Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Kađenje je jedan od najprepoznatljivijih trenutaka pravoslavnog bogosluženja. Kada sveštenoslužitelj s kadionicom prolazi kroz hram, a miris tamjana ispunjava prostor, pred vernicima se ne odvija samo drevni obred već se podseća na molitvu koja se uznosi ka Bogu. Od starozavetnog kadionog žrtvenika do današnje bogoslužbene prakse Crkve, kađenje nosi duboku simboliku. Zašto se kadi, šta predstavlja tamjan i kada se tokom službe Božje vrši kađenje.
1. Odakle potiče obred kađenja
U Drugoj knjizi Mojsijevoj (Izlasku) opisano je kako sam Gospod daje Mojsiju precizna uputstva za izradu i upotrebu kadionog žrtvenika. On je bio četvrtastog oblika, s rogovima na uglovima, načinjen od drveta i obložen zlatom. Služio je isključivo za prinošenje tamjana pred Kovčegom Zaveta u određeno vreme.
Žrtvenik je bio nepokretan, ali je sa strane imao posebne alkice kroz koje su se provlačile motke da bi mogao da se prenosi kada je za to postojala potreba.
Pexels / Ron Lach
Kadionica
2. Kada se običaj kađenja pojavio u hrišćanskoj Crkvi
Već u Novom zavetu nalazimo svedočanstvo da je kađenje ugodno Bogu. U Otkrovenju Svetog apostola i jevanđeliste Jovana Bogoslova blagouhani tamjan predstavlja molitve svetih koje se uznose pred Gospoda.
Kađenje je kao sastavni deo bogoslužbenog života Crkve konačno utvrđeno u VI veku. Upravo tada se u Vizantiji pojavljuju prve pokretne kadionice na lancima, veoma slične onima koje se i danas koriste.
3. Zašto se vrši kađenje
Kađenje je obraz molitve. Kao što se dim uznosi ka nebu, tako i naše molitve treba da se uzdižu ka Bogu.
Kada sveštenoslužitelj kadi Svetu trpezu, ikone i druge osvećene predmete, on time odaje dužnu čast Bogu i svetiteljima. Mirisni dim takođe podseća na blagodat i ljubav Božju. Kada se kade vernici u hramu, oni primaju nevidljivi blagoslov Svetoga Duha.
Blaženi Simeon Solunski piše: "Kroz tamjan primamo blagodat, i niko neka ne zanemaruje kađenje."
4. Da li se kađenje uvek vrši na isti način
Ne. Kađenje može biti dve vrste:
• veliko kađenje, kada se kadi ceo hram
• malo kađenje, kada se kade oltar, ikonostas i vernici
Pexels / Ron Lach
Sveštenik kadi
5. Kada se vrši veliko kađenje
Veliko kađenje se obavlja:
• na večernjem bogosluženju s jutrenjem (bdeniju), za vreme pevanja 103. psalma ("Blagosiljaj, dušo moja, Gospoda...") i stihira na "Gospodi, vozvah"
• tokom polijeleja, najsvečanijeg dela jutrenja, pre pomazivanja vernika osvećenim jelejem
• za vreme devete pesme kanona, pri pevanju "Česnjejšuju Heruvim"
• na početku svakodnevnog jutrenja
• na liturgiji, po završetku proskomidije
6. Kada se vrši malo kađenje
Malo kađenje se više puta obavlja na liturgiji, kao i na bdeniju tokom litije, dela večernjeg bogosluženja koji se služi uoči velikih praznika.
7. Da li je tačno da se demoni boje tamjana
Demoni ne podnose sve što je povezano s crkvenim životom i svetinjama. Postoje svedočanstva da su ljudi opsednuti nečistim duhovima pružali otpor za vreme kađenja. Slična svedočanstva postoje i kada je reč o ikonama, Časnom krstu, svetoj vodi i drugim svetinjama.
Blagodat Svetoga Duha, koja ih osvećuje, nepodnošljiva je silama zla. Ipak, treba imati na umu da demone ne izgone predmeti sami po sebi, već sam Bog, kao odgovor na naše molitve i trud da se očistimo od greha i približimo Mu se.
Tamjan, sveta voda i druge svetinje samo su sredstva kojima se verni služe u svom duhovnom životu i kroz koja primaju pomoć i blagodat Božju.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Grčki pevač bio je gost u Patrijaršijskom dvoru, a razgovor nije ostao samo na muzici i predstojećem koncertu. Dotakli su se vere, umetnosti i vrednosti koje povezuju bratske narode.
Neobičan specijalitet iz starih monaških rukopisa pokazuje da su manastirske kuhinje nekada bile mesta u kojima su nastajali iznenađujuće zanimljivi ukusi.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U besedi za utorak 3. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači biblijsku sliku o čoveku koji sigurnost gradi na pogrešnom temelju i zato sopstveni mir pretvara u put ka propasti.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Misa u crkvi San Karlo al Lacareto održana je povodom praznika Presvetog Srca Isusovog, ali je pažnju javnosti privukla zbog duginih boja, spornog natpisa na majici učesnika i rasprava o promenama u delu Crkve u Italiji.
Pouka protojereja Valerijana Krečetova otkriva kako se duhovni život ne urušava naglo, već kroz male prekide koji deluju bezazleno, ali vremenom menjaju sve, i zašto je povratak moguć samo kroz upornost bez odlaganja.