Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Krsna slava zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji srpskog naroda. Ona je, pre svega, dan porodičnog zaštitnika – svetitelja koga je neko od predaka uzeo kao duhovni štit i koji se, od tada pa do danas, prenosi sa kolena na koleno.
Slava nikada nije samo običaj ili porodična svečanost; ona je zavet, znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Ona se prenosi se sa oca na sina (može i na ćerku ako nema muških potomaka), kao simbol postojanosti i kontinuiteta doma. I kada se porodica proširi, raseli ili promeni životne okolnosti, slava ostaje nit koja ih okuplja i podseća ko su i odakle dolaze.
Printscreen/Youtube/ Televizija Pruga
Slava se nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost
Za srpski narod, slava je mnogo više od običaja: ona je identitet, molitva i zavet. Upravo zato se ona ne sme prekidati niti preskakati.
U narodnom predanju se veruje da je svetitelj zaštitnik doma prisutan svakog dana, a naročito na svoj praznik, i da je dužnost domaćina da ga dostojno obeleži – makar skromno, ali sa verom.
O tome je jednom prilikom jasno govorio i otac Vasilije Brborić, koji je objasnio zašto slavljenje slave ne sme da prekine ni najveća muka:
SPC
otac Vasilije Brborić
- Slava se nikad ne prekida. Dešavalo se u stara vremena da se neko upokoji u porodici, pa da se u jednoj prostoriji izlaže pokojnik, a u drugoj se slavi slava. Slava se, dakle, nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost. Jer, naš zaštitnik je taj koga slavimo, on se moli Bogu za nas, da li je to Sveti Đorđe, Sveti Nikola, Sveti arhangel Mihailo ili neki drugi nije ni važno...
- Slava se slavi i u najtežim situacijama, jer je to proslavljanje Gospoda i svetih njegovih i to stalno treba da imamo na umu, nevezano šta nam se dešava. Slavljenje slave je veliko i blagosloveno, ali moramo više i da ulazimo u crkvu i da kao narod budemo crkveniji, jer kako Sveti oci kažu: "Kome crkva nije majka, tome Bog nije otac" - istakao je otac Vasilije.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Srpska pravoslavna crkva saopštila je da će jedna od najvećih svetinja pravoslavnog sveta, na molbu patrijarha Porfirija i uz blagoslov igumana manastira Vatoped, u Hramu Svetog Save ostati duže nego što je planirano.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Praznik Svetog Jovana Bogoslova, koji se svake godine obeležava 21. maja, ove godine poklopio se sa Spasovdanom, velikim pokretnim praznikom i jednim od 12 najvećih hrišćanskih praznika, pa danas mnogi vernici istovremeno slave dve slave.
Portal Religija.rs objavljuje faksimil odluke kojom je Hrvatska zaštitila "slavu", "krsnicu" i "krsno ime", uz običaje i simbole vekovima vezane za srpsku pravoslavnu tradiciju.
Bio je najbliži saputnik apostola Petra, zapisao je jedno od četiri Jevanđelja i doneo hrišćanstvo u Egipat, a zbog vere je prošao kroz strašna stradanja. Predanje kaže da mu se u tamnici javio sam Hristos pred poslednje trenutke života.
Sveća i dalje gori, kolač se lomi, ali su gosti često na ekranu – dok jedni žale za starim običajima, drugi tvrde da se suština nije pomerila ni za korak i da slava i dalje okuplja, samo na drugačiji način.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Jevanđelja ga pominju samo u tragovima, a predanje mu pripisuje više identiteta, ko je bio Juda Jakovljev i zašto i dalje izaziva nedoumice među tumačima
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za utorak 7. sedmice po Vaskrsu otkriva se neobična poruka: čak i onaj ko ne veruje može postati deo Božjeg plana, dok se vera vernih meri njihovim padom i odstupanjem.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Glikeriju po starom i Svetog apostola Karpa po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Filipa Nerija. Muslimani obeležavaju Dan Arefata, dok Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.