Duhovna riznica 23.02.2026 | 20:40

OPASNO JE POSTITI SAMO PRVU I POSLEDNJU NEDELJU VELIKOG POSTA - ČOVEK MOŽE DA SE “UDAVI”: Oštro upozorenje oca Joila Bulatovića

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
OPASNO JE POSTITI SAMO PRVU I POSLEDNJU NEDELJU VELIKOG POSTA - ČOVEK MOŽE DA SE “UDAVI”: Oštro upozorenje oca Joila Bulatovića
shutterstock.com, x/printscreen, Freepik

Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.

Između lične komocije i crkvenog poretka često se vodi tiha borba. Mnogi bi da zadrže formu posta, ali bez njegove težine; da ispune minimum, a izbegnu napor. Zbog toga se na početku Vaskršnjeg posta, koji je ujedno najduži i najteži, neretko može čuti komentar: „Ja postim samo prvu i poslednju sedmicu“. Upravo na tom mestu, gde se vera prilagođava raspoloženju, stoji jedna snažna pouka oca Joila — jednostavna, slikovita i nemilosrdno jasna.

Otac Joil je pita jednu vernicu: „Kako postiš, sestro?“, a ona mu je odgovorila: „Ja postim prvu nedelju i poslednju sedmicu.“

Kad post postane igra raspoloženja

A otac Joil kaže:

- Dobro! Kad bi htela da pređeš preko reke, pa podigneš jedan stub na početku obale i na kraju obale, kako bi prešla na drugu stranu, da li bi mogla da pređeš?

Sestra odgovara:

- Ne, nego bih se utopila.

Otac Joil nastavlja:

- E tako ćeš se duhovno utopiti ako budeš kidala post i postila kako tebi odgovara. Po Svetim Ocima kaže se: "Ako mirjanin, naročito, prekrši post i omrsi se, izopšti se iz crkve na godinu dana; a ako to učini vladika ili sveštenoslužitelj, da se raščini." Pogledaj kako je to oštro. Ne smeš da kršiš post, nego ako hoćeš da postiš, posti redom sve.

Jer kaže Njegoš: "Što se mrčiš, kad kovati nećeš; što zbor kupiš kad zboriti ne smeš." Ako hoćeš da postiš, posti; ako nećeš, spremi stvari za pakao i to što ti treba za pakao, i odlazi, šta ćeš drugo - govorio je otac Joil.

Printscreen/YouTube/Vijesti online
Otac Jolil Bulatović

 

Most preko reke kao lekcija o doslednosti

U ovoj kratkoj razmeni nema teoloških rasprava ni ublaženih formulacija. Most preko reke postaje slika duhovnog napora: bez punog raspona, bez oslonca od početka do kraja, prelaska nema. Post, u pravoslavlju nije niz izdvojenih dana koje biramo po meri svog raspoloženja, već celina koja zahteva doslednost. Kanonska strogost koju otac Joil pominje nije pretnja, već podsetnik da vera nije privatni projekat, nego zajednički hod Crkve.

Njegošev stih dodatno zaoštrava poruku: nema smisla započinjati ono za šta nismo spremni da izdržimo do kraja.

Polovičnost vodi duhovnom rasipanju

Polovičnost u duhovnom životu vodi u rasipanje snage, a ne u izgradnju karaktera. U pravoslavlju, post nije dijeta niti sezonski običaj; on je škola poslušnosti, smirenja i istrajnosti. Otac Joil ne ostavlja prostor za samozavaravanje. Ili gradiš most, ili stojiš na obali. A između ta dva izbora nema improvizacije — samo odgovornost pred sopstvenom savešću i pred Bogom.