Bogosluženje ovog dana označava prelomni trenutak Velikog posta - vreme kada se pogled vernih sa ličnog pokajanja usmerava ka tajni Krsta i radosti Vaskrsenja, koja se sve jasnije nazire kako se praznik približava.
Polovina Vaskršnjeg posta je prošla. Na svenoćnom bdeniju uoči Krstopoklone nedelje, koja ove godine pada danas, 15. marta, vrši se poklonjenje Časnom Krstu. Bogosluženje Krstopoklone nedelje prožeto je temom Krsta Gospodnjeg.
Tačno polovina posta je iza nas - stigli smo do njegove sredine. Na toj tački, prema logici poretka crkvenog života, treba suštinski da se promeni pravac naše pažnje: od ličnog pokajanja i usredsređenosti na sopstveno duhovno preobražavanje okrećemo se glavnom cilju posta, iščekivanju Vaskrsa.
Zašto Crkva upravo sada iznosi Časni krst pred vernike
- Ton velikoposnih bogosluženja menja se. Ako su u prvoj polovini posta naši napori bili usmereni na sopstveno očišćenje, sada nam se otkriva da to očišćenje nije samo sebi cilj; ono je trebalo da nas uvede u sagledavanje, razumevanje i prihvatanje Tajne Krsta i Vaskrsenja. Smisao našeg podviga sada se otkriva kao učešće u toj tajni, na koju smo se toliko navikli da često zaboravljamo njen pravi značaj. I sledeći Njega u Jerusalim, zajedno sa učenicima, mi "zbunjeni smo i užasnuti" - pisao je protojerej Aleksandar Šmeman, prenosi portal foma.ru.
Foto: SPC
Na bdenju uoči Krstopoklone nedelje, na sredinu hramova iznosi se Časni krst
Naglasak u bogosluženju Krstopoklone nedelje nije na krstonosnim stradanjima i smrti Hristovoj, nego na Vaskrsenju.
Sredina posta - trenutak kada vernik ponovo pronalazi snagu za nastavak podviga
- Stigli smo do sredine Velikog posta. S jedne strane, telesni i duhovni podvig, ako je ozbiljan i postojan, počinje da se oseća, javlja se umor. Potrebna nam je pomoć i ohrabrenje. S druge strane, podnevši taj umor i popevši se na polovinu gore, počinjemo da naziremo kraj našeg putovanja i svetlost Vaskrsa postaje sve jasnija.
Veliki post je vreme našeg samoraspinjanja, iskustvo, makar i ograničeno, Hristovog poziva koji čujemo u jevanđeljskom čitanju ovoga dana:
- Ko hoće za mnom da ide, neka se odrekne sebe i uzme krst svoj i za mnom ide“ (Mk 8,34). Ali mi ne možemo primiti svoj krst i slediti Hrista ako ne primimo Njegov krst, koji je On poneo radi našeg spasenja. Spasava nas Njegov krst, a ne naš. Samo Njegov krst daje ne samo smisao nego i silu našim krstovima - pisao je o ovom danu protojerej-stavrofor Aleksandar Šmeman.
wikipedia/Algoman
Otac Aleksandar Šmeman
Glavna osobenost današnjeg bogosluženja, poklonjenje Časnom krstu kao vrhunac službe, pomaže nam da se pravilno duhovno usmerimo i da sagledamo Krst koji nam daje snagu da prođemo podvig Velikog posta, ali i čitav životni put, kako bismo se na kraju našli sa Hristom.
Bogosluženja Krstopoklone nedelje
U subotu uveče
Svenoćno bdenije sa poklonjenjem Krstu
Nedeljno svenoćno bdenije sastoji se od dva velika dela.
Deo 1. Veliko večernje
Trajanje: oko 30–40 minuta
Od prvog vozglasa bogosluženja do čitanja 33. psalma („Blagosiljaću Gospoda u svako vreme, svagda je hvala Njegova u ustima mojim“).
U ovom delu bogosluženja uvek čujemo poznatu večernju pesmu Bogu „Svete tihi svete slave“, zatim paremije (čitanja iz Starog zaveta) i molitvu Svetog Simeona Bogoprimca („Sada otpuštaš slugu Tvojega, Gospode“).
Jutrenje počinje šestopsalmijem, uzastopnim čitanjem šest psalama. Tokom jutrenja čita se Jevanđelje, kanon i vrši se pomazanje vernih. Na Krstopoklonoj nedelji na kraju jutrenja obavlja se čin poklonjenja Časnom Krstu.
Deo 3. Prvi čas
(sa troparom i kondakom Krstopoklone nedelje)
Trajanje: oko 10 minuta
Ukupno trajanje večernjeg bogosluženja je oko dva i po sata.
U nedelju ujutru
Sveta liturgija Svetog Vasilija Velikog
Trajanje: oko 2 sata
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
U autorskom tekstu koji prenosimo u celosti, katiheta Branislav Ilić objašnjava smisao, nastanak liturgije pređeosvećenih darova i razliku u odnosu na nedeljno i praznično bogosluženje.
Blaženopočivši mitropolit crnogorsko-primorski u svojoj knjizi objasnio je da vegetarijanstvo i lekarski režimi ne mogu da zamene dublji smisao uzdržavanja i zašto pravi odnos prema hrani oblikuje telo, dušu i svakodnevni život.
Nutricionista objašnjava koje namirnice čuvaju snagu organizma, dok iguman Hrizostom otkriva kako bi trebalo da izgledaju obroci vikendom kada je po Tipiku dozvoljeno ulje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
U besedi za četvrtak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o stradanju pravednika, prolaznoj slavi i sudovima Božjim koji prevazilaze ljudsko razumevanje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog mučenika Longina Sotnika po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetu mučenicu Anastasiju Rimljanku i Prepodobnog Avramija. Katolička crkva spominje Svetog Narcisa Jerusalimskog, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Čovek lako počne da veruje da ga njegovi gresi određuju, pa zaboravi na vrline koje mu je Bog podario. Starac Emilijan objašnjava šta nas zaista udaljava od borbe za sopstvenu dušu.
Protojerej Andrej Eefanov objašnjava zašto se javljaju ovakve misli, kako da se izborimo sa strahom od gubitka roditelja i kada je važno potražiti stručnu pomoć.
Razbijeni spomenici i fotografije pokojnika potresli su nekadašnje stanovnike Vučinića, dok sveštenik Darko Kujundžić upozorava da napadi traju godinama, a Međureligijsko veće BiH traži hitnu istragu.
Govoreći o ulozi Časnog Krsta u Vaskršnjem postu, službenik EUO Mitropolije crnogorsko-primorske poručio je da hrišćanski put podrazumeva odricanje, praštanje i smirenje – vrednosti koje savremeno društvo sve češće potiskuje.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
U besedi za sredu 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto ni oganj, ni grob, ni protok vremena ne mogu osujetiti vaskrsenje, ali i zbog čega dobra dela ostaju trajno svedočanstvo čovekovog života pred Bogom.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.