Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Polovina Vaskršnjeg posta je prošla. Na svenoćnom bdeniju uoči Krstopoklone nedelje, koja ove godine pada danas, 15. marta, vrši se poklonjenje Časnom Krstu. Bogosluženje Krstopoklone nedelje prožeto je temom Krsta Gospodnjeg.
Tačno polovina posta je iza nas - stigli smo do njegove sredine. Na toj tački, prema logici poretka crkvenog života, treba suštinski da se promeni pravac naše pažnje: od ličnog pokajanja i usredsređenosti na sopstveno duhovno preobražavanje okrećemo se glavnom cilju posta, iščekivanju Vaskrsa.
Zašto Crkva upravo sada iznosi Časni krst pred vernike
- Ton velikoposnih bogosluženja menja se. Ako su u prvoj polovini posta naši napori bili usmereni na sopstveno očišćenje, sada nam se otkriva da to očišćenje nije samo sebi cilj; ono je trebalo da nas uvede u sagledavanje, razumevanje i prihvatanje Tajne Krsta i Vaskrsenja. Smisao našeg podviga sada se otkriva kao učešće u toj tajni, na koju smo se toliko navikli da često zaboravljamo njen pravi značaj. I sledeći Njega u Jerusalim, zajedno sa učenicima, mi "zbunjeni smo i užasnuti" - pisao je protojerej Aleksandar Šmeman, prenosi portal foma.ru.
Foto: SPC
Na bdenju uoči Krstopoklone nedelje, na sredinu hramova iznosi se Časni krst
Naglasak u bogosluženju Krstopoklone nedelje nije na krstonosnim stradanjima i smrti Hristovoj, nego na Vaskrsenju.
Sredina posta - trenutak kada vernik ponovo pronalazi snagu za nastavak podviga
- Stigli smo do sredine Velikog posta. S jedne strane, telesni i duhovni podvig, ako je ozbiljan i postojan, počinje da se oseća, javlja se umor. Potrebna nam je pomoć i ohrabrenje. S druge strane, podnevši taj umor i popevši se na polovinu gore, počinjemo da naziremo kraj našeg putovanja i svetlost Vaskrsa postaje sve jasnija.
Veliki post je vreme našeg samoraspinjanja, iskustvo, makar i ograničeno, Hristovog poziva koji čujemo u jevanđeljskom čitanju ovoga dana:
- Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide“ (Mk 8,34). Ali mi ne možemo primiti svoj krst i slediti Hrista ako ne primimo Njegov krst, koji je On poneo radi našeg spasenja. Spasava nas Njegov krst, a ne naš. Samo Njegov krst daje ne samo smisao nego i silu našim krstovima - pisao je o ovom danu protojerej-stavrofor Aleksandar Šmeman.
wikipedia/Algoman
Otac Aleksandar Šmeman
Glavna osobenost današnjeg bogosluženja, poklonjenje Časnom krstu kao vrhunac službe, pomaže nam da se pravilno duhovno usmerimo i da sagledamo Krst koji nam daje snagu da prođemo podvig Velikog posta, ali i čitav životni put, kako bismo se na kraju našli sa Hristom.
Bogosluženja Krstopoklone nedelje
U subotu uveče
Svenoćno bdenije sa poklonjenjem Krstu
Nedeljno svenoćno bdenije sastoji se od dva velika dela.
Deo 1. Veliko večernje
Trajanje: oko 30–40 minuta
Od prvog vozglasa bogosluženja do čitanja 33. psalma („Blagosiljaću Gospoda u svako vreme, svagda je hvala Njegova u ustima mojim“).
U ovom delu bogosluženja uvek čujemo poznatu večernju pesmu Bogu „Svete tihi svete slave“, zatim paremije (čitanja iz Starog zaveta) i molitvu Svetog Simeona Bogoprimca („Sada otpuštaš slugu Tvojega, Gospode“).
Jutrenje počinje šestopsalmijem, uzastopnim čitanjem šest psalama. Tokom jutrenja čita se Jevanđelje, kanon i vrši se pomazanje vernih. Na Krstopoklonoj nedelji na kraju jutrenja obavlja se čin poklonjenja Časnom Krstu.
Deo 3. Prvi čas
(sa troparom i kondakom Krstopoklone nedelje)
Trajanje: oko 10 minuta
Ukupno trajanje večernjeg bogosluženja je oko dva i po sata.
U nedelju ujutru
Sveta liturgija Svetog Vasilija Velikog
Trajanje: oko 2 sata
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski u svojoj knjizi objasnio je da vegetarijanstvo i lekarski režimi ne mogu da zamene dublji smisao uzdržavanja i zašto pravi odnos prema hrani oblikuje telo, dušu i svakodnevni život.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Ispod površine akumulacije ponovo su se pojavili ostaci starog Karakurta, sela koje je potopljeno, a čiji verski objekti svedoče o zajedničkom životu muslimana i hrišćana.
Treće nedelje posta u pravoslavnim hramovima iznosi se Krst Hristov na poklonjenje i kao poziv verniku da zastane, preispita svoj život, obnovi veru i pronađe snagu da nastavi duhovnu borbu do Vaskrsa.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Na Krstopoklonu nedelju vikarni episkop novobrdski služio je svetu liturgiju u manastiru Rakovici, a poseban trenutak bogosluženja bilo je rukopoloženje.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.