KADA SRCE UMIRE OD GLADI: Vladika Nikolaj otkriva šta može spasiti dušu i dati istinsku snagu
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za nedelju 6. sedmice velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Božija veličina prevazilazi svu ljudsku moć i razumevanje.
Kad se sagleda slava vaskrlog i vaznesenog Hrista, čovečja nemoć postaje vidljiva. Ljubljeni učenik Sveti Jovan nije mogao da izdrži svetlost Njegove prisutnosti, pa je pao kao mrtav. U besedi za nedelju 6. sedmice Velikog posta, vladika Nikolaj Velimirović baca svetlo na ovaj trenutak, pokazujući koliko je Božija veličina iznad svega što poznajemo.
I kad ga vidjeh, padoh k nogama njegovijem kao mrtav. (Otkr. 1, 17)
To sveti Jovan pade kao mrtav kad vide Gospoda Isusa u slavi. Sveti Jovan, ljubljeni učenik Isusov, jevanđelist, devstvenik, ljubitelj Gospoda, revnitelj svetinje – on se nije mogao održati na nogama niti u prisebnosti kada vide Učitelja svoga u nebesnoj slavi i sili Njegovoj! Nego pade kao mrtav.
Kako li će tek izdržati prisustvo Gospoda i pogled Njegov, kao plamen ognjeni, oni koji se ogrešiše o Njega, ustaše protiv Njega, pohuliše ime Njegovo, prezreše ljubav i žrtvu Njegovu, narugaše se krstu Njegovom, pogaziše zapovesti Njegove, gonjahu Crkvu Njegovu, sramoćahu sveštenike Njegove, ubijahu verne Njegove?
Šta će se tek s njima desiti pred licem Gospodnjim, kad sveti Jovan pade kao mrtav? Šta će se desiti s književnicima koji razvraćaju, sa vaspitačima koji ubijaju veru u mladim dušama, sa skepticima koji sumnjom svojom truju ljude, sa razbojnicima i lopovima, sa razvratnicima i deteubicama? Šta će se desiti s neprijateljima Hristovim – kad prijatelj Hristov pade kao mrtav pred neiskazanim bleskom slave Njegove?
Tolika je slava, i sila, i vlast, i krasota, i gospodstvo, i svetlost i veličanstvo Gospoda Isusa, vaskrslog i vaznesenog, da najbliži drugovi Njegovi, koji su tri godine bez straha gledali lice Njegovo na zemlji, padaju kao mrtvi kad Mu sagledaju lice na nebesima, posle stradanja, smrti i pobede!
Gospode sveslavni i svesilni, obasjaj nas i oživi nas silom i slavom Tvojom. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća zašto je Hristos hrana koju ne smemo zaboraviti i kako Njegova prisutnost svakodnevno hrani misli, srce i volju.
U besedi za petak 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o trenutku kada je Isus, stojeći pred osudom i porugom, izgovorio istinu koja nadilazi svaku ljudsku presudu.
Kroz lik Mojsija i tajnu Hristovog stradanja razotkriva se izbor koji razdvaja prolazno od večnog.
U besedi za četvrtak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako krotost, blagočešće i vera opstaju usred tame i nasilja, i poziva vernike da postanu učesnici pobede Hrista nad svim silama zla.
U besedi o lenjivcu koji običan šum pretvara u oluju, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički opisuje kako čovek, ne primetivši, počinje da veruje sopstvenim izgovorima i tako gubi snagu da pokrene i najjednostavniji posao.
Kroz biblijske primere od Eve i Kaina do Jude, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za subotu 5. sedmice Velikog posta pokazuje da se svako delo vraća kao posledica u svoje vreme, bez izuzetka i zaborava.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za petak 5. sedmice po Duhovima otvara se slika čoveka koji čini sve što može, ali poslednji korak ostaje izvan njegove vlasti.
U besedi za četvrtak 5. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj objašnjava zbog čega osveta nikada ne donosi pobedu i kako se čuva mir čak i kada nas drugi povrede.
Ono što većina ljudi prećuti i nosi godinama u sebi, prema rečima svetogorskog podvižnika, može se skinuti sa savesti tek kada se jasno i iskreno izgovori.
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Gde čovek više ne vidi izlaz, Bog već priprema spasenje, ističe otac Dejan.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Kombinacija belog luka, vina i sporog pečenja u glinenoj posudi daje neočekivano sočan rezultat koji se pamti već posle prvog zalogaja.
Crkva od najranijih vremena uči da svaka izgovorena reč ima svoju težinu i posledice, bilo da donosi mir, utehu i ljubav, ili širi gnev, mržnju i sablazan.
Iskustvo Elvire Parfjonove pokazuje kako jedan san o gubitku može pokrenuti unutrašnji preokret, razotkriti ono što se u svakodnevici odlaže i pretvoriti tihe emocije u odluke koje menjaju način na koji gledamo one koje volimo.