DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Prema pravoslavlju, vreme posta ima poseban duhovni značaj, zbog čega se u tom periodu, po pravilu, ne obavljaju crkvena venčanja niti svadbena slavlja.
Post je namenjen unutrašnjem miru, molitvi, uzdržanju i pokajanju, dok je svadba događaj ispunjen radošću, muzikom, okupljanjem porodice i prijatelja, kao i bogatom trpezom. Ukratko - post traži tišinu i smirenje, dok svadba traži svečanost i slavlje.
Suština ove prakse nije zabrana radi zabrane, već očuvanje smisla posta.
Upravo ta suprotnost u duhovnom raspoloženju predstavlja glavni razlog zbog kog Crkva savetuje da se venčanja ne zakazuju tokom postova.
Ipak, kako objašnjava otac Dejan Krstić, u izuzetnim situacijama, venčanje tokom posta može biti dozvoljeno, ali uz jasno propisana pravila.
Crkva, ističe otac Dejan, poznaje i princip ikonomije, odnosno pastirskog snishođenja prema životnim okolnostima vernika.
- Crkva, naravno, poznaje i ikonomiju, tj. snishođenje. Venčanja u postu mogu biti dozvoljena, ali samo kao izuzetak i zbog opravdanih razloga, uz blagoslov nadležnog episkopa i bez uobičajenih veselja koja prate svadbu. To pokazuje i mudrost i nežnost Crkve: ona drži istinu, ali se saginje prema slabosti čoveka, da se "ne slomi trska stučena, i da niko, zbog okolnosti života, ne bude lišen blagoslova braka" - naglašava on.
Takođe, često se postavlja pitanje da li je greh prisustvovati svadbi tokom posta. Odgovor Crkve je jasan i umirujući – sama radost zbog bližnjih nije greh, ukoliko se poštuje duh posta.
- Ako dobijete poziv na svadbu u vreme posta, možete da idete, radost bližnjih nije greh, ukoliko možete da ispoštujete post: da ne jedete mrsno i da bude u duhu uzdržanja. Prisustvo na svadbi nije greh - zaključuje otac Dejan Krstić.
Prsetenovanjem nekome dajete veru da ćete ga voleti do kraja života, kaže otac Milosav. Za Kanađanina čačanskih korena i njegovu izabranicu iz Azije, odluka da izgovore „da“ upravo u Srbiji predstavlja simbol ljubavi koja prevazilazi granice, čuva tradiciju i spaja porodice kroz veru i zajedništvo. Za Crkvu su, kad je u pitanju sklapanje bračne zajednice, bitne samo dve stvari. Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov. Budi deo Religija.rs zajednice.
DA LI BURME ZA VENČANJE MORAJU DA BUDU ZLATNE: Otac Milosav ukazao na velike zablude vernika
FILIPINKA LIJA ZBOG NIKOLE ZAVOLELA SRBIJU - I PRELAZI U PRAVOSLAVLJE: Posle svadbe u Čačku, pripremaju se i za crkveno venčanje
ŠTA SE OBAVEZNO MORA URADITI U KUĆI MLADOŽENJE PRE VENČANJA: Ovaj crkveni običaj malo ko i zna, a kamoli praktikuje!
MALO KO ZNA PRAVU SIMBOLIKU KRUNA NA VENČANJU: Venčići na glavama otkrivaju svetu tajnu braka - evo šta zapravo znače
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.
Muškarac i žena u blagoslovenom braku saradnici su Božiji u delu stvaranja novog života, pa rađanje dece nije nešto što je odvojeno od duhovnog smisla braka, kaže otac Dejan.
On je naglasio da ne smemo dozvoliti da deca, umesto da se uče molitvi, dobroti i svetosti, uče da se igraju sa onim što je Hristos pobedio, sa mrakom, strahom i smrću.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.