Susret patrijarha Porfirija i princa Gazija na obali Jordana i sećanje na kosovsko-metohijsku svetinju otvorili su put daru bez presedana - odluci jordanskog kralja da SPC ustupi zemljište na prostoru od izuzetnog značaja za hrišćane.
Na obali reke Jordan, na mestu gde je Sveti Jovan Krstitelj krstio Gospoda Isusa Hrista, izgovorena je jedna tiha želja – i gotovo odmah pretvorena u delo. Bez pripreme, bez diplomatskih najava, u susretu koji je više ličio na duhovno svedočanstvo nego na protokolarni događaj, otvorila se prilika da Srpska pravoslavna crkva dobije svoju svetinju na prostoru koji hrišćani vekovima smatraju jednim od temelja svoje vere.
– Dok smo obilazili mesto gde je Sveti Jovan krstio Gospoda, jedan arhijerej je rekao kako bi bilo lepo da imamo tu svoj manastir ili crkvu, kao Grci i Rusi. Sat kasnije dogodilo se čudo. Princ Gazi bin Muhamed patrijarhu Porfiriju je preneo kraljevu želju da Srpskoj pravoslavnoj crkvi pokloni parcelu. Ključ je u ljubavi princa prema pravoslavlju. I našim Dečanima – kaže dr Vedran Golijanin, profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči, koji je u delegaciji predvođenoj patrijarhom srpskim Porfirijem učestvovao na Međunarodnoj konferenciji Proces iz Akabe, u Jordanu.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije sa princom Gazi Bin Muhamedom na obali reke Jordan, gde će parče ove svete zemlje biti darivano SPC
Prema njegovim rečima, ta veza ne nastaje slučajno niti preko noći.
– Princ Gazi je pre više godina došao u Dečane, prisustvovao večernjem bogosluženju. Niko od prisutnih nije znao ko je on. Tek nakon službe se predstavio monasima. Iz nekog, meni zasad nepoznatog razloga, on zaista mnogo voli Dečane. Izrazio je želju da budući srpski manastir u Jordanu bude izgrađen upravo po ugledu na tu svetinju – dodaje dr Golijanin, prenosi Sputnjik.
Profesor Golijanin konferenciji Proces iz Akabe prisustvovao je u pratnji mitropolita dabrobosanskog Hrizostoma.
Kako je Jordan postao novo uporište pravoslavlja
Proces iz Akabe predstavlja niz međunarodnih sastanaka koje je 2015. godine pokrenuo kralj Jordana Abdulah II, sa ciljem da okupi političke i verske predstavnike radi zajedničkog delovanja protiv ekstremističkih ideologija, radikalizacije i terorizma.
Na konferenciji su, pored kralja Abdulaha, patrijarha srpskog Porfirija i albanskog premijera Edija Rame, učestvovali i patrijarh jerusalimski Teofil, patrijarh antiohijski Jovan, arhiepiskop albanski Jovan, kao i brojni hrišćanski, jevrejski i islamski verski prvaci sa Bliskog istoka i Balkana.
Foto: SPC
Patrijarh srpski Porfirije sa princom Gazi Bin Muhamedom na obali reke Jordan, gde će parče ove svete zemlje biti darivano SPC
Dr Golijanin ističe da Jordanci nisu samo domaćini u formalnom smislu, već da su spremnost na susret i pomirenje pokazali konkretnim gestovima.
– Jordan je većinski islamska zemlja, no upravo zahvaljujući dobronamernosti kralja Abdulaha i princa Gazija videli smo kako je pravoslavno hrišćanstvo doživelo zaista veliki procvat u toj državi. Kompletan arheološki kompleks u Al-Magtasu, mestu krštenja našeg Gospoda, gde su izgrađene brojne pravoslavne crkve, direktno je od kralja namenjen hrišćanima .
Trenutak koji je rasplakao princa Gazija
Niko iz srpske delegacije, kako svedoči dr Golijanin, nije mogao da nasluti šta ih očekuje u Al-Magtasu. Prvo iznenađenje bio je poseban odnos koji je Kraljevina Jordan pokazala prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, njenom patrijarhu i arhijerejima.
– Kad smo videli kako se jedan princ islamske zemlje sa poštovanjem, ljubaznošću i iskrenim prijateljstvom ophodi prema našem patrijarhu i arhijerejima, svi smo osetili dodatni ponos što smo Srbi.
U uvodnom obraćanju na konferenciji, princ Gazi je govorio o nastanku arheološkog kompleksa na mestu Hristovog krštenja. Nakon jordansko-izraelskog rata, jedan monah mu je svedočio da je to mesto, tada potpuno zaraslo i zapušteno, kroz čitavu hrišćansku istoriju bilo odredište hodočasnika, te da je po predanju upravo tu propovedao Sveti Jovan i krstio Gospoda Isusa Hrista.
Foto: SPC
Delegacija Srpske pravoslavne crkve sa princom Gazi Bin Muhamedom
– Princ mu je poverovao, područje je najpre deminirano, potom su počela iskopavanja i pronađeni ostaci brojnih ranohrišćanskih crkava iz perioda od šestog do dvanaestog veka. Hodočasnici su tu dolazili tokom vizantijskog i osmanskog perioda. Dok je o tome govorio, nekoliko puta je zastajao jer je plakao. Ispričao je kako je o svemu obavestio kralja, zamolio da se sprovedu arheološka iskopavanja i dobio punu podršku.
Četrdeset dana posta i molitve u budućem srpskom manastiru
Srpska delegacija imala je priliku da među prvima poseti, mesto krštenja, gde ih je lično dočekao princ Gazi Bin Muhamed i poveo kroz ključne lokalitete, od Ilijinog brda do grčkog manastira Svetog Jovana Krstitelja, u čijem se sklopu nalazi i muzej.
– Tu se trenutno, pod pokroviteljstvom Kraljevine Jordana i lično princa Gazija, gradi Pravoslavni univerzitet. Tu će studenti pravoslavne teologije iz čitavog sveta moći da izučavaju bogoslovlje i da uče arapski. Na kraju nas je princ odveo na jedan lokalitet, nedaleko od manastira Svetog Jovana, i rekao nam da tu zemlju Jordan poklanja Srpskoj pravoslavnoj crkvi. Izrazio je želju da budući manastir bude izgrađen po ugledu na Dečane i da studenti budućeg Pravoslavnog univerziteta upravo u srpskom manastiru, u sklopu studijskog programa, provode u postu i molitvi četrdeset dana, po ugledu na Isusa Hrista.
Poziv iz Sarajeva koji nosi poruku pomirenja
Dr Vedran Golijanin ističe da je ovaj gest duboko dirnuo celu delegaciju Srpske pravoslavne crkve. Ljubav princa Gazija prema pravoslavlju i interesovanje za pravoslavnu duhovnu literaturu, kaže, ranije je već čuo od svog mitropolita.
Foto: SPC
Patrijarh srpski na obali reke Jordan, gde je Sveti Jovan krstio Hrista
– Potpisali su ga mitropolit i reis-ul-ulema Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini Husein Kavazović. Pozvali su ga da dođe, poseti Sarajevo i održi prigodna predavanja, kako studentima Islamskog fakulteta, tako i studentima Bogoslovskog fakulteta. I njemu je to zaista bilo drago. Rekao je da mu je ta ideja bliska srcu i da mu je životni san istorijsko pomirenje pravoslavnih i muslimana. Nadamo se da će čovek koga zaista krasi velika dobrota, ukoliko dođe ovde u Bosnu i Hercegovinu, pokazati i tu mogućnost – da neko ko je predani vernik islama ne samo da ima dobre odnose sa pravoslavnima, nego i da voli pravoslavne i saradnju s njima. To bi zaista bila prava stvar.
Na kraju, profesor Bogoslovskog fakulteta u Foči napominje da parcela uz reku Jordan, namenjena hrišćanima, nije mala, a u njenoj blizini već se nalaze grčki i rimokatolički manastiri, kao i veliki ruski manastir sa gostoprimnicom za hodočasnike. Pored njih je i zemljište sličnih dimenzija koje će, kao dar Kraljevine Jordan, pripasti Srpskoj pravoslavnoj crkvi.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.
Na mestu Hristovog Krštenja, na Međunarodnoj konferenciji, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o ljubavi jačoj od mržnje, veri koja ne deli i miru koji ne nastaje dogovorima, već ličnim preobražajem čoveka.
Dvodnevni skup posvećen Prvom vaseljenskom saboru – 1.700 godina trajnog nasleđa na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu okupio je teologe, istoričare i crkvene velikodostojnike, uz izložbu umetničkih dela i bogat program predavanja.
Kroz kratka, precizna pitanja i odgovore, ova pouka razotkriva naše slabosti, navike i zablude, ali i pokazuje put ka unutrašnjoj snazi, miru i istinskoj veri, kakva se retko prepoznaje u svakodnevici.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
Pogođeni Novi Pazar, Tutin i Sjenica - nestali prilozi vernika, a tragovi upućuju na pažljivo isplanirane akcije dok policija pokušava da razotkrije ko stoji iza svega.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Francuska časna sestra povređena na Brdu Sion, reagovale vlasti i međunarodne institucije; upozorenja na rastuću netrpeljivost i nove tenzije u Jerusalimu dodatno pojačavaju zabrinutost javnosti.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Nakon liturgije poglavar Srpske pravoslavne crkve obišao je imanje i u neposrednom susretu sa bratstvom i manastirskim životom pokazao emotivnu stranu prazničnog dana.
Patrijarh Porfirije i Vladimir Kokanović razgovarali su o konkretnim oblicima saradnje Crkve i državne uprave, podršci eparhijama u dijaspori i očuvanju crkvenih i kulturnih dobara koja povezuju srpski narod u regionu i svetu.
U prisustvu predstavnika Srbije i Ambasade Rusije, kao i arhijereja Srpske pravoslavne crkve, svečanost u Novom Sadu prerastao je diplomatski protokol i dobio snažnu duhovnu i simboličku dimenziju kroz poruke o veri i jedinstvu.
U Starom Generalštabu obeležen Dan Vojske Srbije uz poruke o državnosti, tradiciji i nasleđu Drugog srpskog ustanka, uz prisustvo državnih i verskih i velikodostojnika.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
U crkvi Pokrova Presvete Bogorodice služena zaupokojena liturgija, a poruka njegovog sina Nemanje Krivokapića podsetila okupljene da zajedništvo u veri nadilazi granice života i smrti.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Gotovo četiri decenije otac Slobodan bio je oslonac parohijanima, predvodio sveštenstvo kao arhijerejski namesnik i ostavio snažan trag u crkvenom životu.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Promenljiv početak i fiksni završetak čine ovaj post posebnim u crkvenom kalendaru, a njegova suština ne iscrpljuje se u jelovniku - naglasak je na unutrašnjem preobražaju, molitvi i pričešću kao središtu hrišćanskog života.