KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Među vernicima se često može čuti savet:
— Nemoj da ljubiš ikonu odmah posle pričešća!
U mnogim hramovima, osobito nedeljom i praznicima, ta rečenica šapatom prelazi od čoveka do čoveka. Jedni opominju druge, u želji da pokažu revnost; drugi sumnjičavo sležu ramenima, pitajući se — da li je to zaista pravilo Crkve ili samo ljudska nedoumica?
Odgovor na ovu čestu dilemu dao je sveštenik Jevgenij Murzin, jednostavno i smireno:
— Ne postoje pravila koja zabranjuju da vernici celivaju ikone nakon pričešća.
Pitanje bi, međutim, drugačije trebalo postaviti: zašto bi neko ko je upravo primio Telo i Krv Gospoda Isusa Hrista požurio da se celiva sa ikonom, pa makar ona bila i naročito poštovana? — istakao je otac Jevgenij.
U duhu liturgijskog reda i sabornog duha bogosluženja, otac Jevgenij podseća da u trenutku pričešćivanja postoji određena dinamika i poredak. Vernici se kreću ka čaši, zatim prilaze stolu za zapivku, pa se tiho udaljavaju prema izlazu iz hrama.

— Stoga, da se ne bi remetio taj poredak i uvodili elementi haotičnog kretanja, poželjno je da se izbegavaju dodatni, pa čak i pobožni postupci poput probijanja kroz redove pričesnika i molitvenika radi prilaska ikoni. Uvek se može sačekati da se bogosluženje završi, pa onda mirno prići časnom liku.
Duhovni mir koji se nastanjuje u čovekovoj duši nakon primanja Svete Tajne ne bi trebalo da bude narušen brigom o tome da li je uspeo da priđe i poljubi ikonu. Kao što kaže Jevanđelje, Bog ne gleda na spoljašnje izraze pobožnosti, već na srce čovekovo.
Otac Jevgenij je podsetio i na izazove koje je donela pandemija, kada su i najdrevnije crkvene prakse morale biti prilagođene okolnostima zaraze:
— Tokom pandemije pitanje ljubljenja ikona dobilo je i sanitarno-higijenski aspekt. Tako je u dokumentu Svetog Sinoda, usvojenom još tokom prvog talasa koronavirusa, vernicima preporučeno da se uzdrže od celivanja svetinja i ruku sveštenoslužitelja. Pristalicama „starog pobožnog običaja“ treba da bude jasno da preventivne mere u vreme pandemije nisu bile znak neverja, već neophodna opreznost, koja je primenjivana kroz celu istoriju Crkve.
Duh Crkve je uvek bio razuman, bogomudro promišljen. Prilagođavanja u spoljašnjim formama, bilo zbog epidemiološke situacije ili liturgijskog reda, nikada nisu bila znak slabljenja vere — naprotiv, često su poziv na dublje sabranje.
— Promene u spoljašnjem izrazu crkvene pobožnosti, koje su pritom privremenog karaktera, ne treba da utiču na duhovni život vernika. Potreba da se uzdržimo od ranije uobičajenih postupaka ne čini našu molitvu i veru slabijima i ništa ne menja u našem odnosu prema Bogu.
U tom svetlu, možda je bolje — umesto da se trudimo da po svaku cenu celivamo svaku ikonu odmah posle pričešća, da u duhu jevanđeljskog carinika stanemo sa strane, tiho i smireno, i u srcu izgovorimo molitvu zahvalnosti. Jer Hristos, Koga smo upravo primili, već prebiva u nama: živ, prisutan, stvaran. I to je najvažniji susret.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine: Da se portal religija.rs čita i u Švedskoj svedoči naš sagovornik, fitnes instruktor iz Beograda, koji već četvrtu godinu taj deo Skandinavije zove drugi dom. Otac Viso je popravljao krov crkve kada se on urušio, a on propao unutar crkvenog objekta. Budi deo Religija.rs zajednice.
KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
ZBOG OVOG FITNES INSTRUKTORA IZ BEOGRADA, ŠVEĐANKA TEREZA PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Evo šta Stefan kaže o životu u dijaspori – dva praznika su ga posebno iznenadila
STRAHOTA U ALBANIJI! Poznati sveštenik pao sa krova crkve! U TEŠKOM STANJU, HELIKOPTEROM PREBAČEN ZA TIRANU!
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Kada su zbog svoje vere izvedeni pred sud, Onisifor i Porfirije nisu pokazali strah, već su otvoreno ispovedili da je Hristos istiniti Bog i Tvorac neba i zemlje.
Manastir Tumane će u nedelju, 22. novembra, svečano proslaviti praznik Svetog Nektarija Eginskog, čija se čestica moštiju trajno čuva u ovoj svetinji.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Odgovor sveštenika otvara i važnije pitanje: kako da uspomena na preminule bude podsticaj za molitvu, a ne predmet sujeverja.
U razgovoru o sve prisutnijem fenomenu Nebojša Lazić objašnjava zašto se vera lako pretvara u ritual, a ritual u rutinu.
Protojerej Aleksandar Iljašenko je na jednostavan način razjasnio sve pojmove koji mogu zbuniti verni narod i objasnio šta svaka građevina znači za bogosluženje i verski život.
Patrijarh Pavle je zapisao da žene mogu da uđu u crkvu tokom menstruacije, ali i naglasio šta tom prilikom mogu, a šta ne mogu da rade.
Zapitajte se: živite li svoju veru kroz molitvu, pokajanje i Svete tajne, ili ostajete na površini? Hristov poziv na istinsku zajednicu s Njim kroz pričešće otkriva put do spasenja i večnog života.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
Crkva uči da je svaki čovek Božija tvorevina i da život nerođenog deteta ima istu vrednost i dostojanstvo kao život svakog drugog ljudskog bića.
Kada čovek teži Bogu, iskušenja mogu biti posebno intenzivna, upozrava čtec.
Oni su pripadali sedamdesetorici apostola i svoj život posvetili širenju hrišćanske vere.
Susret je održan pošto je poslanstvo Srpske pravoslavne crkve, predvođeno patrijarhom Porfirijem, prethodnog dana učestvovalo u molitvenim svečanostima povodom 80. rođendana patrijarha Kirila.
U pravoslavnom učenju vera i dela ne posmatraju se kao odvojene stvari.
U pravoslavlju se kadi da bi se simbolički uznela molitva Bogu, prizvala blagodat Svetog duha i unelo duhovno osvećenje i mir u prostor i ljude.
I pored vere u vaskrsenje i život posle smrti, mnogi ljudi se plaše trenutka kada će morati da napuste ovaj svet, ali po svoj prilici, za to nemaju razloga.
Pravoslavno hrišćanstvo podseća da hrana nije samo sredstvo za utoljavanje gladi, već i dar koji čovek treba da prima sa zahvalnošću i poštovanjem.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.