Prepodobni Nikodim Svetogorac nas uči šta se dešava sa dušom i telom nakon pričešća, ali ukazuje i na situacije u kojima se može pričestiti i onaj kome je izrečena epitimija privremene odvojenosti od ove svete tajne.
U pravoslavnoj duhovnosti, Prepodobni Nikodim Svetogorac ostavio je dragocene pouke o svetosti i značaju pričešća, naglašavajući njegovu neizmernu blagodat kako za dušu, tako i za telo. Njegove reči, ispunjene dubokim smirenjem i bogonadahnutim uvidima, i danas vode verne ka dubljem razumevanju ove svete tajne.
U pričešću, kako nas uči Nikodim Svetogorac, ne primamo samo blagodat, već stupamo u zajedništvo sa Hristom i postajemo deo Njegove borbe.
- Vrlinama se borimo protiv svojih duhovnih neprijatelja Hristovom silom, dok se Pričešćem borimo zajedno sa Hristom, a Hristos se bori zajedno sa nama!
SPC
Prepodobni Nikodim Svetogorac
Ovaj uzvišeni trenutak ne sme biti shvaćen kao prolazni čin, već kao poziv na trpljenje, na smirenje i spremnost da podnesemo svaku nevolju iz ljubavi prema Gospodu.
Jedna od manje poznatih, ali značajnih pouka Prepodobnog Nikodima odnosi se na posledice nehajnog odnosa prema Pričešću. On upozorava:
- Ako neko, na bilo koji način, nakon Pričešća povrati, ne treba da se pričešćuje narednih 40 dana, svakodnevno govoreći 50. psalam i čineći 50 poklona. Iako nije namerno izazvao povraćanje, Bog je to dopustio kao posledicu njegovih drugih grehova - uči nas Prepodobni Nikodim Svetogorac.
ST/Vladimir Lukić
Sveta tajna pričešća
Gospod se otkriva u svakom našem delu ljubavi, praštanja i poslušanja Njegovoj volji.
- Onaj ko čini neku vrlinu ili ispunjava Njegovu zapovest, odmah prima Gospoda u svoju dušu, jer je On skriven u njima . govorio je Nikodim Svetogorac objašnjavajući da svako delo milosrđa, svaka iskrena molitva i svaka pobeda nad sobom donose u nama prisustvo Hrista.
Prepodobni Nikodim nas podseća da pričešćem postajemo hram Božiji.
- Nakon pričešća, reci u sebi: "Ja sam sada postao obitavalište Božije."
Ali on ističe da, iako tajanstveno ne možemo primiti Gospoda više od jednom dnevno, Njegovo prisustvo možemo zadobiti neprestano – kroz činjenje vrlina, ispunjavanje Njegovih zapovesti i neprekidnu molitvu.
Njegove pouke ne samo da nas uče svetosti pričešća, već i podsećaju na neprestanu potrebu za unutrašnjim preobražajem. Pričešće nije samo uteha, već i odgovornost, borba i neprestano traganje za Hristom u svakom trenutku života.
Duboki uzdasi ka Gospodu, koje je zapisao Sveti Tihon Zadonski, patrijarh moskovski, ostaju večno utočište za one koji traže milost, utehu i snagu da koračaju stazom vere.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Ne bi trebalo mališanima čitati akatiste, tim više, prisiljavati ih, nego pročitajte dve – tri kratke molitve iz molitvoslova pred sveto pričešće, i isto toliko blagodarnih molitava posle svetog pričešća posle dolaska kući iz crkve, objasnio je otac Mihail.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Želja da u svakoj situaciji budemo u pravu, da se naš glas čuje i da drugi priznaju našu vrednost može postati prepreka ne samo u odnosima sa ljudima već i na duhovnom putu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.