Printscreen/www.matia.gr, Shutterstock/Rebel Red Runner, Pixabay
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Koliko puta smo ušli u crkvu, a da nismo ni primetili da nas posmatraju nebrojeni anđeli? Sveti Episkop Konstantianijski Nifonski ostavio nam je reči koje bude trezvenost i strah Božiji u srcu svakog pravoslavnog vernika.
– Treba da znaš, dete moje, da iznad ljudi koji se nalaze u crkvi nebrojeni anđeli nevidljivo poje zajedno s njima. Ali kada neko od vernih počne da se šali, da razgovara o svetovnim stvarima ili da ogovara druge, anđeli koji ga vide prestaju da pevaju i gorko tuguju zbog njegovog pada – poručuje Sveti Konstantin Nifonski.
Printscreen/www.matia.gr,
Sveti Konstantin Nifonski
On opisuje kako anđeli sa bolom govore:
– Oh, u kakvo teško ropstvo je pala duša ovog čoveka. Kako nepoštljivo stoji u hramu, bez straha Božijeg i bez stida. Za njega je Bog priklonio uvo svoje, da mu ispuni sluh smirenom i pobožnom molitvom, a on ga ispunjava smehom i osuđivanjem.
Ove reči nisu napisane da bi nas uplašile, već da bi nas probudile iz duhovne uspavanosti. Jer ako znamo da u hramu stojimo pred samim Bogom i Njegovim anđelima, hoćemo li tada i dalje razmišljati o svakodnevnim brigama, ogovarati, prebirati po tuđim manama ili, ne daj Bože, pretvarati crkvu u mesto ispraznog razgovora i šale?
Sveti Konstantin Nifonski nas uči da je crkva nebo na zemlji, a svaki naš dolazak prilika je da svojim molitvama dotaknemo večnost. Zato neka nam njegove reči budu podsetnik da u hram ulazimo sa strahopoštovanjem, tišinom i molitvom – jer dok pevamo Gospodu, pevaju s nama i anđeli.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
U pravoslavlju molitva nije vezana za položaj tela ili vreme - ona je dar hrabrog i trezvenog srca, suza koje čuvamo u tajnosti i unutrašnji razgovor koji oblikuje dušu u svetlu vrlina.
U ovoj jedinstvenoj molitvi starca Sofronija, duhovnog učitelja Svetog Siluana Atonskog, svaka reč odražava borbu sa slabostima, težnju za pokajanjem i duboku čežnju za Božjom milošću.
Na prvi pogled mnogima deluje da je svejedno kojoj se zajednici priklanjaju, ali protojerej-stavrofor Slobodan Zeković naglašava da razlika između onoga što je istinska Crkva i onoga što to nije može odlučivati o večnom životu.