DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Prema pravoslavlju, vreme posta ima poseban duhovni značaj, zbog čega se u tom periodu, po pravilu, ne obavljaju crkvena venčanja niti svadbena slavlja.
Post je namenjen unutrašnjem miru, molitvi, uzdržanju i pokajanju, dok je svadba događaj ispunjen radošću, muzikom, okupljanjem porodice i prijatelja, kao i bogatom trpezom. Ukratko - post traži tišinu i smirenje, dok svadba traži svečanost i slavlje.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Upravo ta suprotnost u duhovnom raspoloženju predstavlja glavni razlog zbog kog Crkva savetuje da se venčanja ne zakazuju tokom postova.
Ipak, kako objašnjava otac Dejan Krstić, u izuzetnim situacijama, venčanje tokom posta može biti dozvoljeno, ali uz jasno propisana pravila.
Crkva, ističe otac Dejan, poznaje i princip ikonomije, odnosno pastirskog snishođenja prema životnim okolnostima vernika.
- Crkva, naravno, poznaje i ikonomiju, tj. snishođenje. Venčanja u postu mogu biti dozvoljena, ali samo kao izuzetak i zbog opravdanih razloga, uz blagoslov nadležnog episkopa i bez uobičajenih veselja koja prate svadbu. To pokazuje i mudrost i nežnost Crkve: ona drži istinu, ali se saginje prema slabosti čoveka, da se "ne slomi trska stučena, i da niko, zbog okolnosti života, ne bude lišen blagoslova braka" - naglašava on.
Takođe, često se postavlja pitanje da li je greh prisustvovati svadbi tokom posta. Odgovor Crkve je jasan i umirujući – sama radost zbog bližnjih nije greh, ukoliko se poštuje duh posta.
- Ako dobijete poziv na svadbu u vreme posta, možete da idete, radost bližnjih nije greh, ukoliko možete da ispoštujete post: da ne jedete mrsno i da bude u duhu uzdržanja. Prisustvo na svadbi nije greh - zaključuje otac Dejan Krstić.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav. Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo. Za Crkvu su, kad je u pitanju sklapanje bračne zajednice, bitne samo dve stvari. Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
FILIPINKA LIJA ZBOG NIKOLE ZAVOLELA SRBIJU - I PRELAZI U PRAVOSLAVLJE: Posle svadbe u Čačku, pripremaju se i za crkveno venčanje
ŠTA SE OBAVEZNO MORA URADITI U KUĆI MLADOŽENJE PRE VENČANJA: Ovaj crkveni običaj malo ko i zna, a kamoli praktikuje!
MALO KO ZNA PRAVU SIMBOLIKU KRUNA NA VENČANJU: Venčići na glavama otkrivaju svetu tajnu braka - evo šta zapravo znače
Otac Dejan je ukazao da se u crkvi vodi računa o poretku tokom bogosluženja i da on ima svoju svrhu.
Ad i pakao nisu sinonimi.
Pravo pokajanje nikada ne isključuje preuzimanje odgovornosti za učinjeno zlo, ističe otac Dejan.
Običaje treba poštovati, ali ne treba od njih praviti merilo ljubavi i vernosti prema upokojenom, istakao je otac Dejan.
U besedi za ponedeljak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva se zašto je bilo dovoljno svedočanstvo Sina, ali i šta ono govori o njegovom jedinstvu sa Ocem.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i verni narod sabraće se u nemanjićkoj zadužbini na bdeniju, liturgiji i trpezi ljubavi
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.