Pouka ruskog svetitelja podseća na nekoliko važnih koraka u duhovnom životu, od iskrenog pokajanja do molitve.
Pred nama je problem koji se često prećutkuje: čovek može dugo da nosi strah, nemir, krivicu ili unutrašnju borbu, a da istovremeno odlaže odlazak na mesto na kojem bi trebalo da potraži pomoć. Sveti Jovan Kronštatski u jednoj kratkoj pouci podseća da Crkva nije mesto u koje se dolazi tek kada sve u životu bude uređeno, već upravo onda kada čovek ima šta da ispovedi, za šta da se pokaje i od čega da traži oslobođenje.
- Ispovedajte se, pričešćujte se i ne bojte se ničega. Ispovest je ključ Carstva Nebeskog. Dođite u Crkvu sa svim svojim bolestima i tugama. Ovde je naš centar duhovnog i fizičkog isceljenja. Često se ispovedajte i pričešćujte, nikoga ne osuđujte, celivajte svoj krst ujutru i uveče i sve će proći: bolesti, opsesije, bogohulne i pohote - govorio je veliki pravoslavni svetitelj Jovan Kronštatski.
U ovoj pouci svetitelj povezuje nekoliko temelja hrišćanskog života: ispovest, pričešće, molitvu, uzdržavanje od osuđivanja i svakodnevno sećanje na krst. Njegova poruka nije poziv da se teškoće ignorišu, već da se sa njima ne ostaje sam i da se pomoć ne traži tek kada čovek više ne može da izdrži.
Za Svetog Jovana Kronštatskog prvi korak nije bekstvo od problema, već dolazak pred Boga sa onim što zaista nosimo u sebi. Posebno snažno zvuči njegov poziv: „ne bojte se ničega“, koji ne treba razumeti kao obećanje da će život biti bez iskušenja, već kao podsećanje da strah ne treba da bude jači od vere.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
Jedna kratka pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada razgovor prestaje da bude razgovor i postaje borba za prevlast u kojoj na kraju svi nešto izgube.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.