ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
U pravoslavnoj veri, Sveto pričešće predstavlja središte duhovnog života i najdublje sjedinjenje vernika sa Hristom. To nije samo simboličan čin, već, po učenju Crkve, stvarno i tajanstveno primanje tela i krvi Gospoda Isusa Hrista pod vidom hleba i vina.
U Svetoj liturgiji, koju je ustanovio sam Gospod na Tajnoj večeri, vernici pristupaju Svetoj tajni evharistije kao izvoru duhovne snage, očišćenja i života večnog.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom. Vernik koji pristupa Svetoj čaši dolazi sa svešću o sopstvenoj grešnosti, ali i sa nadom u Božju milost.
Zato Crkva uči da se za pričešće treba pripremiti postom, molitvom, pokajanjem i ispovešću, kako bi čovek čistog srca i smirene duše primio ovu svetu tajnu.
O načinu pripreme i ponašanja tokom i posle pričešća govorio je i otac Dušan Kolundžić, naglašavajući da je spoljašnje ponašanje izraz unutrašnje vere i poštovanja prema svetinji.
On je učio da vernik koji se postom i molitvom pripremio, koji se ispovedio, a pre Svete liturgije ništa nije jeo ni pio, niti je žvakao žvaku ili pušio, treba da dođe u crkvu na vreme – pre početka bogosluženja.
Tokom Liturgije, vernik treba da stoji na svom mestu, sabrano i usrdno se moli, pažljivo sluša reči sveštenika i zajedno sa horom i narodom učestvuje u pevanju i odgovaranju na jektenije.
- Na poziv sveštenika da, koji su spremni za Sveto prišešće, pristupe "sa strahom Božjim, verom i ljubavlju" treba prići oltaru, na soleju, i pažljivo ponavljati za sveštenikom molitvu pred Sveto pričešće. Svetoj čaši treba pristupati pobožno, sa rukama prekrštenim na grudima.
- Ne krstiti se pred Svetom čašom, da ne bi slučajno zakačili i, ne daj Bože, prosuli Sveto pričešće. Svešteniku treba reći svoje ime i otvoriti usta, primiti Sveto prićešće i ubrusom obrisati usta. Pričešćujući vernike sveštenik za svakog posebno govori: "Pričešćuje se čedo Božje (ime) časnim i presvetim telom i krvlju Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista na otpuštenje grehova i na život večni" - govorio je otac Dušan.
Mnoge, takođe, muči i pitanje da li bi posle primanja Svete tajne pričešća trebalo reći "amin" ili ne.
Otac Dušan je govorio da u Služebniku stoji uputstvo da vernik, posle brisanja usta ubrusom, celiva sveti putir i odlazi na svoje mesto, ali da nigde nema uputstva, ni kad se đakon ni vernici pričešćuju, da odgovore sa "amin".
- Jedino sveštenik, kad se pričesti časnom krvlju iz putira, kaže na kraju "amin". I vernik bi mogao, kad primi Sveto pričešće i obriše usta, da kaže "amin -neka tako bude", da potvrdi, kako želi da mu pričešće bude 'na otpuštenje grehova i na život večni - govorio je otac Dušan.
On je podučavao da bi se posle primanja Svetog pričešća trebalo vratiti na svoje mesto, sačekati da se i ostali vernici pričeste i saslušati blagodarnu molitvu posle Svetog pričešća.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran. U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme. Budi deo Religija.rs zajednice.


ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
ZBOG OVOGA MOŽETE OBOLETI, ČAK I UMRETI! Otac Joil o neoprostivom grehu prilikom pričešća
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Pomagao je siromašnima i udovicama, a svojim svedočenjem Hrista priveo je veri i one koji su se ranije bavili čarobnjaštvom.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Patrijarh Porfirije i iguman Jefrem saopštili su radosnu vest tokom razgovora koji su hiljade vernika pratile uživo.
Poglavaru Carigradske patrijaršije dodeljeno je počasno zvanje doktora teologije na Univerzitetu Angelikum u Rimu.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Jedan od najpoštovanijih svetitelja novijeg doba ostavio je duboku pouku o blagorodnosti kao najvišem obliku unutrašnje lepote duše.
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Vernik kroz pričešće prima telo i krv Hristovu, ali takvom susretu treba da prethode molitva, pokajanje, praštanje i nastojanje da se srce očisti od greha.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Duhovnici stalno upozoravaju na opasnost nemarnog odnosa prema ispovesti i pričešću.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Poglavaru Carigradske patrijaršije dodeljeno je počasno zvanje doktora teologije na Univerzitetu Angelikum u Rimu.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Raskošna turšija koja svojim koloritom ukrašava svaku trpezu, a priprema se brže i jednostavnijе nego što mislite
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.