AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi.
Pahomije Bruskov objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Molitva ima centralnu ulogu u životu hrišćana, pa sam tim i pravoslavaca, jer predstavlja razgovor čovekove duše sa samim Bogom. Molitva nije samo prilika da se traži pomoć ili izrazi zahvalnost, već je to i sredstvo za postizanje unutrašnjeg mira, duhovne obnove i očuvanje duhovnog zdravlja. Kroz molitvu se vernik duhovno pročišćava, stiče veću bliskost sa Bogom i izgrađuje svoje vrline.
Za pravoslavne hrišćane, molitva je temelj svih drugih vrlina, jer je kroz nju moguće razumeti duboke tajne vere i osvežiti ljubav prema Bogu. Bez nje, ni vera ni ljubav prema Bogu ne mogu biti potpuni i istinski.
Molitva treba biti iskrena i dolaziti iz srca, a vernici se često pitaju da li je prihvatljivo moliti se sedeći ili ležeći. Na ovo pitanje odgovara ruski vladika Pahomije Bruskov, koji objašnjava da je sve dozvoljeno, ali da je važno razmisliti o tome šta je razlog za sedenje ili ležanje tokom molitve.
Uvaženi ruski vladika Pahomije Bruskov dao je i više nego jasan odgovor na ovo pitanje.
On potom naglašava:
- Ako je čovek teško bolestan molitve može da čita i ležeći. Ali, ako ste prosto umorni ili ako ste lenji, onda morate da naterate sebe da ustanete. Tokom bogosluženja, tipik reguliše kada možemo da ustanemo a kada da sednemo: na primer kada se čita Jevanđelje i akatisti, slušamo stojeći, ali tokom čitanja katizmi, himni ili propovedi, sedimo - zaključuje vladika Pahomije.
Napadi panike smatraju se najgorim iskustvom koje neko može da doživi. Bez molitve je nemoguće razumeti tajne vere i bez nje nema prave ljubavi prema Bogu. Sveti Teofan Zatvornik za 32. četvrtak po Pedesetnici, podseća da je Sveti Jovan svojim svedočenjem dao jasnu potvrdu o Hristovoj božanskoj prirodi i misiji – kao obećanom izbavitelju koji je došao da spasi svet. Najpre se podvizavao u blizini svoga sela, no da bi izbegao bespokojstva od ljudi, udaljio se u pustinju, na obale Crvenog mora, gde je "kao zatvorenik" proveo dvadeset godina ne družeći se ni s kim osim s Bogom kroz neprestanu molitvu, razmišljanje i sozercanje.
- Apostol Pavle je napisao: "Sve mi je dozvoljeno, ali mi nije sve na korist". (Kor. 6,12). Ako ste umorni i bolesni, možete sesti u crkvi, a i tokom molitve kod kuće. Ali morate razmisliti koji je vaš razlog za to. Da li je to bolest koja vas sprečava da se molite, ili je to lenjost?
AKO VAS UHVATI NAPAD PANIKE, SAMO ĆETE SE OVAKO SPASTI: Otac Miroslav ih je uporedio sa "predvorjem pakla", ali srećom, i za njih postoji rešenje
OVAKO UPUĆENE MOLITVE ANĐELI ODBIJAJU ČAK I MONASIMA: Otac Rafailo objasnio kakva se molitva Bogu ne uznosi
SVETI JOVAN KRSTITELJ JE UKAZAO NA HRISTA, ALI SU GA MNOGI ODBILI – IZ JEDNOG RAZLOGA: Misli za svaki dan u godini
DVADESET GODINA PROVEO U TEŠKOJ SAMOĆI DRUŽEĆI SE SAMO SA BOGOM: Danas je Prepodobni Antonije Veliki
Mnogi se mole, a ne dobijaju odgovor. Pravoslavni oci otkrivaju kako da vaša molitva zaista dopre do Neba i postane susret sa Živim Bogom.
Iako se u Crkvi često govori o značaju molitve, mnogi vernici iskreno priznaju da im ona ne ide lako.
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Kroz molitvu, čovek ne izgovara samo reči, već otvara srce, ulazi u dijalog sa Bogom i dotiče večnost.
Ova neuroza se ne razvija u odsustvu vere, već često upravo u verskoj sredini.
Brojni pojedinci, bilo iz ličnih razočaranja, racionalističkog pristupa ili pod uticajem naučnih i filozofskih pravaca, donose zaključak da Boga nema.
"Oče naš" nas podseća da se Bogu obraćamo kao deca svome ocu – sa poverenjem, ljubavlju i smirenošću.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Na ostrvcetu od svega 100 kvadratnih metara, svetinja Svetog Andreja Prvozvanog očarava posetioce bajkovitim prizorom i duhovnim mirom, postajući nezaobilazna destinacija za vernike i turiste.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U Dalju je svečano predstavljena Fondacija „Sveta Petka”, čija je misija da kroz obrazovne programe, humanitarne akcije i kulturne manifestacije osnaži zajedništvo i sačuva identitet srpskog naroda.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.