Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
U starim ulicama turskog grada Safranbolu postoje građevine koje se ne zaboravljaju lako. Neke privlače pogled veličinom, druge istorijom, a poneke neobičnom idejom gradnje. Među njima posebno mesto zauzima Lutfije džamija, mala ali neobična bogomolja podignuta na mestu gde se arhitektura susreće sa vodom: džamija stoji iznad potoka, dok ispod nje neprestano protiče Akčasu.
Ova neobična građevina nalazi se u starom delu Safranbolua, grada koji je zbog očuvane osmanske arhitekture uvršten na Listu svetske baštine UNESCO. Upravo ta autentična urbana celina – sa starim kućama, česmama, hanovima i verskim objektima - svake godine privlači veliki broj putnika koji žele da osete duh prošlih vekova.
Džamija iznad potoka - spoj vere i neobične gradnje
Lutfije džamija izgrađena je krajem XIX veka, između 1878. i 1880. godine, u mahali Akčasu. Podigao ju je Muslubejoglu hadži Husein Husnu Efendi nakon povratka sa dugog i napornog hodočašća u Meku. Verujući da je njegov bezbedan povratak plod Božje milosti, odlučio je da iz zahvalnosti sagradi džamiju i nazove je „Lutfije“, što znači „Božja blagodat“.
shutterstock.com/FatihYavuz
Građevina je podignuta na kamenom svodu koji premošćava potok Akčasu. Zidana je lomljenim kamenom, dok su krov i mnogi detalji izrađeni od drveta. Upravo taj spoj kamena i drveta daje joj izgled tipičan za osmansku arhitekturu tog vremena. Posebnu pažnju privlači vitka drvena munara, galerija sa rezbarenom ogradom i autentični plafon koji je sačuvao izvorni izgled više od jednog veka.
Posetioci često kažu da je ovo jedno od retkih mesta gde se tokom molitve čuje šum vode koja protiče ispod poda. Taj zvuk, koji dopire iz potoka skrivenog ispod temelja, daje prostoru neobičnu tišinu i poseban ambijent koji mnogi pamte dugo nakon posete.
Zašto je narod zove "Odbegla džamija"
Iako joj je zvanično ime Lutfije džamija, stanovnici Safranbolua češće koriste drugačiji naziv – „Kačak džamija“, što bi se moglo prevesti kao „Odbegla džamija“.
Ime potiče od obližnjeg izvora iz kojeg je voda dolazila do česme pored džamije. Tokom veoma sušnih leta izvor bi presušio, pa su meštani govorili da je „voda pobegla“. Otuda su nastali nazivi „Kačak voda“, „Kačak česma“ i „Kačak mahala“, a vremenom je i sama džamija dobila isto ime.
Postoji i praktično objašnjenje njenog neobičnog položaja. U starom Safranboluu prostor između kuća bio je veoma ograničen, pa su graditelji ponekad koristili neobična rešenja. Podizanje džamije iznad potoka omogućilo je da se dobije prostor za bogomolju tamo gde ga na zemlji gotovo nije bilo.
Mala džamija koja je postala simbol grada
Iako je skromnih dimenzija, Lutfije džamija danas je jedno od najfotografisanijih mesta u Safranboluu. Turisti koji prolaze starim ulicama često zastanu na mostiću iznad potoka da bi snimili prizor neobične građevine koja kao da lebdi iznad vode.
Safranbolski muftija Aydın Bostandži istakao je da je reč o „zanimljivoj građevini kroz koju teče voda“ i naglasio da gotovo svaki posetilac grada želi da je vidi. Upravo zbog toga ova mala bogomolja postala je nezaobilazna tačka na turističkoj mapi grada.
Wikipedia
Panorama grada Safranbolu
Više od jednog veka nakon izgradnje, džamija i dalje služi svojoj prvobitnoj nameni. Vernici se u njoj mole, putnici je fotografišu, a potok ispod temelja neumorno teče kao tih podsetnik na vreme kada je jedan čovek, zahvalan zbog povratka sa dalekog puta, odlučio da svoju zahvalnost pretoči u kamenu i drvetu.
U Safranboluu kažu da mnoge građevine pričaju istoriju grada. Lutfije džamija, međutim, priča je na poseban način - kroz šum vode koji ne prestaje.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za nedelju 3. sedmice Velikog posta prikazuje kako se Otac može videti jedino kroz Sina, poput svetla koje osvetljava sve što dotakne.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Dok odjekuju njegove reči da Aja Sofija „nikada više neće biti vaša“, turske vlasti sada su odlučile da i Anijsku sabornu crkvu, jedan od najvećih jermenskih hramova, pretvore u islamsku bogomolju, izazivajući osude istoričara i čitavog hrišćanskog sveta.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Premijer Izraela je novinarima rekao da se izraelski narod nada da će dosegnuti carstvo i dočekati dolazak Mesije, ali da država mora izdržati pretnje i sukobe kako bi sačuvala sopstveni opstanak.
Fetva i poziv ajatolaha Sistanija na kolektivni „džihad“ dodatno uzburkao region, dok analitičari strahuju od nove, dramatične eskalacije sukoba između Teherana, SAD i Izraela.
Mnogi smatraju da je džihad svaki rat u kome učestvuju muslimani, bez obzira da li se taj rat vodio iz ličnih, političkih ili teritorijalnih razloga, kaže Naik.
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
Dok istraživanja beleže rast broja onih koji se izjašnjavaju kao vernici, otac Vasilije podseća na razliku između spoljašnje discipline i istinskog preobražaja i pobožnosti.
Na univerzitetu u Kjotu napravljen je humanoid Budaroid koji odgovara na pitanja ljudi, učestvuje u obredima i prilagođava svoje odgovore svakom sagovorniku.
Premijer Izraela je novinarima rekao da se izraelski narod nada da će dosegnuti carstvo i dočekati dolazak Mesije, ali da država mora izdržati pretnje i sukobe kako bi sačuvala sopstveni opstanak.
Po blagoslovu patrijarha Porfirija, svetinja velikog pravoslavnog iscelitelja doneta je među male pacijente, njihove roditelje i lekare, a mnogi su sa verom celivali mošti tražeći utehu, snagu i nadu u borbi za zdravlje.