Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Prizren se najbolje upoznaje hodajući njegovim ulicama. Između stare čaršije, Bistrice i pravoslavnih svetinja nalazi se Prizrenska bogoslovija Svetih Kirila i Metodija, škola čija istorija traje više od veka i po.
Ekipa portala Religija.rs posetila je Bogosloviju i obišla njene učionice, internat, biblioteku, trpezariju i druge prostorije. U njima danas borave učenici i profesori, održavaju se časovi i odvija svakodnevni život škole. Teško je, dok se prolazi uređenim hodnicima, zamisliti da su iste zgrade pre nešto više od dve decenije bile spaljene.
Zadužbina Sime Andrejevića Igumanova
Prizrenska bogoslovija osnovana je 1871. godine kao zadužbina Sime Andrejevića Igumanova, prizrenskog dobrotvora koji je veliki deo svog života i imetka posvetio prosveti i Crkvi. Od osnivanja je obrazovala buduće sveštenike, ali je imala značajno mesto i u prosvetnom i kulturnom životu Srba na prostoru Stare Srbije.
O ulozi svog velikog dobrotvora govorili su nam i tokom posete. Pokazujući na bistu Sime Igumanova, koja zauzima počasno mesto u kompleksu, u Bogosloviji su nam rekli:
„Od zadužbine Sime Igumanova u Beogradu i danas se finansira Prizrenska bogoslovija, ali se od tih sredstava stipendiraju i učenici, deca sa Kosova i Metohije.“
Kroz njene učionice prošle su generacije učenika. Među njima su bili i potonji patrijarsi Varnava, Gavrilo Dožić, Pavle i Irinej.
Mnogi bivši učenici kasnije su služili u parohijama širom Srbije i drugim krajevima u kojima deluje Srpska pravoslavna crkva. Trag koji je Bogoslovija ostavila u crkvenom životu zato seže mnogo dalje od Prizrena.
Povratak učenika posle dvanaest godina
Posle 1999. godine učenici i profesori napustili su Prizren, a Bogoslovija je nastavila rad u Nišu. Pet godina kasnije, tokom martovskog pogroma 2004. godine, spaljene su i zgrade škole.
Obnova je trajala nekoliko godina. Prvi učenici vratili su se u Prizren 2011. godine, kada je nastava počela u obnovljenom delu kompleksa poznatom kao Simina zgrada. Prvu generaciju nakon povratka činilo je devet učenika.
Dok su novi učenici ponovo sedali u školske klupe, radovi na drugim delovima kompleksa još nisu bili završeni. Bogoslovija je, međutim, već ponovo radila u gradu u kojem je osnovana.
Godine 2015. imala je 56 učenika i devet profesora. U maju 2016. godine završena je obnova celog kompleksa, koji je potom svečano osvećen. Iste godine školovanje je završila prva generacija upisana nakon povratka škole u Prizren.
Kako izgleda Bogoslovija danas
Obnovljeni kompleks ima učionice, internat, biblioteku, trpezariju i prostorije za različite aktivnosti. Učenici u njemu provode vreme između časova, uče, odmaraju se i pripremaju za naredne obaveze.
- Nedaleko od trpezarije je i teretana u kojoj učenici mogu da vežbaju - rekli su nam u Bogosloviji.
Dok obilazimo prostorije, vidi se da ovde školski život ima svoj uobičajeni ritam. Učenici prolaze hodnicima, razgovaraju između časova, odlaze u trpezariju i vraćaju se svojim obavezama. U hodnicima nema praznine koja bi se mogla očekivati imajući u vidu istoriju ovih zgrada.
Ali ono što ovu školu najviše razlikuje od drugih srednjih škola jeste to što se nastava ne završava izlaskom iz učionice.
Učenici učestvuju u bogosluženjima, uče crkveno pojanje i posećuju prizrenske crkve i manastire. Svetinje koje poznaju iz nastave nalaze se u njihovom neposrednom okruženju.
Nova školska godina počinje svetom liturgijom. Tokom školovanja učenici posećuju crkve i manastire u okolini, a prvaci su jedne godine prvi čas istorije imali u manastiru Svetih Arhangela kod Prizrena, gde se nalazi grob cara Dušana. Pre toga su školsku godinu započeli svetom liturgijom u Sabornom hramu Svetog velikomučenika Georgija.
Kada se o srednjovekovnim vladarima, svetinjama i događajima iz istorije Srpske pravoslavne crkve uči na takvom mestu, knjiga nije jedino mesto na kojem učenici mogu da upoznaju ono o čemu slušaju. Do pojedinih svetinja mogu da stignu pešice.
Foto: Religija.rs
Bogoslovija Svetih Kirila i Metodija u Prizrenu
Crkveno pojanje među zidovima škole
Učenici Prizrenske bogoslovije uče crkveno pojanje i pevaju na bogosluženjima. Hor Bogoslovije učestvuje na crkvenim i svečanim događajima, a škola je objavljivala i muzička izdanja sa pojanjima svojih učenika.
Za bogoslove je to znanje koje svakodnevno koriste. Ono što nauče na časovima pevaju u hramu, pa se teorija i praksa ovde neposredno dopunjuju.
Crkveno pojanje tako nije izdvojena školska obaveza, već deo života učenika koji se pripremaju za buduću službu u Crkvi.
Jedanaest generacija od povratka u Prizren
Od 2011. godine nove generacije učenika ponovo dolaze u Prizrensku bogosloviju. Broj đaka menjao se iz godine u godinu, ali se nastava neprekidno odvija u Prizrenu.
U školskoj 2023/2024. godini Bogoslovija je imala 28 učenika, a prvi razred tada je upisalo osam novih bogoslova.
U junu 2026. godine školovanje je završila jedanaesta generacija maturanata obnovljene Prizrenske bogoslovije. Završna liturgija služena je u crkvi Bogorodice Ljeviške, jednoj od najpoznatijih prizrenskih svetinja.
Za jedanaest generacija, koliko ih je završilo školovanje od povratka, kroz obnovljene učionice prošli su učenici iz različitih krajeva. Jedni su odlazili, novi su dolazili, a školske klupe nisu ostajale prazne.
Bogoslovija se nalazi na mestu sa kojeg se do pojedinih prizrenskih svetinja stiže za nekoliko minuta. Sabornu crkvu Svetog velikomučenika Georgija od školskog kompleksa deli kratka šetnja, dok su Bogorodica Ljeviška, manastir Svetih Arhangela i druge svetinje deo šireg prostora u kojem učenici provode svoje školske dane.
Za njih su to mesta na koja odlaze tokom bogosluženja, nastave i različitih programa. Prizren je grad kroz koji svakodnevno prolaze između učionice, hrama i internata, pa svetinje koje poznaju iz knjiga susreću i u svakodnevnom životu.
U Bogosloviji se održavaju i predavanja, kulturni programi i različiti skupovi. Tako u školu povremeno dolaze i gosti koji nisu deo njenog nastavnog kolektiva ili učeničkog doma.
Život iza obnovljenih zidova
U Prizrenskoj bogosloviji danas učenici sede u učionicama, koriste biblioteku, odlaze na bogosluženja i pripremaju se za život i službu u Crkvi. Profesori drže nastavu, a hor učenika nastavlja tradiciju crkvenog pevanja.
Tokom obilaska kompleksa posebno se primećuje razlika između obnovljenih prostorija i njihove današnje namene. U njima se ponovo odvija školski život, čuju se razgovori učenika, održavaju časovi i pripremaju bogoslovi za buduću službu.
Kada se izađe iz kompleksa, Prizren nastavlja svojim ritmom. Bistrica protiče kroz grad, ljudi prolaze ulicama, a iz pravca svetinja povremeno se čuje zvuk zvona.
Škola čija je istorija počela 1871. godine zadužbinom Sime Andrejevića Igumanova danas ponovo radi u Prizrenu. Iza obnovljenih zidova školuju se nove generacije bogoslova, a učionice, internat, biblioteka i hramovi oko škole ponovo su deo njihovog svakodnevnog života.
Prizrenska bogoslovija danas ima učenike koji u njoj žive, uče i pripremaju se za svoju buduću službu u Crkvi.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U istraživanju je razmatrano kako se teško iskustvo povezuje sa čovekovim padom, podvigom i borbom sa strastima, ali i kako kroz život u Hristu može postati deo puta ka duhovnom očišćenju i zajednici sa Bogom.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
U Rimu za vreme cara Adrijana četiri hrišćanke odbile su da prinesu žrtvu idolskoj boginji Artemidi, a majka je svoje kćeri do poslednjeg trenutka učvršćivala u veri i učila ih da ne pokleknu pred strahom.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Gradimir Stanić ostavio je dubok trag u crkvenom izdavaštvu i saradnji sa najznačajnijim srpskim duhovnicima, a iza njega su ostala brojna izdanja posvećena veri, predanju i kulturnom nasleđu.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Đurđević je ukazao i na to da posetioci ne mogu očekivati da će im monasi u svakom trenutku biti dostupni, jer život u manastiru podrazuma i poštovanje dnevnog poretka.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.