AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Molitva ima centralnu ulogu u životu hrišćana, pa sam tim i pravoslavaca, jer predstavlja razgovor čovekove duše sa samim Bogom. Molitva nije samo prilika da se traži pomoć ili izrazi zahvalnost, već je to i sredstvo za postizanje unutrašnjeg mira, duhovne obnove i očuvanje duhovnog zdravlja. Kroz molitvu se vernik duhovno pročišćava, stiče veću bliskost sa Bogom i izgrađuje svoje vrline.
Za pravoslavne hrišćane, molitva je temelj svih drugih vrlina, jer je kroz nju moguće razumeti duboke tajne vere i osvežiti ljubav prema Bogu. Bez nje, ni vera ni ljubav prema Bogu ne mogu biti potpuni i istinski.
Molitva treba biti iskrena i dolaziti iz srca, a vernici se često pitaju da li je prihvatljivo moliti se sedeći ili ležeći. Na ovo pitanje odgovara ruski vladika Pahomije Bruskov, koji objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti o tome šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Uvaženi ruski vladika Pahomije Bruskov dao je i više nego jasan odgovor na ovo pitanje.
On potom naglašava:
- Ako je čovek teško bolestan molitve može da čita i ležeći. Ali, ako ste prosto umorni ili ako ste lenji, onda morate da naterate sebe da ustanete. Tokom bogosluženja, tipik reguliše kada možemo da ustanemo a kada da sednemo: na primer kada se čita Jevanđelje i akatisti, slušamo stojeći, ali tokom čitanja katizmi, himni ili propovedi, sedimo - zaključuje vladika Pahomije.
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi. Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu. Sveti Teofan Zatvornik za 32. četvrtak po Pedesetnici, podseća da je Sveti Jovan svojim svedočenjem dao jasnu potvrdu o Hristovoj božanskoj prirodi i misiji – kao obećanom izbavitelju koji je došao da spasi svet. Najpre se podvizavao u blizini svoga sela, no da bi izbegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenog mora, gde je "kao zatvorenik" proveo dvadeset godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu, razmišljanje i sozercanje.
- Apostol Pavle je napisao: "Sve mi je dozvoljeno, ali mi nije sve na korist". (Kor. 6,12). Ako ste umorni i bolesni, možete sesti u crkvi, a i tokom molitve kod kuće. Ali morate razmisliti koji je vaš razlog za to. Da li je to bolest koja vas sprečava da se molite, ili je to lenjost?

AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
OVAKO UPUĆENE MOLITVE ANĐELI ODBIJAJU ČAK I MONASIMA: Otac Rafailo objasnio kakva se molitva Bogu ne uznosi
SVETI JOVAN KRSTITELJ JE UKAZAO NA HRISTA, ALI SU GA MNOGI ODBILI – IZ JEDNOG RAZLOGA: Misli za svaki dan u godini
DVADESET GODINA PROVEO U TEŠKOJ SAMOĆI DRUŽEĆI SE SAMO SA BOGOM: Danas je Prepodobni Antonije Veliki
U trenucima tuge i nepravde, reči svetogorskog starca otkrivaju kako molitva za druge preobražava i dušu i život
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Iako se u Crkvi često govori o značaju molitve, mnogi vernici iskreno priznaju da im ona ne ide lako.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Fotografije građanske ceremonije sklapanja istopolnog partnerstva ispred pravoslavne svetinje otvorila je pitanja o statusu manastira, njegovoj komercijalnoj upotrebi i odnosu verske tradicije i turističkog biznisa na Kipru.
Veliki ruski svetitelj na jednostavan način osvetljava tešku istinu: sve što se meri slavom i bogatstvom gubi smisao pred delima učinjenim drugome.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Kada dođu bolest, gubitak, strah ili potpuni osećaj bezizlaza, svi postaju vernici.
U jednoj od svojih pouka Svetogorac otkriva gde počinje gubitak unutrašnjeg mira i zašto se upravo tu krije prekretnica između rasutosti i molitvenog spokojstva.
U besedi za nedelju treće sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Mojseju, Muhamedu i prirodi kao osloncima koje mnogi prihvataju, ali ih stavlja pred potpuno drugačiji sud.