Mala Lutfije džamija, poznata i kao „Odbegla džamija“, skriva više od jednog veka istorije i vere, dok šum vode ispod temelja stvara jedinstvenu atmosferu koju turisti i vernici pamte zauvek.
U starim ulicama turskog grada Safranbolu postoje građevine koje se ne zaboravljaju lako. Neke privlače pogled veličinom, druge istorijom, a poneke neobičnom idejom gradnje. Među njima posebno mesto zauzima Lutfije džamija, mala ali neobična bogomolja podignuta na mestu gde se arhitektura susreće sa vodom: džamija stoji iznad potoka, dok ispod nje neprestano protiče Akčasu.
Ova neobična građevina nalazi se u starom delu Safranbolua, grada koji je zbog očuvane osmanske arhitekture uvršten na Listu svetske baštine UNESCO. Upravo ta autentična urbana celina – sa starim kućama, česmama, hanovima i verskim objektima - svake godine privlači veliki broj putnika koji žele da osete duh prošlih vekova.
Džamija iznad potoka - spoj vere i neobične gradnje
Lutfije džamija izgrađena je krajem XIX veka, između 1878. i 1880. godine, u mahali Akčasu. Podigao ju je Muslubejoglu hadži Husein Husnu Efendi nakon povratka sa dugog i napornog hodočašća u Meku. Verujući da je njegov bezbedan povratak plod Božje milosti, odlučio je da iz zahvalnosti sagradi džamiju i nazove je „Lutfije“, što znači „Božja blagodat“.
shutterstock.com/FatihYavuz
Građevina je podignuta na kamenom svodu koji premošćava potok Akčasu. Zidana je lomljenim kamenom, dok su krov i mnogi detalji izrađeni od drveta. Upravo taj spoj kamena i drveta daje joj izgled tipičan za osmansku arhitekturu tog vremena. Posebnu pažnju privlači vitka drvena munara, galerija sa rezbarenom ogradom i autentični plafon koji je sačuvao izvorni izgled više od jednog veka.
Posetioci često kažu da je ovo jedno od retkih mesta gde se tokom molitve čuje šum vode koja protiče ispod poda. Taj zvuk, koji dopire iz potoka skrivenog ispod temelja, daje prostoru neobičnu tišinu i poseban ambijent koji mnogi pamte dugo nakon posete.
Zašto je narod zove "Odbegla džamija"
Iako joj je zvanično ime Lutfije džamija, stanovnici Safranbolua češće koriste drugačiji naziv – „Kačak džamija“, što bi se moglo prevesti kao „Odbegla džamija“.
Ime potiče od obližnjeg izvora iz kojeg je voda dolazila do česme pored džamije. Tokom veoma sušnih leta izvor bi presušio, pa su meštani govorili da je „voda pobegla“. Otuda su nastali nazivi „Kačak voda“, „Kačak česma“ i „Kačak mahala“, a vremenom je i sama džamija dobila isto ime.
Postoji i praktično objašnjenje njenog neobičnog položaja. U starom Safranboluu prostor između kuća bio je veoma ograničen, pa su graditelji ponekad koristili neobična rešenja. Podizanje džamije iznad potoka omogućilo je da se dobije prostor za bogomolju tamo gde ga na zemlji gotovo nije bilo.
Mala džamija koja je postala simbol grada
Iako je skromnih dimenzija, Lutfije džamija danas je jedno od najfotografisanijih mesta u Safranboluu. Turisti koji prolaze starim ulicama često zastanu na mostiću iznad potoka da bi snimili prizor neobične građevine koja kao da lebdi iznad vode.
Safranbolski muftija Aydın Bostandži istakao je da je reč o „zanimljivoj građevini kroz koju teče voda“ i naglasio da gotovo svaki posetilac grada želi da je vidi. Upravo zbog toga ova mala bogomolja postala je nezaobilazna tačka na turističkoj mapi grada.
Wikipedia
Panorama grada Safranbolu
Više od jednog veka nakon izgradnje, džamija i dalje služi svojoj prvobitnoj nameni. Vernici se u njoj mole, putnici je fotografišu, a potok ispod temelja neumorno teče kao tih podsetnik na vreme kada je jedan čovek, zahvalan zbog povratka sa dalekog puta, odlučio da svoju zahvalnost pretoči u kamenu i drvetu.
U Safranboluu kažu da mnoge građevine pričaju istoriju grada. Lutfije džamija, međutim, priča je na poseban način - kroz šum vode koji ne prestaje.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Snimak koji kruži društvenim mrežama podigao je prašinu - zbog jednog zagrljaja u dvorištu džamije sada im preti kazna za javno vređanje verskih vrednosti.
Gest oca Gavrila i Džemila-efendije Destanovića postao je simbol zajedništva u Lukocrevu, gde putevi ne povezuju samo bogomolje, već i ljude različitih vera.
Na petu godišnjicu pretvaranja velike pravoslavne svetinje u džamiju, turski predsednik izazvao ogorčenje sveta rečima da je oslobodio spomenik i vratio ga „molitvi Muhameda“.
Praznik počinje u petak, 11. septembra, a završava se u nedelju, 13. septembra. Tokom tih dana vernici se sećaju stvaranja, preispituju svoje postupke, izgovaraju posebne molitve i kroz drevne običaje simbolično ostavljaju grehe iza sebe.
Četvorogodišnja saradnja sa čuvenim londonskim klubom Fabric izazvala je oštre kritike, dok iz hrama poručuju da žele da privuku novu publiku i istorijski prostor približe onima koji ga inače ne posećuju.
Tri jufke, sočan nadev od mlevenog mesa i luka i posebna završnica u kojoj se krajevi testa preklapaju preko nadeva daju mu izgled i ukus koji se pamte.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.