KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
U mnogim hramovima šapatom se prenosi upozorenje da se ne ljubi ikona neposredno nakon primanja Svetih Tajni. Da li je to zaista crkveno pravilo ili samo lično tumačenje? Sveštenik Jevgenij Murzin daje jednostavan odgovor.
Među vernicima se često može čuti savet:
— Nemoj da ljubiš ikonu odmah posle pričešća!
U mnogim hramovima, osobito nedeljom i praznicima, ta rečenica šapatom prelazi od čoveka do čoveka. Jedni opominju druge, u želji da pokažu revnost; drugi sumnjičavo sležu ramenima, pitajući se — da li je to zaista pravilo Crkve ili samo ljudska nedoumica?
Odgovor na ovu čestu dilemu dao je sveštenik Jevgenij Murzin, jednostavno i smireno:
— Ne postoje pravila koja zabranjuju da vernici celivaju ikone nakon pričešća.
Pitanje bi, međutim, drugačije trebalo postaviti: zašto bi neko ko je upravo primio Telo i Krv Gospoda Isusa Hrista požurio da se celiva sa ikonom, pa makar ona bila i naročito poštovana? — istakao je otac Jevgenij.
U duhu liturgijskog reda i sabornog duha bogosluženja, otac Jevgenij podseća da u trenutku pričešćivanja postoji određena dinamika i poredak. Vernici se kreću ka čaši, zatim prilaze stolu za zapivku, pa se tiho udaljavaju prema izlazu iz hrama.

— Stoga, da se ne bi remetio taj poredak i uvodili elementi haotičnog kretanja, poželjno je da se izbegavaju dodatni, pa čak i pobožni postupci poput probijanja kroz redove pričesnika i molitvenika radi prilaska ikoni. Uvek se može sačekati da se bogosluženje završi, pa onda mirno prići časnom liku.
Duhovni mir koji se nastanjuje u čovekovoj duši nakon primanja Svete Tajne ne bi trebalo da bude narušen brigom o tome da li je uspeo da priđe i poljubi ikonu. Kao što kaže Jevanđelje, Bog ne gleda na spoljašnje izraze pobožnosti, već na srce čovekovo.
Otac Jevgenij je podsetio i na izazove koje je donela pandemija, kada su i najdrevnije crkvene prakse morale biti prilagođene okolnostima zaraze:
— Tokom pandemije pitanje ljubljenja ikona dobilo je i sanitarno-higijenski aspekt. Tako je u dokumentu Svetog Sinoda, usvojenom još tokom prvog talasa koronavirusa, vernicima preporučeno da se uzdrže od celivanja svetinja i ruku sveštenoslužitelja. Pristalicama „starog pobožnog običaja“ treba da bude jasno da preventivne mere u vreme pandemije nisu bile znak neverja, već neophodna opreznost, koja je primenjivana kroz celu istoriju Crkve.
Duh Crkve je uvek bio razuman, bogomudro promišljen. Prilagođavanja u spoljašnjim formama, bilo zbog epidemiološke situacije ili liturgijskog reda, nikada nisu bila znak slabljenja vere — naprotiv, često su poziv na dublje sabranje.
— Promene u spoljašnjem izrazu crkvene pobožnosti, koje su pritom privremenog karaktera, ne treba da utiču na duhovni život vernika. Potreba da se uzdržimo od ranije uobičajenih postupaka ne čini našu molitvu i veru slabijima i ništa ne menja u našem odnosu prema Bogu.
U tom svetlu, možda je bolje — umesto da se trudimo da po svaku cenu celivamo svaku ikonu odmah posle pričešća, da u duhu jevanđeljskog carinika stanemo sa strane, tiho i smireno, i u srcu izgovorimo molitvu zahvalnosti. Jer Hristos, Koga smo upravo primili, već prebiva u nama: živ, prisutan, stvaran. I to je najvažniji susret.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!” Ko je i kada naslikao ovu Kazansku ikonu – nije poznato. Najraniji opis sačuvan je u popisu crkvene imovine iz 1822. godine: Da se portal religija.rs čita i u Švedskoj svedoči naš sagovornik, fitnes instruktor iz Beograda, koji već četvrtu godinu taj deo Skandinavije zove drugi dom. Otac Viso je popravljao krov crkve kada se on urušio, a on propao unutar crkvenog objekta.
KAKO IZGLEDA ISPOVEST: Ovo svaki pravoslavni hrišćanin treba da zna - bez jedne stvari nije potpuna
"OVDE SAM OSETILA BOŽIJU SILU, OZDRAVILA SAM PRED IKONOM": Neverovatno svedočanstvo Natalije o velikoj svetinji
ZBOG OVOG FITNES INSTRUKTORA IZ BEOGRADA, ŠVEĐANKA TEREZA PREŠLA U PRAVOSLAVLJE: Evo šta Stefan kaže o životu u dijaspori – dva praznika su ga posebno iznenadila
STRAHOTA U ALBANIJI! Poznati sveštenik pao sa krova crkve! U TEŠKOM STANJU, HELIKOPTEROM PREBAČEN ZA TIRANU!
Zašto je ispovest postala „propusnica“ za Pričešće, šta o tome kažu kanoni i Sveti Oci i zbog čega protojerej Vadim Gladkij upozorava da se vera ne sme svesti na red i pečat.
Svetitelj iz 18. veka i veliki duhovnik ističe da su uzdržanje, molitva i čistota srca neophodni uslovi za dostojno pristupanje Svetoj Tajni Pričešća.
Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
Potresna priča sa duhovne tribine razotkriva zašto ogorčenost zatvara vrata Svetinje i kako bol može postati prepreka, a ne put.
Svetogorski podvižnik učio je da se blagodat ne spušta samo u hramu – već i tamo gde porodica zajedno deli obrok.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
U duhovnom smislu, prijateljstvo je dar, ali i odgovornost.
U trenutku očaja mislila je da je ostala sama, a onda je saznala da je patrijarh intervenisao kod Boga, a ne kod ljudi.
U selu Vasta crkva iz 12. veka odoleva vremenu i ljudskim rukama, dok njeni listovi i grane stvaraju neponovljiv spoj vere, prirode i istorije.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Na godišnjicu izbora 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve iz Rusije je stigla čestitka ispunjena bratskim porukama i naglaskom na jedinstvu, odgovornosti i istrajnosti u iskušenjima koja prate njegovo dosadašnje delovanje.
Od zvona u Saborni hram Svetog arhangela Mihaila do jasnog stava da Liturgija, a ne politika, ostaje središte - šta je obeležilo prvih pet godina vođstva 46. poglavara Srpske pravoslavne crkve i zašto se o toj poruci i danas govori.
Kelj preliven pavlakom i zapečen sa hlebnim mrvicama postaje obrok koji spaja ritual i svakodnevicu – jednostavan, a bogat ukusom i mirisom domaće kuhinje.