Postoji razlog zašto ova molitva odzvanja vekovima u srcima vernika i zašto je nazvana „molitvom nad molitvama" - otkrivamo njeno pravo značenje, skrivene dubine i zašto bez nje nijedan dan nije potpun.
Ako bismo morali da izaberemo samo jednu molitvu koju bismo poneli sa sobom kroz život, to bi bila Molitva Gospodnja. Ona nije delo pesnika niti plod mislioca, već nam ju je darovao sam Hristos.
Zašto je "Očenaš" molitva nad molitvama
Upravo zato, u pravoslavlju se "Očenaš” smatra "molitvom nad molitvama". Prema Jevanđelju, učenici su Ga pitali kako da se mole, a On im je odgovorio rečima koje i danas odzvanjaju u svakoj crkvi, na svakom bogosluženju, ali i u tihim jutarnjim i večernjim molitvama svakog vernika:
- Očenaš, koji si na nebesima…
Šta nam otkriva početak ove molitve
Već sam početak otkriva ono što mnogi zaborave - da Boga ne prizivamo samo za sebe, već kao zajednica. Kažemo "naš" jer smo svi deca jednog Oca. Zanimljivo je i da ova molitva ima sedam molbi, koje obuhvataju sve što čoveku treba: od duhovnog spasenja do najjednostavnijeg komada hleba.
Freepik
Molitva Gospodna, u narodu češće nazvana "Očenaš", nalazi se u svakom molitveniku
Mesto molitve "Očenaš" u liturgijskom životu
U liturgijskom životu Crkve "Očenaš" zauzima posebno mesto. Moli se pred samo pričešće, u trenucima kada je duša najbliža Nebu. Moli se i kod kuće - ujutru, uveče, pred ispit, pred put, pred važnu odluku - jer nas vraća onom najvažnijem: volji Božjoj.
Poslednja molba: oslobođenje od Zloga
Pravoslavni teolozi podsećaju da poslednja molba - "no izbavi nas od zloga" - nije samo molba za oslobođenje od opšteg zla, već i od Zloga kao bića, đavola, od čijih zamki čovek sam ne može pobeći.
Zašto se molitva zove "Molitva Gospodnja"
Zvanični naziv ove molitve je "Molitva Gospodnja" jer ju je sam Gospod Isus Hristos dao svojim učenicima - to je njeno teološko i liturgijsko ime u crkvenim knjigama, besedama i teološkim delima. Međutim, u narodu se mnogo češće koristi naziv "Očenaš", iz vrlo jednostavnog razloga: ljudi prirodno nazivaju molitve po njihovim prvim rečima. Isto kao što Psalme nazivaju po početku ("Gospode, Gospode, pogledaj na mene") ili tropar "Bogorodice Djevo, radujsja…".
Shutterstock/godongphoto
Isus Hrist
"Očenaš" - naziv bliži srcima vernika
"Očenaš" je praktičniji i bliži naziv za svakodnevnu upotrebu, jer odmah priziva početak molitve u svesti vernika. Kada neko kaže "izmolimo očenaš", svi odmah znaju o kojoj molitvi je reč, dok "Molitva Gospodnja" zvuči više teološki i zvanično.
Kako ovu molitvu nazivaju hrišćani širom sveta
Ovaj običaj nije specifičan samo za srpski narod, već je prisutan u svim pravoslavnim i zapadnim hrišćanskim tradicijama - na grčkom (Pater imon), ruskom (Otče naš), engleskom (Our Father), italijanskom (Padre nostro). U svakodnevnom govoru koristi se prvo lice molitve, dok se u liturgijskim tekstovima i teološkim raspravama koristi naziv „Molitva Gospodnja”, kako bi se naglasilo ko je njen autor i njena posebnost u odnosu na sve druge molitve koje su napisali sveci ili teolozi.
Molitva "Očenaš" - srpski
Očenaš, koji si na nebesima,
da se sveti ime Tvoje;
da dođe Carstvo Tvoje;
da bude volja Tvoja i na zemlji kao na Nebu;
Hleb naš nasušni daj nam danas;
i oprosti nam dugove naše kao što i mi opraštamo dužnicima svojim;
i ne uvedi nas u iskušenje,
no izbavi nas od zloga.
Jer je Tvoje Carstvo, i sila, i slava u vekove vekova. Amin.
Sveti Jovan Zlatousti o molitvi "Oče naš"
Sveti Jovan Zlatousti, tumačeći ovu molitvu, zapisao je da je čitav hrišćanski život njeno ispunjenje. Jer, šta drugo znači biti hrišćanin, nego živeti tako da se sveti ime Božje, da dolazi Carstvo Njegovo, da budemo milostivi kao što On prašta nama i da svakodnevno verujemo da nas vodi kroz sve kušnje ovog sveta?
Молитва "Отче наш" - црквенословенски
Отче наш, иже јеси на небесјех,
да свјатитсја имја Твоје,
да приидет Царствије Твоје,
да будет воља Твоја, јако на небеси и на земљи.
Хлеб наш насушниј дажд нам днес;
и остави нам долги нашја,
јакоже и ми остављајем должником нашим;
и не воведи нас во искушеније,
но избави нас от лукаваго.
Јако Твоје јест Царство, и сила, и слава во вјеки. Амин.
Molitva Gospodnja – najuzvišenija škola vere i ljubavi
Zato Molitva Gospodnja ostaje najuzvišenija škola vere i ljubavi, podsećajući nas svakog dana ko smo, kome pripadamo i kakvo Carstvo želimo da gradimo – ovde i sada, i tamo gde molitve više neće biti potrebne jer ćemo gledati Lice Božje.
Usrdna molitva majki ima neuništivu snagu u borbi protiv zla i njena reč menja sudbinu cele porodice — otkrijte molitvu koja svakom detetu donosi zaštitu i blagoslov.
Od trenutka krštenja pa sve do poslednjeg dana, reči Simvola vere prate čoveka na njegovom duhovnom putu, podsećajući ga na najdublje istine vere i obećanje večnog života u Carstvu nebeskom.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Sveti Teofan misli za 23. utorak po Pedesetnici ukazuje na duboko značenje molitve u životu hrišćanina i način na koji ona treba da bude iskrena i sa pažnjom upućena Bogu. On ističe da je Gospod podario opštu molitvu, "Oče naš", koja obuhvata sve naše duhovne i telesne potrebe, ali nas podseća da nije moguće jednim obraćanjem obuhvatiti sve što možemo tražiti od Boga. Stoga, postoji mogućnost da se molimo i pojedinačno, izlažući pred Gospoda svoje konkretne želje i potrebe, bilo u crkvi ili kod kuće.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.