ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
U pravoslavnoj veri, Sveto pričešće predstavlja središte duhovnog života i najdublje sjedinjenje vernika sa Hristom. To nije samo simboličan čin, već, po učenju Crkve, stvarno i tajanstveno primanje tela i krvi Gospoda Isusa Hrista pod vidom hleba i vina.
U Svetoj liturgiji, koju je ustanovio sam Gospod na Tajnoj večeri, vernici pristupaju Svetoj tajni evharistije kao izvoru duhovne snage, očišćenja i života večnog.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom. Vernik koji pristupa Svetoj čaši dolazi sa svešću o sopstvenoj grešnosti, ali i sa nadom u Božju milost.
Zato Crkva uči da se za pričešće treba pripremiti postom, molitvom, pokajanjem i ispovešću, kako bi čovek čistog srca i smirene duše primio ovu svetu tajnu.
O načinu pripreme i ponašanja tokom i posle pričešća govorio je i otac Dušan Kolundžić, naglašavajući da je spoljašnje ponašanje izraz unutrašnje vere i poštovanja prema svetinji.
On je učio da vernik koji se postom i molitvom pripremio, koji se ispovedio, a pre Svete liturgije ništa nije jeo ni pio, niti je žvakao žvaku ili pušio, treba da dođe u crkvu na vreme – pre početka bogosluženja.
Tokom Liturgije, vernik treba da stoji na svom mestu, sabrano i usrdno se moli, pažljivo sluša reči sveštenika i zajedno sa horom i narodom učestvuje u pevanju i odgovaranju na jektenije.
- Na poziv sveštenika da, koji su spremni za Sveto prišešće, pristupe "sa strahom Božjim, verom i ljubavlju" treba prići oltaru, na soleju, i pažljivo ponavljati za sveštenikom molitvu pred Sveto pričešće. Svetoj čaši treba pristupati pobožno, sa rukama prekrštenim na grudima.
- Ne krstiti se pred Svetom čašom, da ne bi slučajno zakačili i, ne daj Bože, prosuli Sveto pričešće. Svešteniku treba reći svoje ime i otvoriti usta, primiti Sveto prićešće i ubrusom obrisati usta. Pričešćujući vernike sveštenik za svakog posebno govori: "Pričešćuje se čedo Božje (ime) časnim i presvetim telom i krvlju Gospoda i Boga i Spasa našega Isusa Hrista na otpuštenje grehova i na život večni" - govorio je otac Dušan.
Mnoge, takođe, muči i pitanje da li bi posle primanja Svete tajne pričešća trebalo reći "amin" ili ne.
Otac Dušan je govorio da u Služebniku stoji uputstvo da vernik, posle brisanja usta ubrusom, celiva sveti putir i odlazi na svoje mesto, ali da nigde nema uputstva, ni kad se đakon ni vernici pričešćuju, da odgovore sa "amin".
- Jedino sveštenik, kad se pričesti časnom krvlju iz putira, kaže na kraju "amin". I vernik bi mogao, kad primi Sveto pričešće i obriše usta, da kaže "amin -neka tako bude", da potvrdi, kako želi da mu pričešće bude 'na otpuštenje grehova i na život večni - govorio je otac Dušan.
On je podučavao da bi se posle primanja Svetog pričešća trebalo vratiti na svoje mesto, sačekati da se i ostali vernici pričeste i saslušati blagodarnu molitvu posle Svetog pričešća.
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran. U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.


ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
ZBOG OVOGA MOŽETE OBOLETI, ČAK I UMRETI! Otac Joil o neoprostivom grehu prilikom pričešća
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Rečenice iz dela arhimandrita Jovana Radosavljevića donose prikaz stradanja Svetih novomučenika i njihovog mesta u crkvenom pamćenju.
U pravoslavnom učenju, zahvalnost nije samo vrlina, već način postojanja.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Plato zavetnog hrama na Vračaru ispunjen svećama i tišinom očekivanja – Blagodatni oganj stigao iz Svete zemlje, a ponoćnu liturgiju služi vladika toplički Petar
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog reči apostola Pavla dobijaju smisao koji se tiče svakog čoveka i njegovog odnosa prema smrti, grehu i strahu..
U jednoj kratkoj pouci otkriva se duhovni zakon po kojem se čovek ne oslobađa života, već unutrašnjeg nemira, i u kome se radost i iskušenje drugačije „ponašaju“ pred zahvalnim srcem.