"DA BI NAŠA MOLITVA BILA PRIHVAĆENA OD BOGA, NEOPHODNA SU DVA USLOVA": Sveti Luka Krimski otkrio šta je presudno kada se obraćamo Gospodu
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Čovek može toliko da se usredsredi na svoje slabosti, greške i borbu sa iskušenjima da zaboravi kuda je krenuo. Umesto mira, vera mu tada može doneti samo pritisak i napor. Sveti Porfirije Kavsokalivit za takvo stanje nudi jednostavan savet: ne tražiti put ka Bogu samo kroz neprestanu borbu sa zlom, već kroz ljubav.
Sveti Porfirije govorio je da postoje dva puta kojima čovek može da ide ka Bogu. Jedan je težak i zahteva velike napore, dok je drugi ispunjen ljubavlju. Upravo taj drugi put smatrao je kraćim i bezbednijim.
- Dva su puta koja nas vode ka Bogu: jedan težak i zamoran, na kojem preduzimamo žestoke napore protiv zla, a drugi lak, ispunjen ljubavlju. Mnogi su izabrali onaj prvi, teški put i prolili krv svoju da bi dobili Duha Svetoga, sve dok nisu dospeli do velike visine. Ja mislim da je kraći i bezbedniji ovaj drugi put, put ljubavi. Savetujem vam da i vi idete njime - govorio je Sveti Porfirije Kavsokalivit.
Sveti Porfirije ovim ne umanjuje značaj duhovne borbe. Njegove reči pre svega pokazuju da borba protiv zla ne treba da postane sama sebi cilj. Čovek može mnogo da se trudi, a da pritom zaboravi da taj trud treba da ga vodi ka ljubavi prema Bogu i bližnjem.
Zato je njegova pouka i danas veoma konkretna. Kada vera postane samo spisak onoga što ne smemo, lako se izgubi radost zbog onoga kome smo se okrenuli. Sveti Porfirije podseća da postoji i drugačiji put: umesto da svu snagu trošimo na borbu protiv onoga što je loše, možemo je usmeriti na ljubav prema Hristu.
Možda upravo tu počinje kraći put o kojem je govorio svetogorski starac.

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 194 (11,31-33; 12,1-9)
31. Bog i Otac Gospoda našega Isusa Hrista, koji je blagosloven va vek, zna da ne lažem. 32. U Damasku namesnik cara Arete čuvaše grad Damask želeći da me uhvati, 33. i spustiše me kroz prozor u kotarici preko zida te izbegoh iz njegovih ruku.1. Ne koristi mi da se hvalim, jer ću doći na viđenja i otkrivenja Gospodnja. 2. Znam čoveka u Hristu koji pre četrnaest godina - da li u telu, ne znam, da li izvan tela, ne znam, Bog zna - bi odnesen do trećega neba. 3. I znam da taj čovek - da li u telu, da li izvan tela, ne znam, Bog zna - 4. bi odnesen u raj i ču neiskazane reči koje čoveku nije dopušteno govoriti.
5. Takvim ću se hvaliti, a samim sobom neću se hvaliti, osim ako nemoćima svojim. 6. Jer kad bih se i hteo hvaliti, ne bih bio bezuman, jer bih istinu kazao; ali se uzdržavam, da ne bi ko pomislio za mene više od onoga što vidi u meni, ili čuje od mene. 7. I da se ne bih pogordio zbog mnoštva otkrivenja, dade mi se žalac u telo, anđeo satanin, da mi pakosti, da se ne ponosim. 8. Za njega triput Gospoda molih, da odstupi od mene; 9. I reče mi: „Dosta ti je blagodat moja; jer se sila moja u nemoći pokazuje savršena.” Zato ću se najradije hvaliti svojim nemoćima, da se useli u mene sila Hristova.
Jevanđelje po Luki, začalo 26. (6,31-36)
31. I kako hoćete da vama čine ljudi, činite tako i vi njima. 32. I ako ljubite one koji vas ljube, kakva vam je hvala? Jer i grešnici ljube one koji njih ljube. 33. I ako činite dobro onima koji vama čine dobra, kakva vam je hvala? Jer i grešnici čine tako. 34. I ako dajete u zajam onima od kojih se nadate da ćete dobiti, kakva vam je hvala? Jer i grešnici grešnicima daju u zajam da dobiju opet onoliko. 35. Nego ljubite neprijatelje svoje, i činite dobro, i dajite u zajam ne nadajući se ničemu; i plata će vam biti velika, i bićete sinovi Svevišnjega, jer je on blag i prema nezahvalnima i zlima. 36. Budite, dakle, milostivi kao i Otac vaš što je milostiv.
BONUS VIDEO
Svetac podseća šta treba da sačuvamo u srcu kada od Gospoda tražimo utehu, pomoć i odgovor.
Kada rezultati izostanu, lako je posumnjati u smisao svega što radimo. Pouka svetitelja podseća da nisu svi odgovori u našim rukama i otkriva kako zahvalnost može promeniti naš pogled na život.
Pouka ruskog svetitelja govori o trenutku kada nas povreda i ljutnja potpuno savladaju, a sopstvena snaga više nije dovoljna da zaustavi ono što se događa u nama.
Oštra pouka ave Justina Popovića ne ostavlja prostor za opravdanja, već svakoga suočava sa pitanjem kako svojim postupcima služi Bogu.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U besedi za petak 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega čovekov unutrašnji rast zavisi od onoga čime ispunjava svoje srce i kakvu ulogu u tome ima Hristos.
U besedi za četvrtak 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zbog čega zemaljska dobra ne mogu da daju trajnu sitost i zašto je prava glad ona koja vodi ka Bogu.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.
Ispod poda svetinje u Jerusalimu pronađeni su ostaci drevnog kamenoloma, uklesani grobovi i tragovi vrta, a svetogorski starac podseća na dublji smisao svetog znamenja koje je kroz vekove ostalo središte hrišćanske vere.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Bog ih je, prema predanju, obdario i darom čudotvorstva, pa su kod njih dolazili brojni bolesnici tražeći isceljenje.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.