KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Svrha pričešća jeste duhovno očišćenje, isceljenje duše i tela, učvršćenje vere i priprema za večni život.
Sveto pričešće predstavlja najsvetiju tajnu Pravoslavne crkve i samu suštinu hrišćanskog života. U njemu se vernici, prema učenju Crkve, sjedinjuju sa Hristom, primajući njegovo telo i krv pod vidom hleba i vina.
Ono nije simbol, već stvarno i duboko duhovno zajedništvo Boga i čoveka, ustanovljeno na Tajnoj večeri i sačuvano u crkvenoj praksi do danas.
Svrha pričešća jeste duhovno očišćenje, isceljenje duše i tela, učvršćenje vere i priprema za večni život.
Zato se pričešću ne pristupa olako, već uz post, molitvu, ispovest i unutrašnju sabranost. Njegov značaj je toliki da se smatra vrhuncem liturgijskog bogosluženja i najvećim darom koji vernik može primiti.
Ipak, malo ljudi zna da posle Svetog pričešća i uzimanja nafore nije obavezno ljubiti ruku svešteniku niti celivati ikone, ili da to bar ne treba činiti dok se usta pažljivo ne obrišu. Razlog za ovakvu praksu nije nedostatak poštovanja, već duboka briga za svetinju.
Zašto je to tako objasnio je sveštenik Dejan Krstić, ističući da se suština crkvenog života ne meri spoljašnjom formom, već unutrašnjim odnosom prema svetinji i sopstvenoj savesti.
- Kada posle Svetog pričešća uzimamo naforu, nije obavezno ljubiti ruku svešteniku koji je deli. Razlog za to nije nedostatak poštovanja, nego bojazan da se na usnama mogu nalaziti tragovi Svetog pričešća, pa da se ne bi to nesvesno prenelo na ruku sveštenika. Iz istog razloga se posle pričešća obično ne ljube ni ikone. Ako ste posle pričešća pažljivo obrisali usta ubrusom, onda ljubljenje ruke ili ikone nije problem niti greh. I u ovome važi isto pravilo: nije forma najvažnija, nego pobožnost, rasuđivanje i mir u savesti - istakao je sveštenik.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran. U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
ZBOG OVOGA MOŽETE OBOLETI, ČAK I UMRETI! Otac Joil o neoprostivom grehu prilikom pričešća
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
OVIH ŠEST STVARI SE DEMONI NAJVIŠE PLAŠE: Ava Dorotej o najjačem oružju protiv nepomenika
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.