Proslava krsne slave je znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Krsna slava zauzima posebno mesto u pravoslavnoj tradiciji srpskog naroda. Ona je, pre svega, dan porodičnog zaštitnika – svetitelja koga je neko od predaka uzeo kao duhovni štit i koji se, od tada pa do danas, prenosi sa kolena na koleno.
Slava nikada nije samo običaj ili porodična svečanost; ona je zavet, znak pripadnosti pravoslavnoj veri i neprekidna veza između predaka i potomaka, čoveka i Boga.
Ona se prenosi se sa oca na sina (može i na ćerku ako nema muških potomaka), kao simbol postojanosti i kontinuiteta doma. I kada se porodica proširi, raseli ili promeni životne okolnosti, slava ostaje nit koja ih okuplja i podseća ko su i odakle dolaze.
Printscreen/Youtube/ Televizija Pruga
Slava se nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost
Za srpski narod, slava je mnogo više od običaja: ona je identitet, molitva i zavet. Upravo zato se ona ne sme prekidati niti preskakati.
U narodnom predanju se veruje da je svetitelj zaštitnik doma prisutan svakog dana, a naročito na svoj praznik, i da je dužnost domaćina da ga dostojno obeleži – makar skromno, ali sa verom.
O tome je jednom prilikom jasno govorio i otac Vasilije Brborić, koji je objasnio zašto slavljenje slave ne sme da prekine ni najveća muka:
SPC
otac Vasilije Brborić
- Slava se nikad ne prekida. Dešavalo se u stara vremena da se neko upokoji u porodici, pa da se u jednoj prostoriji izlaže pokojnik, a u drugoj se slavi slava. Slava se, dakle, nikad ne prekida, ni kad je žalost, ni kad je radost. Jer, naš zaštitnik je taj koga slavimo, on se moli Bogu za nas, da li je to Sveti Đorđe, Sveti Nikola, Sveti arhangel Mihailo ili neki drugi nije ni važno...
- Slava se slavi i u najtežim situacijama, jer je to proslavljanje Gospoda i svetih njegovih i to stalno treba da imamo na umu, nevezano šta nam se dešava. Slavljenje slave je veliko i blagosloveno, ali moramo više i da ulazimo u crkvu i da kao narod budemo crkveniji, jer kako Sveti oci kažu: "Kome crkva nije majka, tome Bog nije otac" - istakao je otac Vasilije.
Iako su naši stari znali prigodne zdravice, mnogi danas nisu sigurni kako da pozdrave domaćina, izgovore čestitku i učestvuju u prvom obredu koji sledi čim pređu prag slavske kuće.
Pred praznik Sabora Svetog arhangela Mihaila ponovo izbija rasprava o slavskom žitu: narodna predanja tvrde jedno, crkveni kanoni drugo — a mnogi domaćini ni ne slute da izostavljaju obavezan deo slave.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Probajte boraniju po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Drugu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Luke Krimskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Fotija i Anikitu po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Prenos moštiju Svetog apostola Vartolomeja. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ljudevita, dok muslimani obeležavaju Mevlud, a Jevreji nemaju univerzalno priznat praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Od Ilindana do Uspenja Presvete Bogorodice, vernici će tokom ovog meseca proslaviti neke od najpoštovanijih svetitelja, a posebnu pažnju obratiće na to da slavska trpeza bude pripremljena u skladu sa crkvenim pravilima.
Podnaslov: Nastala kao venčani dar 1902. godine, decenijama je bila nepoznata javnosti, a sada prvi put otkriva deo istorije Srba u Sentandreji i rada velikog srpskog umetnika.
Otac Varsanufije je stradao u blizini Svetog Nikolajevskog hrama, dok su inok Grigorije i izbeglica Andrej Kirijenko sa teškim povredama prevezeni u bolnicu.
Na visokom prestolu ukazao mu se Gospod, dok su šestokrilni serafimi objavljivali Njegovu svetost, a vladika Nikolaj objašnjava šta je čoveku zaista dato da vidi.
Probajte boraniju po receptu iz knjige "Ko posti, dušu gosti" monahinje Atanasije Rašić, pročitajte Drugu pokajnu molitvu Majci Božjoj i duhovno se nadahnite poukom Svetog Luke Krimskog.
Reči velike ruske svetiteljke zapisane su u njenom žitiju, a ono što je rekla pred smrt decenijama kasnije dobilo je potpuno novo značenje, kada su hiljade vernika počele da dolaze na mesto gde počivaju njene mošti.
Svetogorski starac je objašnjavao zašto će mučenici poslednjih vremena biti uzvišeniji od svih i upozoravao da se vera ne pokazuje divljenjem svetiteljima, već spremnošću da se njihovim putem zaista krene.