DA LI JE OKRETANJE CRKVI ZAISTA REŠENJE ZA SVE PROBLEME? Otac Haralambos o najvećoj zabludi ljudi
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
U različitim pomesnim pravoslavnim crkvama pravila i običaji koji se tiču đakona nisu svuda isti. Negde je uobičajeno da se od đakona traži blagoslov, kao u Grčkoj pravoslavnoj crkvi, a u drevnim istočnim Crkvama đakoni nose i naprsne krstove. Ipak, u tradiciji Srpske pravoslavne crkve postoje jasna pravila po kojima se đakon razlikuje od sveštenika, kako tokom bogosluženja, tako i u svakodnevnom životu. Po čemu se đakon prepoznaje, kako mu se pravilno obraćati i šta je uobičajeno u crkvenoj praksi?
Na bogosluženju:
• Đakon, za razliku od sveštenika, ne nosi naprsni (grudni) krst preko odežde.
Stihar je duga odežda sa širokim rukavima, koja se sa strane zakopčava na dugmad. Obično je iste boje kao i odežde sveštenika.
Narukvice su deo odežde koji liči na ukrašene manžetne sa izobraženim krstom. Pričvršćuju se uzicama.
Orar je široka traka u boji stihara koja se nosi preko levog ramena ili unakrsno, u zavisnosti od dela bogosluženja.

Van bogosluženja:
• Glavna razlika je u tome što sveštenik nosi naprsni krst, a đakon ne.
Rečnik
Podrasnik - duga odežda sa uskim rukavima, nalik na mantiju ili dugu haljinu.
Rasa - široka gornja odežda dugih i širokih rukava, nalik na kaput.
Ako sretnete čoveka u podrasniku i niste sigurni da li je đakon ili sveštenik (na primer, ako preko podrasnika nosi jaknu, kaput ili prsluk, pa se ne vidi da li ima naprsni krst), sasvim je u redu da pitate: „Recite, molim vas, da li ste đakon ili sveštenik?“
Kako se obraćati đakonu?
• Od đakona se ne traži blagoslov.
• Pozdravlja se kao i svaki drugi čovek: „Dobar dan“, „Pomaže Bog“, „Zdravo“, a tako se i oprašta: „Doviđenja“, „Svako dobro“ i slično.
• Uobičajeno je obraćanje „otac + ime“ (na primer: "otac Dimitrije").
• Ako vam đakon nije blizak prijatelj, uobičajeno je obraćanje sa „vi“.
Kada i zbog čega se ljudi obraćaju đakonu?
• Đakonu ne treba prilaziti tokom službe ili dok kadi hram, jer biste ga time ometali u bogosluženju.
• Možete mu prići posle službe, na primer kada izlazi iz oltara.
• Đakoni ne ispovedaju, pa im se ljudi obično ne obraćaju za duhovne savete; za to se ide kod sveštenika.
• Ako vam je đakon potreban kao poznavalac ili stručnjak za neku oblast, naravno da mu se možete obratiti za savet ili razgovor.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
Sveštenik upozorava da stanje koje liči na duhovno prosvetljenje može postati ozbiljna obmana koja čoveka odvaja od Crkve i narušava njegov odnos prema drugima.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Njemu je Isus Hristos poverio brigu o Presvetoj Bogorodici.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.