Printscreen/www.matia.gr, Shutterstock/Rebel Red Runner, Pixabay
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Koliko puta smo ušli u crkvu, a da nismo ni primetili da nas posmatraju nebrojeni anđeli? Sveti Episkop Konstantianijski Nifonski ostavio nam je reči koje bude trezvenost i strah Božiji u srcu svakog pravoslavnog vernika.
– Treba da znaš, dete moje, da iznad ljudi koji se nalaze u crkvi nebrojeni anđeli nevidljivo poje zajedno s njima. Ali kada neko od vernih počne da se šali, da razgovara o svetovnim stvarima ili da ogovara druge, anđeli koji ga vide prestaju da pevaju i gorko tuguju zbog njegovog pada – poručuje Sveti Konstantin Nifonski.
Printscreen/www.matia.gr,
Sveti Konstantin Nifonski
On opisuje kako anđeli sa bolom govore:
– Oh, u kakvo teško ropstvo je pala duša ovog čoveka. Kako nepoštljivo stoji u hramu, bez straha Božijeg i bez stida. Za njega je Bog priklonio uvo svoje, da mu ispuni sluh smirenom i pobožnom molitvom, a on ga ispunjava smehom i osuđivanjem.
Ove reči nisu napisane da bi nas uplašile, već da bi nas probudile iz duhovne uspavanosti. Jer ako znamo da u hramu stojimo pred samim Bogom i Njegovim anđelima, hoćemo li tada i dalje razmišljati o svakodnevnim brigama, ogovarati, prebirati po tuđim manama ili, ne daj Bože, pretvarati crkvu u mesto ispraznog razgovora i šale?
Sveti Konstantin Nifonski nas uči da je crkva nebo na zemlji, a svaki naš dolazak prilika je da svojim molitvama dotaknemo večnost. Zato neka nam njegove reči budu podsetnik da u hram ulazimo sa strahopoštovanjem, tišinom i molitvom – jer dok pevamo Gospodu, pevaju s nama i anđeli.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
Obilazeći kolonu vernog naroda, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je da molitva Bogomajci treba da bude na usnama i u srcima vernih ne samo u nevolji, već i u danima radosti.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog cara Konstantina i caricu Jelenu i po starom i Svetog Lukilijana i sa njim postradale po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetog Karla Lvangenskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Jedan od najznačajnijih ruskih duhovnika 19. veka ostavio je praktična uputstva o molitvi koja pomažu da se um umiri, pažnja zadrži i unutrašnji život usmeri ka Bogu.
U molitvi upućenoj jednom od najvoljenijih srpskih svetitelja sabrane su nade, zahvalnosti i molbe koje vernici izgovaraju u najtežim životnim trenucima, tražeći mir u duši, zdravlje i duhovnu podršku.
Svetogorski asketa objašnjava kako upornost u izgovaranju Hristovog imena u srcu i usnama može nadvladati i satanu i približiti nas veri, čak i kada ne razumemo svaku reč koju izgovaramo.
Ako je Bog postao čovek i ako je materija u Hristu postala sredstvo spasenja, onda poštovanje sveštenih predmeta nije povratak paganskoj magiji, već svedočanstvo vere u osvećenje tvari, kaže otac Aleksandar.
U besedi o deci Božjoj Sveti Nikolaj Ohridski i Žički ukazuje na unutrašnje svedočanstvo koje, po hrišćanskom učenju, dolazi od Duha Svetoga i otkriva čoveku njegov identitet i pripadnost.
Pouka ruskog svetitelja pokazuje da se promena ne dešava naglo, već u trenutku kada čovek prestane da opravdava slabost i počne da joj se suprotstavlja malim, ali doslednim unutrašnjim otporom.
Odmah nakon praznika Silaska Svetog Duha na apostole, Duhovska sedmica donosi liturgijsko razrešenje i otvara vreme u kojem se naglasak sa odricanja premešta na zahvalnost, radost i praznični karakter.
Iz manastira Vatoped dopremljene su dodatne osveštane trakice, pa će svi vernici koji dolaze u Hram Svetog Save, nakon poklonjenja Časnom pojasu, moći da prime ovaj blagoslov.
Otvarajući predavanje igumana Jefrema, patrijarh srpski saopštio blagu vest da se boravak Časnog pojasa produžava zbog velikog broja vernika koji danima pristižu iz cele Srbije i regiona.
Od ranog jutra kolone vernika slivale su se ka tumanskoj svetinji na presvlačenje moštiju Svetog Zosima, dok je posle liturgije ogromna litija krenula kroz šumu ka isposnici svetitelja.
Dok su se dizali prvi ustanički barjaci, u župskom selu Kožetin podignuta je svetinja oko koje su se isplele legende, istorijske bitke i sećanje na vreme kada je gradnja pravoslavnog hrama predstavljala mnogo više od verskog čina.
Od predanja o isceljenjima do istorijskih veza sa Svetim Savom i knezom Lazarom, šef Kabineta patrijarha Porfirija otkriva zbog čega je dolazak Časnog pojasa postao jedan od najznačajnijih duhovnih događaja poslednjih godina.
Dok se formiraju dugi redovi vernika ispred Hrama Svetog Save, zaštitnik građana upozorava da vređanje na njihov račun prelazi granicu slobode govora i predstavlja povredu ljudskog dostojanstva.