AKO SE NAĐETE NA OVOM MESTU, ODMAH BEŽITE! Sveti Luka Krimski kaže da je to najnečistija sredina za svakog normalnog čoveka
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
U pravoslavnom učenju, kleveta se smatra jednim od najtežih grehova protiv bližnjeg. U Svetom pismu i predanju Crkve, ogovaranje, širenje neistina i narušavanje ugleda čoveka predstavlja delovanje protiv duha ljubavi, istine i zajedništva.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla. Zato se vernici pozivaju da svojim rečima i postupcima čuvaju dostojanstvo drugoga, da ne prenose neproverene priče i da ne učestvuju u stvaranju nepravde.
Otac Oliver Subotić, u jednoj od svojih beseda naglasio je da nijedan hrišćanin ne sme ostati nem pred klevetom, naročito kada se ona uperena protiv drugog čoveka.

- Kada nekoga na pravdi Boga gone, kada vidimo da očigledno lažu protiv nekog čoveka, da mu nameštaju, da je istina ugrožena, da nekome rade o glavi, ne smemo se sklanjati u stranu. Ne smemo reći da nas se to ne tiče i ćutati pod izgovorom da nećemo da talasamo.
Otac Oliver upozorava da je ćutanje u takvim situacijama oblik saučesništva.
- Ako to uradimo, bićemo pribrojani anonimnoj gomili koja to radi.
Podseća da je obaveza svakog čoveka da u takvoj situaciji stane u odbranu istine i bližnjih.
- Ako već nemamo hrabrosti kao Sveti Jovan Krstitelj da budemo ispovednici, da kažemo kako je on rekao, onda nemojmo da pristajemo da ne kažemo ništa u situaciji kada neko pored nas strada na pravdi Boga. To ne smemo sebi dopustiti. Makar toliko moramo imati karaktera i odvažnosti da stanemo u zaštitu našeg bližnjeg bilo to u školi, na poslu, u društvu… Da kažemo kako jeste, jer stajući u zaštitu tog čoveka, mi stajemo i na stranu Božju.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Sveti oci često su ukazivali na zavist kao na tihu, podmuklu bolest duše.
Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Umesto brojanja zalogaja i pravila, protojerej Aleksej Uminski ukazuje na unutrašnju borbu i lični odnos sa Bogom koji se ne da svesti na spiskove dozvola i zabrana.
U besedi za 25. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako Hristos spaja ono što je bilo razdvojeno i zašto samo kroz Njega svaki čovek i svaka zajednica mogu pronaći snagu i smisao
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dok svet zatrpava naše misli besmislenim znanjem i praznom radoznalošću, pouka Svetog Nikodima Agiorita pokazuje surov, ali efikasan put ka unutrašnjem miru: oslobađanje od suvišnog je jedini način da duša prepozna šta je zaista važno.
Ajet 57:21 govori o oprostu, ogromnoj milosti i trci koja se ne vodi među ljudima, već sa sopstvenim slabostima.
Izvori iz Rimske kurije otkrivaju da je Svetoj Stolici stizala lažirana dokumentacija o Alojzu Stepincu, dok stručnjaci tvrde da je manipulacija arhivima bila planski sprovođena.