ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
U pravoslavnoj veri, Sveto pričešće predstavlja središte duhovnog života i najdublje sjedinjenje vernika sa Hristom. To nije samo simboličan čin, već, po učenju Crkve, stvarno i tajanstveno primanje tela i krvi Gospoda Isusa Hrista pod vidom hleba i vina.
U Svetoj liturgiji, koju je ustanovio sam Gospod na Tajnoj večeri, vernici pristupaju Svetoj tajni evharistije kao izvoru duhovne snage, očišćenja i života večnog.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom. Vernik koji pristupa Svetoj čaši dolazi sa svešću o sopstvenoj grešnosti, ali i sa nadom u Božju milost.
Zato Crkva uči da se za pričešće treba pripremiti postom, molitvom, pokajanjem i ispovešću, kako bi čovek čistog srca i smirene duše primio ovu svetu tajnu.
O načinu pripreme i ponašanja tokom i posle pričešća govorio je i otac Dušan Kolundžić, naglašavajući da je spoljašnje ponašanje izraz unutrašnje vere i poštovanja prema svetinji.
On je učio da vernik koji se postom i molitvom pripremio, koji se ispovedio, a pre Svete liturgije ništa nije jeo ni pio, niti je žvakao žvaku ili pušio, treba da dođe u crkvu na vreme – pre početka bogosluženja.
Tokom Liturgije, vernik treba da stoji na svom mestu, sabrano i usrdno se moli, pažljivo sluša reči sveštenika i zajedno sa horom i narodom učestvuje u pevanju i odgovaranju na jektenije.
- Na poziv sveštenika da, koji su spremni za Sveto prišešće, pristupe "sa strahom Božjim, verom i ljubavlju" treba prići oltaru, na soleju, i pažljivo ponavljati za sveštenikom molitvu pred Sveto pričešće. Svetoj čaši treba pristupati pobožno, sa rukama prekrštenim na grudima.
- Ne krstiti se pred Svetom čašom, da ne bi slučajno zakačili i, ne daj Bože, prosuli Sveto pričešće. Svešteniku treba reći svoje ime i otvoriti usta, primiti Sveto prićešće i ubrusom obrisati usta. Pričešćujući vernike sveštenik za svakog posebno govori: "Pričešćuje se čedo Božje (ime) časnim i presvetim telom i krvlju Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista na otpuštenje grehova i na život večni" - govorio je otac Dušan.
Mnoge, takođe, muči i pitanje da li bi posle primanja Svete tajne pričešća trebalo reći "amin" ili ne.
Otac Dušan je govorio da u Služebniku stoji uputstvo da vernik, posle brisanja usta ubrusom, celiva sveti putir i odlazi na svoje mesto, ali da nigde nema uputstva, ni kad se đakon ni vernici pričešćuju, da odgovore sa "amin".
- Jedino sveštenik, kad se pričesti časnom krvlju iz putira, kaže na kraju "amin". I vernik bi mogao, kad primi Sveto pričešće i obriše usta, da kaže "amin -neka tako bude", da potvrdi, kako želi da mu pričešće bude 'na otpuštenje grehova i na život večni - govorio je otac Dušan.
On je podučavao da bi se posle primanja Svetog pričešća trebalo vratiti na svoje mesto, sačekati da se i ostali vernici pričeste i saslušati blagodarnu molitvu posle Svetog pričešća.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran. U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.


ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
ZBOG OVOGA MOŽETE OBOLETI, ČAK I UMRETI! Otac Joil o neoprostivom grehu prilikom pričešća
Otac Dušan mu je odgovorio da je tačno da je učinio greh, ali da nije trebalo sam sebi da određuje epitimiju.
Sveto pričešće nije nagrada za besprekorne, nego lek i sila za one koji se bore, istakao je otac Dejan.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Reči duhovnika iz Vitovnice podsećaju da se najveće unutrašnje borbe često vode u čovekovim mislima.
Recept iz istočne Srbije prenosio se usmenim putem generacijama, a tajna ovog specijaliteta krije se u sporom kuvanju ovčetine, praziluka i kukuruznog brašna.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, grčki pravoslavni publicista Panajotis Ljakos podseća na svetootačko predanje koje upozorava na duboku duhovnu krizu i udaljavanje od smisla ljudskog postojanja.