Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Mnogi ljudi teško podnose kada ih neko kome su verovali napusti, udalji se ili ih izda. Posebno boli kada je reč o bliskoj osobi od koje su očekivali ljubav, razumevanje i podršku. Tada čovek često pokušava da zadrži odnos po svaku cenu, traži objašnjenja i pita se zašto je došlo do udaljavanja.
Pravoslavna vera uči da čovek ne može uvek da vidi ono što je pred njim i da razume zašto se određene stvari događaju.
Ono što u jednom trenutku doživljava kao gubitak, možda je upravo ono od čega ga Bog čuva. Gospod poznaje čoveka, njegove slabosti i ono što mu je potrebno, pa ponekad dopušta da se određeni ljudi udalje iz našeg života.
Zato odlazak neke osobe ne mora da znači da je čovek izgubio nešto što mu je bilo neophodno. Nekada je upravo suprotno. Bog može da udalji čoveka od odnosa koji bi mu doneo nemir, razočaranje ili izdaju. Kada neko više ne želi da bude deo našeg života, insistiranje i pokušaj da ga zadržimo može samo produbiti bol.
Prihvatanje takvog odlaska ne znači da treba zaboraviti ljubav, zahvalnost ili lepe trenutke koji su postojali. Ali, znači i verovati da Bog vidi ono što mi ne vidimo i da zna zbog čega određena vrata zatvara. Umesto da se čovek grčevito drži onih koji odlaze, treba da prepusti Bogu ono što sam ne može da promeni.
O tome je govorio i starac Ilija Nozdrin, ukazujući da udaljavanje pojedinih ljudi može biti zaštita od buduće boli i da njihov odlazak ne znači da će čovek ostati sam:
"Ne drži se ljudi koji ne žele da budu sa tobom. Ako insistiraš, prisiljavaš ih da idu protiv svoje volje. Bog uklanja ljude iz tvog života kako te ne bi uznemirili, uvredili ili izdali. Novi ljudi će zauzeti njihovo mesto."
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Rumunski duhovnik objašnjava da post, molitva, milostinja i uzdržanje sami po sebi nisu dovoljni, jer je za Boga važno i sa kakvom namerom čovek čini ono što izgleda kao dobro.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu prvomučenicu Teklu po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Sergija i Vakha. Katolička crkva obeležava Blaženu Devicu Mariju od Krunice, dok Jevreji i muslimani nemaju veliki praznik.
Veliki svetitelj našeg vremena govorio je da se od čoveka ne traži ono što prevazilazi njegove mogućnosti, već iskren trud, istrajnost i poverenje u Boga, čak i onda kada se čini da je svaki korak težak.
Crkveno predanje razlikuje ličnu molitvu za takve osobe od liturgijskog pominjanja, a ljubav prema njima ostaje poziv da se za njihovo dobro i spasenje ne prestaje moliti.
U besedi za sredu 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća da dobro delo ne treba koristiti za sopstvenu slavu, već ga sa ljubavlju prepustiti drugima da prepoznaju njegovu vrednost.
Jedna pouka ruskog svetitelja posebno se odnosi na trenutke kada tuđa nepravda probudi bes, želju za osvetom ili potrebu da uzvratimo, ali odgovor koji nudi ide u sasvim drugom smeru.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.