Pouka čuvara kivota Svetog Vasilija Ostroškog slikovito pokazuje zašto selektivni post vodi duhovnom “utapanju” i podseća da vera zahteva doslednost od početka do kraja.
Između lične komocije i crkvenog poretka često se vodi tiha borba. Mnogi bi da zadrže formu posta, ali bez njegove težine; da ispune minimum, a izbegnu napor. Zbog toga se na početku Vaskršnjeg posta, koji je ujedno najduži i najteži, neretko može čuti komentar: „Ja postim samo prvu i poslednju sedmicu“. Upravo na tom mestu, gde se vera prilagođava raspoloženju, stoji jedna snažna pouka oca Joila — jednostavna, slikovita i nemilosrdno jasna.
Otac Joil je pita jednu vernicu: „Kako postiš, sestro?“, a ona mu je odgovorila: „Ja postim prvu nedelju i poslednju sedmicu.“
Kad post postane igra raspoloženja
A otac Joil kaže:
- Dobro! Kad bi htela da pređeš preko reke, pa podigneš jedan stub na početku obale i na kraju obale, kako bi prešla na drugu stranu, da li bi mogla da pređeš?
- E tako ćeš se duhovno utopiti ako budeš kidala post i postila kako tebi odgovara. Po Svetim Ocima kaže se: "Ako mirjanin, naročito, prekrši post i omrsi se, izopšti se iz crkve na godinu dana; a ako to učini vladika ili sveštenoslužitelj, da se raščini." Pogledaj kako je to oštro. Ne smeš da kršiš post, nego ako hoćeš da postiš, posti redom sve.
Jer kaže Njegoš: "Što se mrčiš, kad kovati nećeš; što zbor kupiš kad zboriti ne smeš." Ako hoćeš da postiš, posti; ako nećeš, spremi stvari za pakao i to što ti treba za pakao, i odlazi, šta ćeš drugo - govorio je otac Joil.
Printscreen/YouTube/Vijesti online
Otac Jolil Bulatović
Most preko reke kao lekcija o doslednosti
U ovoj kratkoj razmeni nema teoloških rasprava ni ublaženih formulacija. Most preko reke postaje slika duhovnog napora: bez punog raspona, bez oslonca od početka do kraja, prelaska nema. Post, u pravoslavlju nije niz izdvojenih dana koje biramo po meri svog raspoloženja, već celina koja zahteva doslednost. Kanonska strogost koju otac Joil pominje nije pretnja, već podsetnik da vera nije privatni projekat, nego zajednički hod Crkve.
Njegošev stih dodatno zaoštrava poruku: nema smisla započinjati ono za šta nismo spremni da izdržimo do kraja.
Polovičnost vodi duhovnom rasipanju
Polovičnost u duhovnom životu vodi u rasipanje snage, a ne u izgradnju karaktera. U pravoslavlju, post nije dijeta niti sezonski običaj; on je škola poslušnosti, smirenja i istrajnosti. Otac Joil ne ostavlja prostor za samozavaravanje. Ili gradiš most, ili stojiš na obali. A između ta dva izbora nema improvizacije — samo odgovornost pred sopstvenom savešću i pred Bogom.
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Mitropolit mileševski poziva vernike na lični preobražaj: kako kroz post i molitvu učestvovati u svetlu Hristovog Vaskrsenja i pronaći unutrašnju radost koja nadilazi svakodnevnicu.
U Siropusnu nedelju, pred početak Velikog posta, poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao je vernike na praštanje, pokajanje i unutrašnje čišćenje srca, upozorivši da bez ljubavi i zajedništva nijedno pravilo nema smisla.
Od strogog uzdržanja na vodi do dana razrešenja na ribu – pred vernicima je vreme molitve, praštanja i unutrašnjeg preispitivanja; donosimo raspored po sedmicama, pravila ishrane i najvažnije duhovne smernice.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od prvog dana posta do Strastne nedelje, vodič kroz bogosluženja, duhovne vežbe, ispovest, pričešće i svakodnevne navike koje pomažu da se pripremite za praznik Vaskrsenja Hristovog.
Grigorije S. Deboljski u svom delu "Dani bogosluženja (Knjiga o postu) Pravoslavne saborne istočne crkve" sažeo je tumačenja Svetih Otaca o Velikom postu i Strasnoj sedmici.
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.