Pred početak Vaskršnjeg posta, vernici su dobili poučnu i ohrabrujuću poruku od svog pastira, vladike mileševskog Atanasija, koji je ukazao na dubinu duhovnog putovanja kroz post i pripremu za Hristovo Vaskrsenje. Njegove reči nisu bile samo podsećanje na spoljašnje običaje, već poziv na ličnu preobrazbu i učestvovanje u svetlosti koja nadilazi svakodnevni život.
– Mi, pravoslavni hrišćani, i ove godine započinjemo veliko delo, a to je jedno veliko putovanje kroz vreme. Zaputili smo se ciljno da opet proslavljamo svetlo, pobedonosno Hristovo Vaskrsenje iz mrtvih u kojem imamo nameru sami da učestvujemo, da ono postane i naše vaskrsenje, naša, svakoga od nas pojedinačno, lična pobeda nad smrću.
Vladika je podsetio vernike da njihova uloga u ovom duhovnom putovanju nije pasivna, već aktivna saradnja sa Gospodom Hristom.
Aktivno učestvovanje sa Hristom u svakodnevnom životu
– Mi smo potrebni, na neki način, našem Putevoditelju, Gospodu Hristu, kao Njegovi saradnici, da On kroz nas, koje je učinio svojom braćom, preobražava i dalje generacije koje su sa nama i pred nama.
Posebno je istakao da post nije samo spoljašnji čin, već unutrašnje preoblikovanje čoveka prema Hristovom liku.
Suština posta - unutrašnji preobražaj
– Reč post je spoljašnji opis toga što se događa. Mnogo je više onoga što se događa unutra u svakom čoveku, u svakome od nas. Mi sebe potpuno želimo da drugačije oblikujemo, da sebe uobličimo po Hristovom obrascu i za to nam je potrebno vreme.
Vladika Atanasije je pozvao vernike na molitvu kao sredstvo oslobađanja od unutrašnjih prepreka i prihvatanja Božjih darova.
Molitva kao sredstvo oslobađanja i duhovnog rasta
– Molimo se Bogu da nam pomogne da savladamo u sebi i odagnamo od sebe ono što ometa naš život i naše duhovno, pa i telesno, fizičko, napredovanje i da nas Bog napuni svojim darovima.
On je potom naglasio da je ljubav temelj hrišćanskog života i da ona prirodno vodi ka strpljenju i oprostu.
– Čovek koji je sposoban da voli, on će pre svega doživljavati i svoj život i susrete sa drugima kao jednu radost, jedno ozarenje, i biće sposoban i usmeren da za te druge podnosi veliki trud. Ne bi čak trebalo ni govoriti o potrebi i spremnosti da on drugog podnese, istrpi, da oprosti. Jer ako volimo drugog, lako ćemo praštati.
Sumirajući poruku, Vladika je objasnio da je cilj posta i pripreme za Vaskrs u potpunom učestvovanju sa Hristom.
Punoća Hristove radosti i pobeda nad slabostima
– Sažimajući ovo sagledavanje putovanja ka punoći proslavljanja Vaskrsa kao najvećeg događaja, rekao bih da nam je suština i cilj da sebe osposobimo da u svemu učestvujemo sa Hristom, da u potpunosti, u svemu, pratimo Gospoda Hrista.
Na kraju, u svom pastirskom pozivu, Vladika je pozvao vernike na radost, ljubav i pobedu nad slabostima, grehom i mržnjom, pripremajući ih za radost besmrtnog života.
– Molimo se, iz daleka, Bogu da nas osposobi za primanje punoće tog dara novog života, punoće sposobnosti da volimo jedni druge, da volimo sva bića, celu Božju tvorevinu i da učestvujemo u toj radosti besmrtnog života, da i mi budemo pobeditelji svih slabosti, pobeditelji greha, i da sa Gospodom našim učinimo da ovaj svet ne bude poprište rata i mržnje nego prostor večnog života.
Kroz tumačenje jevanđelske priče o cariniku i fariseju, sveštenik Sabornog hrama u Baru pozvao je verni narod da se pripremi za uzdržanje u srcu, a ne samo u spoljašnjim oblicima.
Sa liturgijskog sabranja na Sretenje u Podgorici upućena je jasna poruka o odgovornosti, pokajanju i delima koja ostaju zapisana, ne pred ljudima, već pred Bogom, kao priprema za post koji traži više od forme i navike.
Mark Volberg i Džonatan Rumi poslali snažnu poruku pred početak priprema za Vaskrs.
Dok se trpeze sklanjaju, a hramovi pune narodom koji jedni drugima traži oproštaj, ovo je trenutak kada se odlučuje da li će post biti puka forma ili početak istinske unutrašnje promene.