Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Kađenje je jedan od najprepoznatljivijih trenutaka pravoslavnog bogosluženja. Kada sveštenoslužitelj s kadionicom prolazi kroz hram, a miris tamjana ispunjava prostor, pred vernicima se ne odvija samo drevni obred već se podseća na molitvu koja se uznosi ka Bogu. Od starozavetnog kadionog žrtvenika do današnje bogoslužbene prakse Crkve, kađenje nosi duboku simboliku. Zašto se kadi, šta predstavlja tamjan i kada se tokom službe Božje vrši kađenje.
1. Odakle potiče obred kađenja
U Drugoj knjizi Mojsijevoj (Izlasku) opisano je kako sam Gospod daje Mojsiju precizna uputstva za izradu i upotrebu kadionog žrtvenika. On je bio četvrtastog oblika, s rogovima na uglovima, načinjen od drveta i obložen zlatom. Služio je isključivo za prinošenje tamjana pred Kovčegom Zaveta u određeno vreme.
Žrtvenik je bio nepokretan, ali je sa strane imao posebne alkice kroz koje su se provlačile motke da bi mogao da se prenosi kada je za to postojala potreba.
Pexels / Ron Lach
Kadionica
2. Kada se običaj kađenja pojavio u hrišćanskoj Crkvi
Već u Novom zavetu nalazimo svedočanstvo da je kađenje ugodno Bogu. U Otkrovenju Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova blagouhani tamjan predstavlja molitve svetih koje se uznose pred Gospoda.
Kađenje je kao sastavni deo bogoslužbenog života Crkve konačno utvrđeno u VI veku. Upravo tada se u Vizantiji pojavljuju prve pokretne kadionice na lancima, veoma slične onima koje se i danas koriste.
3. Zašto se vrši kađenje
Kađenje je obraz molitve. Kao što se dim uznosi ka nebu, tako i naše molitve treba da se uzdižu ka Bogu.
Kada sveštenoslužitelj kadi Svetu trpezu, ikone i druge osvećene predmete, on time odaje dužnu čast Bogu i svetiteljima. Mirisni dim takođe podseća na blagodat i ljubav Božju. Kada se kade vernici u hramu, oni primaju nevidljivi blagoslov Svetoga Duha.
Blaženi Simeon Solunski piše: "Kroz tamjan primamo blagodat, i niko neka ne zanemaruje kađenje."
4. Da li se kađenje uvek vrši na isti način
Ne. Kađenje može biti dve vrste:
• veliko kađenje, kada se kadi ceo hram
• malo kađenje, kada se kade oltar, ikonostas i vernici
Pexels / Ron Lach
Sveštenik kadi
5. Kada se vrši veliko kađenje
Veliko kađenje se obavlja:
• na večernjem bogosluženju s jutrenjem (bdeniju), za vreme pevanja 103. psalma ("Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda...") i stihira na "Gospodi, vozvah"
• tokom polijeleja, najsvečanijeg dela jutrenja, pre pomazivanja vernika osvećenim jelejem
• za vreme devete pesme kanona, pri pevanju "Česnjejšuju Heruvim"
• na početku svakodnevnog jutrenja
• na liturgiji, po završetku proskomidije
6. Kada se vrši malo kađenje
Malo kađenje se više puta obavlja na liturgiji, kao i na bdeniju tokom litije, dela večernjeg bogosluženja koji se služi uoči velikih praznika.
7. Da li je tačno da se demoni boje tamjana
Demoni ne podnose sve što je povezano s crkvenim životom i svetinjama. Postoje svedočanstva da su ljudi opsednuti nečistim duhovima pružali otpor za vreme kađenja. Slična svedočanstva postoje i kada je reč o ikonama, Časnom krstu, svetoj vodi i drugim svetinjama.
Blagodat Svetoga Duha, koja ih osvećuje, nepodnošljiva je silama zla. Ipak, treba imati na umu da demone ne izgone predmeti sami po sebi, već sam Bog, kao odgovor na naše molitve i trud da se očistimo od greha i približimo Mu se.
Tamjan, sveta voda i druge svetinje samo su sredstva kojima se verni služe u svom duhovnom životu i kroz koja primaju pomoć i blagodat Božju.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Osiju po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svetog sveštenomučenika Zinovija i njegovu sestru, Svetu mučenicu Zinoviju. Katolička crkva spominje Svetog Alfonsa Rodrigeza, dok se Jevreji pripremaju za Šabat, a muslimani klanjaju džuma-namaz.
Proslavljamo starozavetnog svetitelja koji je ukoravao Izrailj i Judu zbog idolopoklonstva, proricao propast Samarije i dolazak Gospoda, ali i govorio o Božjoj milosti prema onima koji ostanu verni Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Povoljan ishod dodatnih pregleda znači da poglavaru Rimokatoličke crkve nije potrebno dalje onkološko lečenje, a već 6. novembra očekuje ga putovanje u tri južnoameričke zemlje.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Veliki hrišćanski svetitelj je još početkom 5. veka upozoravao na pogubne posledice lošeg društva i objašnjavao kako tuđe navike mogu promeniti čoveka.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Jedan od najpoštovanijih pravoslavnih podvižnika, upozoravao je da će se presudna razlika između onih koji će prepoznati obmanu i onih koji će joj poverovati pokazati tamo gde je mnogi najmanje traže.