DA LI JE OKRETANJE CRKVI ZAISTA REŠENJE ZA SVE PROBLEME? Otac Haralambos o najvećoj zabludi ljudi
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
U različitim pomesnim pravoslavnim crkvama pravila i običaji koji se tiču đakona nisu svuda isti. Negde je uobičajeno da se od đakona traži blagoslov, kao u Grčkoj pravoslavnoj crkvi, a u drevnim istočnim Crkvama đakoni nose i naprsne krstove. Ipak, u tradiciji Srpske pravoslavne crkve postoje jasna pravila po kojima se đakon razlikuje od sveštenika, kako tokom bogosluženja, tako i u svakodnevnom životu. Po čemu se đakon prepoznaje, kako mu se pravilno obraćati i šta je uobičajeno u crkvenoj praksi?
Na bogosluženju:
• Đakon, za razliku od sveštenika, ne nosi naprsni (grudni) krst preko odežde.
Stihar je duga odežda sa širokim rukavima, koja se sa strane zakopčava na dugmad. Obično je iste boje kao i odežde sveštenika.
Narukvice su deo odežde koji liči na ukrašene manžetne sa izobraženim krstom. Pričvršćuju se uzicama.
Orar je široka traka u boji stihara koja se nosi preko levog ramena ili unakrsno, u zavisnosti od dela bogosluženja.

Van bogosluženja:
• Glavna razlika je u tome što sveštenik nosi naprsni krst, a đakon ne.
Rečnik
Podrasnik - duga odežda sa uskim rukavima, nalik na mantiju ili dugu haljinu.
Rasa - široka gornja odežda dugih i širokih rukava, nalik na kaput.
Ako sretnete čoveka u podrasniku i niste sigurni da li je đakon ili sveštenik (na primer, ako preko podrasnika nosi jaknu, kaput ili prsluk, pa se ne vidi da li ima naprsni krst), sasvim je u redu da pitate: „Recite, molim vas, da li ste đakon ili sveštenik?“
Kako se obraćati đakonu?
• Od đakona se ne traži blagoslov.
• Pozdravlja se kao i svaki drugi čovek: „Dobar dan“, „Pomaže Bog“, „Zdravo“, a tako se i oprašta: „Doviđenja“, „Svako dobro“ i slično.
• Uobičajeno je obraćanje „otac + ime“ (na primer: "otac Dimitrije").
• Ako vam đakon nije blizak prijatelj, uobičajeno je obraćanje sa „vi“.
Kada i zbog čega se ljudi obraćaju đakonu?
• Đakonu ne treba prilaziti tokom službe ili dok kadi hram, jer biste ga time ometali u bogosluženju.
• Možete mu prići posle službe, na primer kada izlazi iz oltara.
• Đakoni ne ispovedaju, pa im se ljudi obično ne obraćaju za duhovne savete; za to se ide kod sveštenika.
• Ako vam je đakon potreban kao poznavalac ili stručnjak za neku oblast, naravno da mu se možete obratiti za savet ili razgovor.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.