Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Krsna slava zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji srpskog naroda. Ona je, pre svega, dan porodičnog zaštitnika – svetitelja koga je neko od predaka uzeo kao duhovni štit i koji se, od tada pa do danas, prenosi sa kolena na koleno.
Slava nikada nije samo običaj ili porodična svečanost; ona je zavet, znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Ona se prenosi se sa oca na sina (može i na ćerku ako nema muških potomaka), kao simbol postojanosti i kontinuiteta doma. I kada se porodica proširi, raseli ili promeni životne okolnosti, slava ostaje nit koja ih okuplja i podseća ko su i odakle dolaze.
Printscreen/Youtube/ Televizija Pruga
Slava se nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost
Za srpski narod, slava je mnogo više od običaja: ona je identitet, molitva i zavet. Upravo zato se ona ne sme prekidati niti preskakati.
U narodnom predanju se veruje da je svetitelj zaštitnik doma prisutan svakog dana, a naročito na svoj praznik, i da je dužnost domaćina da ga dostojno obeleži – makar skromno, ali sa verom.
O tome je jednom prilikom jasno govorio i otac Vasilije Brborić, koji je objasnio zašto slavljenje slave ne sme da prekine ni najveća muka:
SPC
otac Vasilije Brborić
- Slava se nikad ne prekida. Dešavalo se u stara vremena da se neko upokoji u porodici, pa da se u jednoj prostoriji izlaže pokojnik, a u drugoj se slavi slava. Slava se, dakle, nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost. Jer, naš zaštitnik je taj koga slavimo, on se moli Bogu za nas, da li je to Sveti Đorđe, Sveti Nikola, Sveti arhangel Mihailo ili neki drugi nije ni važno...
- Slava se slavi i u najtežim situacijama, jer je to proslavljanje Gospoda i svetih njegovih i to stalno treba da imamo na umu, nevezano šta nam se dešava. Slavljenje slave je veliko i blagosloveno, ali moramo više i da ulazimo u crkvu i da kao narod budemo crkveniji, jer kako Sveti oci kažu: "Kome crkva nije majka, tome Bog nije otac" - istakao je otac Vasilije.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
U Mršincima kraj Čačka kapija doma Klisarića širom se otvara za miris slavskog kolača, decu koja uče običaje svojih predaka i priče koje povezuju prošlost sa sadašnjošću.
U besedi na Nikoljdan, poglavar SPC podsetio je da se vera ne završava za slavskom trpezom, već počinje na liturgiji i potvrđuje svakodnevnim odnosom prema Bogu i bližnjem čoveku.
Na prazničnoj liturgiji, starešina Sabornog hrama govorio je o svetosti, krsnoj slavi i veri koja ne staje na običajima, već traži ličnu promenu, odgovornost i život u istini.
Jedna od najznamenitijih srpskih monahinja našeg vremena objašnjava zašto emocije i duhovna srodnost imaju veći značaj od društvenih očekivanja i kako pravoslavni pogled može pomoći da izbegnemo životne zamke.
Episkopi Grčke pravoslavne crkve jasno ukazuju da spaljivanje mrtvih nije samo protiv tradicije, već negira teološki smisao života, smrti i nade u Vaskrsenje.
Od "Krvavog Božića", preko bombardovanja Beograda na Vaskrs, do haškog Vidovdana - kako su najvažniji datumi našeg pamćenja birani da postanu dani straha, a ne praznici.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Kremasta teleća džigerica sa pasiranim paradajzom i aromatičnim začinima savršena je za zimske obroke, idealna za sve koji žele domaći ukus bez komplikacija.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 31. Subotu po Duhovima otkriva kako majčinski savet Presvete Bogorodice iz Kane postaje kompas za život i merilo prave vere.