Jedna kratka pouka velikog duhovnika i pustinjaka govori o tri misli koje lako mogu da zaokupe čoveka i zbog kojih zaboravlja da ceni ono što već ima.
Čoveka često ne opterećuje samo ono što mu se događa već i ono čemu se u mislima stalno vraća ili čega se unapred plaši. Vraćanje na stare greške donosi žaljenje, razmišljanje o onome što tek treba da se dogodi rađa strah, a nezadovoljstvo onim što imamo danas lako prerasta u nezahvalnost. Na sve tri opasnosti ukazuje jedna pouka Svetog Antonija Velikog.
- Postoje tri zamke satanine koje kradu radost i mir:
1. Žaljenje za prošlošću;
2. Strah za budućnost;
3. Nezahvalnost za sadašnjost - govorio je Sveti Antonije Veliki.
Prošlost ne možemo da promenimo, a budućnost još ne možemo da živimo. Sadašnji dan, međutim, možemo da propustimo ako ga potrošimo na žaljenje zbog onoga što je bilo ili strah od onoga što tek dolazi. Zato ova pouka Svetog Antonija Velikog poziva na trezvenost: prihvatiti ono što je bilo, ne robovati strahu od onoga što dolazi i ne prevideti dobro koje nam je dato danas.
Tri upozorenja Svetog Antonija Velikog svode se na jednostavnu poruku: ne dozvoliti da žaljenje i strah potisnu zahvalnost za ono što nam je dato danas.
Čitanje Jevanđelja za sredu 18.sedmice po Duhovima
Shutterstock/Terelyuk
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Efescima, začalo 231 (5,25-33)
25. Muževi, volite svoje žene kao što i Hristos zavole Crkvu i sebe predade za nju, 26. da je osveti, očistivši je krštenjem u vodi rečju, 27. da je stavi preda se, slavnu Crkvu, koja nema mrlje ni bore, ili što tome slično, nego da bude sveta i neporočna. 28. Tako su dužni i muževi da vole svoje žene kao svoja tela; jer koji voli svoju ženu, samoga sebe voli. 29. Jer niko nikad ne omrznu na svoje telo, nego ga hrani i neguje, kao i Gospod Crkvu. 30. Jer smo udovi tela njegova, od mesa njegova, i od kostiju njegovih. 31. Toga radi ostaviće čovek oca svoga i mater i prilepiće se ženi svojoj, i biće dvoje jedno telo. 32. Tajna je ovo velika, a ja govorim o Hristu i o Crkvi.33. Tako i vi svaki da voli onako svoju ženu kao i sebe samoga; a žena da se boji svoga muža.
Jevanđelje po Luki, začalo 12. (4,1-15)
1. Isus pak pun Duha Svetoga vrati se sa Jordana, i bi odveden Duhom u pustinju. 2. I četrdeset dana kuša ga đavo, i ne jede ništa u te dane; i kad se oni navršiše, onda ogladne. 3. I reče mu đavo: „Ako si Sin Božiji, reci ovome kamenu da postane hleb.“ 4. I odgovori mu Isus govoreći: „Pisano je: Ne živi čovek samo o hlebu, nego o svakoj reči Božijoj.“
5. I izvede ga đavo na goru visoku i pokaza mu sva carstva ovoga sveta za tren oka. 6. I reče mu đavo: „Tebi ću dati svu vlast ovu i slavu njihovu, jer je meni predana, i kome hoću dajem je. 7. Ti, dakle, ako se pokloniš preda mnom, biće sva tvoja.“ 8. I odgovarajući Isus reče mu: „Idi od mene, Satano, jer je pisano: ’Gospodu Bogu svom klanjaj se, i njemu jedinome služi’.“ 9. I odvede ga u Jerusalim i postavi ga na krilo hrama, i reče mu: „Ako si Sin Božiji, skoči odavde dole.
10. Jer je pisano da će anđelima svojim zapovediti za tebe da te sačuvaju, 11. i uzeće te na ruke da se ne spotakneš o kamen nogom svojom. 12. I odgovarajući Isus reče mu: „Kazano je: Ne kušaj Gospoda Boga svog.“ 13. I kada završi đavo sve kušanje, otide od njega za neko vreme. 14. I vrati se Isus u sili Duha u Galileju; i otide glas o njemu po svoj okolini. 15. I on učaše po sinagogama njihovim, i svi ga hvaljahu.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Jedna od pouka svetogorskog duhovnika govori o slabostima koje čovek često ne primećuje, a upravo kroz njih, kako je upozoravao, iskušenje može da pronađe put do srca.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Broj 13 u pojedinim predanjima povezuje se sa Tajnom večerom, na kojoj je, prema hrišćanskom predanju, bilo 13 učesnika, dok se petak dovodi u vezu sa danom Hristovog stradanja.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.