sveto Pričešće nije nagrada za besprekorne, naglašava otac Dejan, nego lek i sila za one koji se bore.
- Samo mu treba pristupati sa strahom Božijim, verom, smirenjem i bez nemara. Zato je najmirniji put držati se blagoslova jednog duhovnika, bez stalnog menjanja pravila i bez upoređivanja sa drugima. Jer ono što je za jednog čoveka korisno, za drugog može biti preteško ili čak štetno ako se nosi bez rasuđivanja.
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Na dan kada je suočen sa pretnjom stradanja u vreloj vodi, Sveti Patrikije ostaje nepokolebljiv u veri, a zajedno sa svojim saborcima završava život kao mučenik, ne odričući se Hrista.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Mnogi turisti iz pravoslavnih zemalja žele da prime Svete tajne u Sabornoj crkvi Svetog Jovana Vladimira, ali pravila su jasna – a za neke i iznenađujuća.
Na praznik Svetog Kirila Aleksandrijskog, umirovljeni episkop Jovan, nekadašnji iguman manastira Ostrog, služio je Liturgiju i održao potresnu besedu o zavisti među Srbima, postu koji nije dijeta i svetosti kao jedinom putu spasenja.
Dok se globalni odnosi lome na ekonomiji i sili, pouka Starca Pajsija Svetogorca otvara tvrdnju koja menja ugao posmatranja: istoriju ne određuju oni koji izgledaju najmoćnije, već poredak koji ostaje izvan njihove kontrole.
Tokom obeležavanja godišnjice pada Carigrada, turski predsednik poručio je da čežnja za osvajanjem nikada neće nestati iz srca nacije i pred hiljadama okupljenih recitovao stihove iz Kurana u Aja Sofiji.
Prema rečima moskovskog mitropolita iz 19. veka, čovek pred putirom ne stoji kao pred simbolom, već pred ognjem koji preobražava greh, leči unutrašnje rane i otvara perspektivu večnog života.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Arhijerejska liturgija, litija oko crkve Svete Trojice i molitveno jedinstvo monaštva, sveštenstva i vernog naroda obeležili su hramovnu slavu Donjeg Ostroga, uz poruku o prisustvu i delovanju Svetog Duha u Crkvi.