KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Svrha pričešća jeste duhovno očišćenje, isceljenje duše i tela, učvršćenje vere i priprema za večni život.
Sveto pričešće predstavlja najsvetiju tajnu Pravoslavne crkve i samu suštinu hrišćanskog života. U njemu se vernici, prema učenju Crkve, sjedinjuju sa Hristom, primajući njegovo telo i krv pod vidom hleba i vina.
Ono nije simbol, već stvarno i duboko duhovno zajedništvo Boga i čoveka, ustanovljeno na Tajnoj večeri i sačuvano u crkvenoj praksi do danas.
Svrha pričešća jeste duhovno očišćenje, isceljenje duše i tela, učvršćenje vere i priprema za večni život.
Zato se pričešću ne pristupa olako, već uz post, molitvu, ispovest i unutrašnju sabranost. Njegov značaj je toliki da se smatra vrhuncem liturgijskog bogosluženja i najvećim darom koji vernik može primiti.
Ipak, malo ljudi zna da posle Svetog pričešća i uzimanja nafore nije obavezno ljubiti ruku svešteniku niti celivati ikone, ili da to bar ne treba činiti dok se usta pažljivo ne obrišu. Razlog za ovakvu praksu nije nedostatak poštovanja, već duboka briga za svetinju.
Zašto je to tako objasnio je sveštenik Dejan Krstić, ističući da se suština crkvenog života ne meri spoljašnjom formom, već unutrašnjim odnosom prema svetinji i sopstvenoj savesti.
- Kada posle Svetog pričešća uzimamo naforu, nije obavezno ljubiti ruku svešteniku koji je deli. Razlog za to nije nedostatak poštovanja, nego bojazan da se na usnama mogu nalaziti tragovi Svetog pričešća, pa da se ne bi to nesvesno prenelo na ruku sveštenika. Iz istog razloga se posle pričešća obično ne ljube ni ikone. Ako ste posle pričešća pažljivo obrisali usta ubrusom, onda ljubljenje ruke ili ikone nije problem niti greh. I u ovome važi isto pravilo: nije forma najvažnija, nego pobožnost, rasuđivanje i mir u savesti - istakao je sveštenik.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran. U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme. Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta. Demoni mogu da utiču na čoveka kroz misli i osećanja, navodeći ga na mržnju, zavist, lenjost ili očaj.
KOLIKO PUTA I KAD MOŽE SE PRIČESTITI ZA VREME BOŽIĆNOG POSTA: Otac Goran o velikoj zabludi vernika i šta kaže tipik po ovom pitanju
ZBOG OVOGA MOŽETE OBOLETI, ČAK I UMRETI! Otac Joil o neoprostivom grehu prilikom pričešća
ZAŠTO NEMA VENČANJA TOKOM POSTA I TREBA LI NA NJIH IĆI AKO VAS NEKO I POZOVE: Otac Dejan o izuzetku od pravila i principu ikonomije
OVIH ŠEST STVARI SE DEMONI NAJVIŠE PLAŠE: Ava Dorotej o najjačem oružju protiv nepomenika
Kada se pojave nemir, praznina i nezadovoljstvo, ljudi često traže uzrok u okolnostima i drugima, ali svetogorski starac ukazuje na dublji razlog i poziva na unutrašnje preispitivanje.
U besedi za utorak 8. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o najvažnijem izboru svakog čoveka: da li će ostati duhovno nepomičan i prazan ili će svoj život graditi na veri, ljubavi i zajednici sa Bogom.
Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.
Veliki ruski svetitelj govorio je da krsni znak nije običan pokret ruke, već molitva, zaštita i svedočanstvo pripadnosti Hristu, zbog čega vernik treba da mu pristupa sa pažnjom, strahopoštovanjem i živom verom.
Dva brata na putu ka moru otkrila su da najveće blago nije ono koje se može poneti u rancu, već ono koje ostaje zauvek u srcu.
Istoričar Boris Stojkovski i osnivač fondacije Lazarica Aleksandar Avramov svedoče o tragovima pisanog nasleđa ostroškog čudotvorca u vatikanskim arhivima, dok pitanje njihove dostupnosti i dalje nema zvaničan odgovor.
Devojčica sa porodicom otkriva da se najlepši dar za veliki praznik svetih apostola Petra i Pavla ne krije u stvarima, već u ljubavi, dobroti i malim delima učinjenim od srca.
Neočekivani susret na ulici postao je povod da iguman Manastira Podmaine progovori o iskušenjima, veri i načinu na koji hrišćanin treba da odgovori na neprijatnosti.
Mnogi veruju da porodicu najviše ugrožavaju veliki sukobi, ali kiparski arhijerej upozorava na nešto mnogo tiše što može da promeni odnos dvoje ljudi.
Iz ugla kanonskog pravoslavlja, reč je o pokušaju stvaranja paralelne crkvene strukture bez priznanja i apostolskog prejemstva, dok se iza priče o "novoj crkvi" otvara i pitanje prisvajanja srpskih svetinja
Na dan kada Crkva slavi ovog velikomučenika, vernici se podsećaju priče o ugodniku Božjem koji je napustio službu rimskog cara i prihvatio put hrišćanske vere, zbog čega je podneo mučeničku smrt.