Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U potrazi za unutrašnjim mirom, smislom i odgovorima na teška životna pitanja, sve veći broj vernika u Srpskoj pravoslavnoj crkvi traga za svojim duhovnikom.
Dok jedni u njima vide neprikosnovene autoritete, a drugi utočište u kriznim trenucima, u javnosti se često postavlja pitanje: ko je običan sveštenik, ko je ispovednik, a ko zaista može i ima dar da vodi tuđu dušu kroz životne oluje?
Ko su duhovnici i koja je njihova uloga?
Shutterstock/Klavdiia Arziukova
Sveta tajna ispovesti i pokajanja
Duhovnik u pravoslavlju je sveštenik ili monah koji rukovodi duhovnim životom vernika, pomaže mu u borbi protiv greha i daje mu savete o molitvi, postu i životu po hrišćanskim zapovestima.
Duhovnik može biti parohijski sveštenik, jeromonah (sveštenik u činu monaha) ili drugi iskusni sveštenoslužitelj.
Za većinu vernika (mirjana) prirodna adresa za ovaj odnos jeste njihov parohijski sveštenik.
Njegova primarna uloga nije da bude sudija, već "duhovni lekar". Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik pomaže čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
Međutim, postavlja se pitanje da li svaki parohijski sveštenik može da bude duhovnik.
"Lekari opšte prakse" i "specijalisti"
Printscreen/Youtube/Dok anđeli spavaju
Otac Oliver Subotić
Vrlo jasan odgovor na ovo pitanje dao je otac Oliver Subotić u emisiji "Dok anđeli spavaju".
Kada mu vernici priđu sa pitanjem: „Oče, hoćete li da budete moj duhovnik?“, on postavlja jasnu granicu između parohijske dužnosti i autentičnog duhovnog dara.
- Ja im uvek kažem da sam samo "lekar opšte prakse" i da ja mogu da "lečim" i rešavam određeni stepen "duhovnih oboljenja". Dakle, samo ono što sam ja prošao, sa čime sam se sam borio i što sam, u određenoj meri, "zalečio". To mogu da "lečim" i kod drugih. Ono što ne mogu, ja šaljem kod "lekara specijaliste" -slikovito je objasnio otac Oliver.
Prema njegovim rečima, pravi duhovnik je čovek koji poseduje posebnu harizmu duhovnog rukovođenja i specifičan dar koji se ne dobija automatski samim činom rukopoloženja za sveštenika.
Grčki model kao rešenje?
Otac Oliver Subotić ukazuje na praksu u Grčkoj pravoslavnoj crkvi kao na odličan primer kako bi se ovaj problem mogao urediti. Tamo, naime, ne može svaki sveštenik automatski da ispoveda vernike.
Nadležni episkop je taj koji procenjuje ko je zreo i spreman za tu odgovornu ulogu. Nad tim sveštenikom se čita posebna molitva i on tek tada postaje zvanični ispovednik.
- I to je dobra praksa. U skladu sa ovim, svaki parohijski sveštenik može neke načelne stvari da rešava, ali ne bih rekao da može da bude duhovnik u nekom užem smislu. Za to je potrebna posebna harizma - zaključuje otac Oliver.
Mnogi vrhunski sportisti ističu kako im je upravo sport bio najvažniji vodič kroz život, kako su na treninzima naučili šta znači raditi za cilj, kako nositi teret odgovornosti, ali i kako se dostojanstveno nositi s porazom.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Ipak, naglasio je da Crkva preporučuje da se imena deci daju po nekom svetom, da bi mu taj sveti bio pokrovitelj i obrazac u životu ili da roditelji izaberu bar neko drugo tradicionalno srpsko ime.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
U pratnji srpskog patrijarha biće mitropoliti banatski Nikanor i šumadijski Jovan, protojerej Nedeljko Vasiljević, protođakoni Radomir Vrućinić i Ivan Gašić, đakon Vasilije Kostić i čtec Andrej Jelić.
Depresija i duševna patnja mogu toliko da opterete čoveka da mu i najobičnije životne stvari postanu teške, a pronalaženje mira čini se gotovo nedostižnim.
Njih troje žive u staroj porodičnoj kući u Babinama, gde im je svakodnevica dodatno otežana zbog zdravstvenog stanja braće i udaljenosti od zdravstvenih ustanova.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Njegov miris prati molitvu, praznike i važne porodične trenutke, dok se kadenje u pravoslavlju smatra mnogo više od običaja koji se prenosi sa generacije na generaciju.