KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu.
Mitropolit niški Arsenije je služio 1. maja 2025. godine svetu liturgiju u drevnom manastiru Svetog Jovana Bogoslova u Poganovu.
Visokopreosvećenom mitropolitu su sasluživali: protojerej-stavrofor Ljubiša Milošević iz Eparhije kruševačke; protojerej Miodrag Pavlović, arhijerejski namesnik prvi niški; jerej Dušan Aleksandrić, arhijerejski namesnik pirotski; protojerej Aleksandar Đorđev, paroh četvrti pri hramu Svetog oca Nikolaja u Nišu; i protođakon Nikola Eraković.
Posle zaamvone molitve, Visokopreosvećeni Vladika je osvetio slavske darove pripremljene povodom slave svete obitelji poganovske.
Manastir Poganovo podignut je krajem 14. veka (1395. godine) a živopisan je bogatim tematskim programom tek sto godina kasnije, tačnije 1499. godine. Osnovao ga je i podigao srpski plemić Konstantin Dejanović Dragaš, sestrić cara Dušana a posvetio ga je Sv. Jovanu Bogoslovu.
Crkva manastira Poganovo građena je od slojeva kamena i cigle. Iznad centralnog dela naosa manastira je sedmostrano kube, a na zapadnoj strani kula-zvonik.
Manastir Poganovo su 1499. godine oslikali umetnici iz severne Grčke, i ti prikazi se ubrajaju među najviša slikarska ostvarenja toga doba na Balkanu. Freske manastira Poganovo obuhvataju scene i kompozicije Velikih praznika, Učenja svetih otaca, prizora iz Bogorodičinog života, Hristovo stradanje, likove srpskih svetitelja, balkanskih anahoreta i apostola, koji opisuju identitet kulta svetitelja.
BONUS VIDEO: OVO JE ČUDOTVORNA IKONA MANASTIRA TUMANE: Pred Bogorodicom Kurskom se dešavaju čuda
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Cilj neobičnog bogosluženja bio je da se privuku mlađi vernici i podstakne dijalog između savremene kulture i hrišćanske poruke.
Na kraju sveta možda možete očekivati gotovo sve... ali ovaj pravoslavni hram među pingvinima ipak izgleda iznenađujuće!
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Snaga bogosluženja je nemerljiva, a iskustvo jednog đakona potvrđuje nemerljivu moć evharistije.
Protojerej Tarasije Zabudjko rasvetljava nedoumicu o kojoj se u parohijama najčešće govori tiho, objašnjavajući da se suština ove zabrane ne tiče vrednovanja žene, već svetosti mesta na kojem se savršava Bezkrvna Žrtva.
Od nedeljnih liturgija do velikih praznika i svetih tajni, epitrahilj oko vrata sveštenoslužitelja nosi duboku duhovnu i liturgijsku simboliku.
Suština liturgije je pričešće vernih istinitim telom i krvlju Gospoda Isusa Hrista u vidu hleba i vina.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Kada je ovaj čovek preminuo i kada je njegovo telo kasnije otkopano, monasi su posvedočili strašnom i poučnom čudu
Reći nešto što je istinito, ali u pogrešno vreme, pred pogrešnim ljudima i sa pogrešnim srcem, može naneti veću štetu nego laž.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Izgradnja monaškog konaka iskorišćena je za optužbe protiv Srpske pravoslavne crkve i opštine Gračanica, uz narativ o "zaštiti kulturnog nasleđa" koji dolazi iz sredine u kojoj su crkve paljene.
Uz ovo jelo jednostavna trpeza postaje mala svečanost u danima kada crkveni tipik dozvoljava mrsnu hranu.