AKO SE NAĐETE NA OVOM MESTU, ODMAH BEŽITE! Sveti Luka Krimski kaže da je to najnečistija sredina za svakog normalnog čoveka
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
U pravoslavnom učenju, kleveta se smatra jednim od najtežih grehova protiv bližnjeg. U Svetom pismu i predanju Crkve, ogovaranje, širenje neistina i narušavanje ugleda čoveka predstavlja delovanje protiv duha ljubavi, istine i zajedništva.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla. Zato se vernici pozivaju da svojim rečima i postupcima čuvaju dostojanstvo drugoga, da ne prenose neproverene priče i da ne učestvuju u stvaranju nepravde.
Otac Oliver Subotić, u jednoj od svojih beseda naglasio je da nijedan hrišćanin ne sme ostati nem pred klevetom, naročito kada se ona uperena protiv drugog čoveka.

- Kada nekoga na pravdi Boga gone, kada vidimo da očigledno lažu protiv nekog čoveka, da mu nameštaju, da je istina ugrožena, da nekome rade o glavi, ne smemo se sklanjati u stranu. Ne smemo reći da nas se to ne tiče i ćutati pod izgovorom da nećemo da talasamo.
Otac Oliver upozorava da je ćutanje u takvim situacijama oblik saučesništva.
- Ako to uradimo, bićemo pribrojani anonimnoj gomili koja to radi.
Podseća da je obaveza svakog čoveka da u takvoj situaciji stane u odbranu istine i bližnjih.
- Ako već nemamo hrabrosti kao Sveti Jovan Krstitelj da budemo ispovednici, da kažemo kako je on rekao, onda nemojmo da pristajemo da ne kažemo ništa u situaciji kada neko pored nas strada na pravdi Boga. To ne smemo sebi dopustiti. Makar toliko moramo imati karaktera i odvažnosti da stanemo u zaštitu našeg bližnjeg bilo to u školi, na poslu, u društvu… Da kažemo kako jeste, jer stajući u zaštitu tog čoveka, mi stajemo i na stranu Božju.
Onaj ko želi da sačuva mir u duši, mora naučiti da se udalji od svake nečiste reči i da sačuva svoje srce od otrova podsmeha.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Sveti oci su često govorili da su upravo neprijatnosti, uvrede i klevete prilika da čovek proveri svoju veru, smirenje i poverenje u Boga.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Želeći da se zaštite od zla, mnogi nesvesno upadaju u stanje koje im oduzima spokoj i udaljava ih od istinske vere.
Blaženopočivši grčki arhijerej upozorio je na sablazan zbog neprikladnog odevanja u crkvi, odgovornost sveštenika i mere za očuvanje bogoslužbenog poretka.
Episkop vašingtonsko-njujorški i istočnoamerički podsetio na reči Tesline majke Đuke, očevu ljubav prema znanju i vaspitanje koje je budućeg pronalazača usmerilo da darove posveti službi čovečanstvu.
Crkva uči da nijedan čovek nije prepušten sam sebi, već da mu je od Boga dat anđeo čuvar koji ga štiti, ukrepljuje i podstiče da ide putem spasenja.
Na praznik Rođenja Svetog Jovana Krstitelja vernici pletu venčiće od ivanjskog cveća. Saznajte šta oni simbolizuju u pravoslavnoj tradiciji i zašto ih Crkva smatra lepim izrazom narodne pobožnosti.
Iverska ikona na severu Rusije neprekidno mirotoči već četvrt veka, ali je to ostalo skriveno sve do upokojenja monahinje koja je čuvala ovu tajnu.
Jedanaestogodišnji dečak i njegova sestra pronašli su na staroj hartiji poruku koja otkriva da najveća vrednost svakog talenta nije u aplauzu, već u dobru koje njime činimo drugima.
Pripovetka o prazniku koji nas uči da se prava vera vidi kroz ljubav, dobrotu i dela učinjena za druge
U molitvenom prisustvu mitropolita Joanikija, ostroške bratije i brojnih vernika, ispraćen je monah čiji je život bio posvećen Bogu, molitvi i ljubavi prema bližnjima, uz poruku da smrt nije kraj, već prelazak u novi život.
Bez ulja, sa nekoliko jednostavnih namirnica i mnogo ljubavi, ovo posno jelo iz knjige "Ko posti dušu gosti" pokazuje kako se u skromnoj trpezi kriju bogat ukus, tradicija i duh pravoslavnih manastira.
Episkop bihaćko-petrovački upozorio je da istorija opominje sve narode u Bosni i Hercegovini i pozvao na dogovor, uvažavanje različitosti i rešavanje važnih pitanja kroz konsenzus.