KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
Mitropolit niški Arsenije je služio 1. maja 2025. godine svetu liturgiju u drevnom manastiru Svetog Jovana Bogoslova u Poganovu.
Visokopreosvećenom mitropolitu su sasluživali: protojerej-stavrofor Ljubiša Milošević iz Eparhije kruševačke; protojerej Miodrag Pavlović, arhijerejski namesnik prvi niški; jerej Dušan Aleksandrić, arhijerejski namesnik pirotski; protojerej Aleksandar Đorđev, paroh četvrti pri hramu Svetog oca Nikolaja u Nišu; i protođakon Nikola Eraković.
Posle zaamvone molitve, Visokopreosvećeni Vladika je osvetio slavske darove pripremljene povodom slave svete obitelji poganovske.
Manastir Poganovo podignut je krajem 14. veka (1395. godine) a živopisan je bogatim tematskim programom tek sto godina kasnije, tačnije 1499. godine. Osnovao ga je i podigao srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš, sestrić cara Dušana a posvetio ga je Sv. Jovanu Bogoslovu.
Crkva manastira Poganovo građena je od slojeva kamena i cigle. Iznad centralnog dela naosa manastira je sedmostrano kube, a na zapadnoj strani kula-zvonik.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu. Freske manastira Poganovo obuhvataju scene i kompozicije Velikih praznika, Učenja svetih otaca, prizora iz Bogorodičinog života, Hristovo stradanje, likove srpskih svetitelja, balkanskih anahoreta i apostola, koji opisuju identitet kulta svetitelja.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Zašto ne nosi krst, kako mu se pravilno obraća i kada mu ne treba prilaziti - to su detalji koje većina vernika nikada nije učila.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Kađenje nije samo drevni crkveni običaj već dubok simbol molitve, blagodati i prisustva Božjeg, čiji koreni sežu do starozavetnih vremena.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Čak i kada mnogo puta padne, čovek ne treba da odustane od pokajanja, molitve i borbe za sopstveno spasenje.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Još kao dečak čuvao je ovce, ali je vreme koje je provodio na pašnjacima koristio za molitvu.
Otac Joil Bulatović bio je izričit u stavu da je bolje slavu ne obeležavati nego je pretvoriti u nešto što nema veze sa njenim pravim značenjem.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.