Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Između lične komocije i crkvenog poretka često se vodi tiha borba. Mnogi bi da zadrže formu posta, ali bez njegove težine; da ispune minimum, a izbegnu napor. Zbog toga se na početku Vaskršnjeg posta, koji je ujedno najduži i najteži, neretko može čuti komentar: „Ja postim samo prvu i poslednju sedmicu“. Upravo na tom mestu, gde se vera prilagođava raspoloženju, stoji jedna snažna pouka oca Joila — jednostavna, slikovita i nemilosrdno jasna.
Otac Joil je pita jednu vernicu: „Kako postiš, sestro?“, a ona mu je odgovorila: „Ja postim prvu nedelju i poslednju sedmicu.“
Kad post postane igra raspoloženja
A otac Joil kaže:
- Dobro! Kad bi htela da pređeš preko reke, pa podigneš jedan stub na početku obale i na kraju obale, kako bi prešla na drugu stranu, da li bi mogla da pređeš?
- E tako ćeš se duhovno utopiti ako budeš kidala post i postila kako tebi odgovara. Po Svetim Ocima kaže se: "Ako mirjanin, naročito, prekrši post i omrsi se, izopšti se iz crkve na godinu dana; a ako to učini vladika ili sveštenoslužitelj, da se raščini." Pogledaj kako je to oštro. Ne smeš da kršiš post, nego ako hoćeš da postiš, posti redom sve.
Jer kaže Njegoš: "Što se mrčiš, kad kovati nećeš; što zbor kupiš kad zboriti ne smeš." Ako hoćeš da postiš, posti; ako nećeš, spremi stvari za pakao i to što ti treba za pakao, i odlazi, šta ćeš drugo - govorio je otac Joil.
Printscreen/YouTube/Vijesti online
Otac Jolil Bulatović
Most preko reke kao lekcija o doslednosti
U ovoj kratkoj razmeni nema teoloških rasprava ni ublaženih formulacija. Most preko reke postaje slika duhovnog napora: bez punog raspona, bez oslonca od početka do kraja, prelaska nema. Post, u pravoslavlju nije niz izdvojenih dana koje biramo po meri svog raspoloženja, već celina koja zahteva doslednost. Kanonska strogost koju otac Joil pominje nije pretnja, već podsetnik da vera nije privatni projekat, nego zajednički hod Crkve.
Njegošev stih dodatno zaoštrava poruku: nema smisla započinjati ono za šta nismo spremni da izdržimo do kraja.
Polovičnost vodi duhovnom rasipanju
Polovičnost u duhovnom životu vodi u rasipanje snage, a ne u izgradnju karaktera. U pravoslavlju, post nije dijeta niti sezonski običaj; on je škola poslušnosti, smirenja i istrajnosti. Otac Joil ne ostavlja prostor za samozavaravanje. Ili gradiš most, ili stojiš na obali. A između ta dva izbora nema improvizacije — samo odgovornost pred sopstvenom savešću i pred Bogom.
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Vernici su se sabrali u prvoj srpskoj školi u dijaspori, gde je nova direktorka uvedena u dužnost molitvom, a zajednica još jednom pokazala kako se identitet čuva znanjem, verom i zajedništvom.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Bez miksera, bez čekanja i bez raskoši, ovaj recept čuva duh porodičnih okupljanja i dana kada crkveni kalendar dopušta da se radost podeli i kroz desert koji nije postan.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Haralampija po starom i Svetog Polikarpa po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Polikarpa, muslimani su u mesecu ramazanu, dok u judaizmu danas nema velikog verskog praznika.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.
Ovaj sveti period traje sedam nedelja i predstavlja vreme duhovne pripreme, pokajanja, molitve i uzdržanja, kako bi vernici dostojno dočekali praznik nad praznicima - Vaskrs.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Uzdržanje od mrsne hrane samo je spoljašnji, vidljivi deo podviga, dok je njegov dublji smisao unutrašnja borba sa sobom, svojim slabostima i strastima.
U bolnici u Bostonu, pred prognozom bez nade, roditelji su izabrali molitvu umesto očaja, a ono što je usledilo promenilo je pogled jednog racionalnog naučnika na granice medicine, vere i onoga što nazivamo nemogućim.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Spoj spanaća, pečuraka i susama daje iznenađujuće bogat i zasitan obrok, idealan za dane uzdržanja - bez komplikacija, bez skupih sastojaka i bez odricanja od punog ukusa.