DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Prema pravoslavlju, vreme posta ima poseban duhovni značaj, zbog čega se u tom periodu, po pravilu, ne obavljaju crkvena venčanja niti svadbena slavlja.
Post je namenjen unutrašnjem miru, molitvi, uzdržanju i pokajanju, dok je svadba događaj ispunjen radošću, muzikom, okupljanjem porodice i prijatelja, kao i bogatom trpezom. Ukratko - post traži tišinu i smirenje, dok svadba traži svečanost i slavlje.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Upravo ta suprotnost u duhovnom raspoloženju predstavlja glavni razlog zbog kog Crkva savetuje da se venčanja ne zakazuju tokom postova.
Ipak, kako objašnjava otac Dejan Krstić, u izuzetnim situacijama, venčanje tokom posta može biti dozvoljeno, ali uz jasno propisana pravila.
Crkva, ističe otac Dejan, poznaje i princip ikonomije, odnosno pastirskog snishođenja prema životnim okolnostima vernika.
- Crkva, naravno, poznaje i ikonomiju, tj. snishođenje. Venčanja u postu mogu biti dozvoljena, ali samo kao izuzetak i zbog opravdanih razloga, uz blagoslov nadležnog episkopa i bez uobičajenih veselja koja prate svadbu. To pokazuje i mudrost i nežnost Crkve: ona drži istinu, ali se saginje prema slabosti čoveka, da se "ne slomi trska stučena, i da niko, zbog okolnosti života, ne bude lišen blagoslova braka" - naglašava on.
Takođe, često se postavlja pitanje da li je greh prisustvovati svadbi tokom posta. Odgovor Crkve je jasan i umirujući – sama radost zbog bližnjih nije greh, ukoliko se poštuje duh posta.
- Ako dobijete poziv na svadbu u vreme posta, možete da idete, radost bližnjih nije greh, ukoliko možete da ispoštujete post: da ne jedete mrsno i da bude u duhu uzdržanja. Prisustvo na svadbi nije greh - zaključuje otac Dejan Krstić.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav. Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo. Za Crkvu su, kad je u pitanju sklapanje bračne zajednice, bitne samo dve stvari. Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
FILIPINKA LIJA ZBOG NIKOLE ZAVOLELA SRBIJU - I PRELAZI U PRAVOSLAVLJE: Posle svadbe u Čačku, pripremaju se i za crkveno venčanje
ŠTA SE OBAVEZNO MORA URADITI U KUĆI MLADOŽENJE PRE VENČANJA: Ovaj crkveni običaj malo ko i zna, a kamoli praktikuje!
MALO KO ZNA PRAVU SIMBOLIKU KRUNA NA VENČANJU: Venčići na glavama otkrivaju svetu tajnu braka - evo šta zapravo znače
U besedi za 28. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski bavi se neočekivanim pitanjem: ako svet ima početak, gde je kraj čovekove čežnje i zašto ona ne pripada prolaznosti.
U jednoj od svojih pouka veliki ruski podvižnik i duhovnik ističe da ništa ne može zameniti smirenje i objašnjava kako ono oblikuje dušu prema Božjem daru.
Kako su reči zapisane vekovima pre Hrista dobile svoje mesto u Njegovom životu, stradanju i smrti - i zašto ta veza i danas izaziva nelagodu kod onih koji je uporno zaobilaze.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Crkva gleda na razvod kao na krajnju meru i apeluje da se problemi u braku rešavaju.
Sveti oci često govore da strasti i grehovi, ukoliko im se čovek preda, ne razaraju samo duševni mir, već mogu da oslabe i telesne snage.
Dok su plamen i dim uništavali sve materijalno, vatrogasci su spasili simbol vere i nade koji je za vlasnike neprocenjiv.