Printscreen/www.matia.gr, Shutterstock/Rebel Red Runner, Pixabay
Sveti episkop Konstantianijski Nifon na jednostavan način je objasnio šta se dešava kada u hramu pričamo o svakodnevnim stvarima i ogovaramo, umesto da u tišini i skrušenosti upućujemo molitve Bogu.
Koliko puta smo ušli u crkvu, a da nismo ni primetili da nas posmatraju nebrojeni anđeli? Sveti Episkop Konstantianijski Nifonski ostavio nam je reči koje bude trezvenost i strah Božiji u srcu svakog pravoslavnog vernika.
– Treba da znaš, dete moje, da iznad ljudi koji se nalaze u crkvi nebrojeni anđeli nevidljivo poje zajedno s njima. Ali kada neko od vernih počne da se šali, da razgovara o svetovnim stvarima ili da ogovara druge, anđeli koji ga vide prestaju da pevaju i gorko tuguju zbog njegovog pada – poručuje Sveti Konstantin Nifonski.
Printscreen/www.matia.gr,
Sveti Konstantin Nifonski
On opisuje kako anđeli sa bolom govore:
– Oh, u kakvo teško ropstvo je pala duša ovog čoveka. Kako nepoštljivo stoji u hramu, bez straha Božijeg i bez stida. Za njega je Bog priklonio uvo svoje, da mu ispuni sluh smirenom i pobožnom molitvom, a on ga ispunjava smehom i osuđivanjem.
Ove reči nisu napisane da bi nas uplašile, već da bi nas probudile iz duhovne uspavanosti. Jer ako znamo da u hramu stojimo pred samim Bogom i Njegovim anđelima, hoćemo li tada i dalje razmišljati o svakodnevnim brigama, ogovarati, prebirati po tuđim manama ili, ne daj Bože, pretvarati crkvu u mesto ispraznog razgovora i šale?
Sveti Konstantin Nifonski nas uči da je crkva nebo na zemlji, a svaki naš dolazak prilika je da svojim molitvama dotaknemo večnost. Zato neka nam njegove reči budu podsetnik da u hram ulazimo sa strahopoštovanjem, tišinom i molitvom – jer dok pevamo Gospodu, pevaju s nama i anđeli.
Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Prema svetom predanju, Juda Tadaj je dobio posebnu blagodat da njegove molitve budu uslišane – vernici tvrde da ova molitva donosi utehu, snagu i pomoć čak i kada je svaka nada izgubljena.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Liturgija, reči patrijarha Porfirija i prisustvo verskih lidera i uglednih gostiju iz zemlje i inostranstva učinili su da se porodični praznik pretvori u događaj sa širim značenjem.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Okupljeni u hramovima, pravoslavni vernici danas traže čudesnu zaštitu i duhovnu snagu Svetog Georgija, čije zastupništvo vekovima donosi pobedu nad zlom, iskušenjima i nevoljama.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.
U trenucima kada se bolest vraća, nemir ne popušta, a rešenja blede, reči matuške Antonije otvaraju prostor za drugačiju vrstu borbe - onu koja zahteva istrajnost, a ne obećava brz ishod.
Od apostola Pavla do Svetog Nikolaja Žičkog – pravoslavno predanje pokazuje kako astrologija i okultizam ne nude znanje ni sigurnost, već tiho uvode u duhovno ropstvo i udaljavaju od slobode koju daruje Hristos.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Kratak razgovor koji počinje bezazleno, a završava se neprijatnim ogledalom u kome se prepoznaju vera bez napora, pobožnost bez dela i razlog zbog kog mnogi beže od istine o sebi.
U besedi za 27. subotu po Duhovima, saznajte Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako svakodnevno preispitivanje i pokajanje mogu vratiti svetlost u život.