KADA SRCE UMIRE OD GLADI: Vladika Nikolaj otkriva šta može spasiti dušu i dati istinsku snagu
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za sredu Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički osvetljava trenutke kada Hristos dolazi i menja život onih koji Ga traže.
I dok hrišćanski svet neumorno broji vekove, dolazak Gospoda ostaje nepromenljivo obećanje koje prožima živote vernih. On se već javio onima koji su Ga tražili: Jovanu Bogovidcu, Pavlu, mučenicima i svetiteljima, i danas dolazi svakome ko mu otvori srce. Beseda vladike Nikolaja Velimirovića za sredu Srasne sedmice podseća da vera nije pasivno čekanje, već budno prepoznavanje Njegove sile i milosti u svakom trenutku.
Evo ću doći skoro. (Otkr. 22, 7)
Reći će neverni i dušegubni: obećao je pre dve hiljade godina da će doći, pa još ne dolazi! Tako se podsmevaju oni koji će kukati u večnoj muci. A mi koji se spremamo za radost u Njegovom carstvu, znamo da će On doći u sili i slavi, kao što je i obećao.
Mi znamo da je On već došao nebrojeno puta i pokazao se Svojim vernim. Nije li On došao Jovanu Bogovidcu, kome je kazao one reči: „Evo ću doći skoro“? Jovan Ga je gledao u sili i slavi i osetio ruku Njegovu na sebi, kad se bio uplašio i pao pred Njegovim nogama kao mrtav. I metnu desnicu Svoju na njega.
Nije li On došao Savlu, kad je ovaj najpre disao mržnjom na hrišćane, i kad je na putu za Damask pao na zemlju, videći Gospoda i čuvši Njegov glas: „Savle, Savle, što me goniš!“? I opet, nije li On došao u srce apostolu Pavlu, kada ovaj priznaje: „Ne živim ja, nego Hristos živi u meni“! I nije li On došao mnogobrojnim mučenicima i mučenicama za ime Njegovo, da ih ohrabri, isceli, pomiluje? Nije li se On javio Antoniju Velikom, Teodoru Stratilatu, svetom Haralampiju, svetoj Marini, svetom Silvestru i tolikim, tolikim drugim?
No šta govorimo? Nije li se On trećega dana vratio iz carstva smrti i došao apostolima? I nije li toliko i toliko puta došao Crkvi u pomoć i, kao iz mrtvih, vaskrsavao je kad god su neprijatelji Njegovi likovali, misleći da su zauvek Crkvu Njegovu predali smrti? Nije li se On pokazao silom Svojom u Crkvi i u vreme Nerona, kao i u vreme Konstantina; u vreme Julijana, kao i u vreme Justinijana; u vreme arapskog gnjeta, kao i u vreme turskog i mongolskog gnjeta nad hrišćanima?
O braćo moja verna, ne dajte se zavarati. On je došao bezbroj puta i dan danas dolazi. Svakoj duši kojoj može da pristupi od nečistoće, On dolazi. Pa ipak, mi Ga svi čekamo da dođe poslednji put u sili i slavi. I znamo da je i taj Njegov dolazak siguran.
Gospode preblagi, pre nego što dođeš, udostoj nas poznati lice Tvoje i zastideti se lica svoga, grehom pomračenoga! Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
U besedi za subotu šeste sedmice Velikog posta Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da je Jovan Bogovidac video lice koje sija jače od sunca i kosu belu kao sneg.
U besedi za nedelju 6. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božija veličina prevazilazi svu ljudsku moć i razumevanje.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.
U besedi za ponedeljak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o Utešitelju i govori o savršenoj saglasnosti Oca, Sina i Svetoga Duha.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
U besedi za subotu 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički donosi snažno razmišljanje o onome što ljudi smatraju najvećim blagom i o putu kojim se, prema Hristovim rečima, dolazi do Oca.
Amin nije uzrečica niti zamena za običan lajk na Fejsbuku ili Instagramu, naglasio je otac Bane.
Patrijarh se pozvao na odluku Svetog sinoda i potvrdio da se praznik Hristovog Rođenja u Jerusalimu i dalje proslavlja 7. januara.
Tuga i čamotinja muče sve veći broj ljudi.
Vladika mileševski sa sveštenstvom obišao je završne radove na objektu, a prethodno je u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla služio svetu liturgiju.
Tekla je tri dana i tri noći slušala propoved apostola Pavla, nakon čega je prihvatila veru u Hrista i odlučila da život posveti devstvu.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Svinjetina se najpre lagano dinsta, zatim joj se dodaje obilje luka i začini, pa se sve zajedno dugo krčka dok ne dobije pun ukus.
Vladika mileševski sa sveštenstvom obišao je završne radove na objektu, a prethodno je u Hramu Svetih apostola Petra i Pavla služio svetu liturgiju.
U besedi za utorak 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o granicama ljudskog saznanja i upozorava da se Božja istina prima čistim i smirenim srcem.