BEZ OVOGA NIKAD OD BOGA NE TRAŽITE ZDRAVLJE: Sveta Matrona Moskovska otkrila kad se bolesni uzalud mole
On je znak ljubavi, žrtve i vaskrsenja, ali i podsetnik na poziv svakog vernika da svoj život ispuni smirenjem, strpljenjem i nadom.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
U besedi za 24. utorak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović otvara pogled na neobično i uzvišeno: kroz vaskrslog Hrista, čovek dobija mesto koje nadilazi sve vidljivo i nevidljivo, sve vlasti i sile, sve redove nebeske i zemaljske. Ovo nije priča o božanskom, već o čoveku koji je u Hristu dosegao puninu slave, ispunivši obećanje dato Adamu i potvrđeno kroz vekove proroka.
U toj uzvišenosti ogleda se i sudbina svakog vernog - plod silaska Boga među ljude i stradanja koje nosi spasenje.
Previše svih poglavarstva i vlasti,
Evo visine do koje Bog uzvisi biće čovečje! Jer ovde nije reč o božanskoj prirodi Hristovoj, nego o čovečanskoj; nije reč o večnom Slovu Božjem, nego o Čoveku Isusu, koga Bog vaskrse iz mrtvih i uzdiže ne samo nad svim ovim vidljivim i smrtnim svetom, nego i nad nevidljivim i besmrtnim, previše svih angelskih činova i nebeskih vlasti, previše svukolike javljene i nejavljene čudesne jerarhije nebeske, previše svakog bića stvorenoga, znanog i neznanog, i previše svakog imena u oba sveta, u materijalnom i duhovnom.
Vidite li, braćo, kako preslavni Tvorac naš ispuni Svoje obećanje dato Adamu, izgnanom iz Raja, i još jasnije ponovljeno Avramu, i još mnogo jasnije ponovljeno kroz proroke i Davida! Vidite li, kako Gospod Savaot poče proslavljati rod ljudski, proslavivši čoveka Isusa, u kome beše vaploćeno božanstvo Boga Sina Božjega?
Kao prvenca slave, prvo Njega proslavi, pa onda redom sve one koji se u Njegove ubrojaše i blagodaću Duha Svetoga za večnu slavu naznamenovaše, i u Knjigu Života upisaše. Ne peva Crkva uzalud Materi Božjoj: „Česniju od heruvima i slavniju od serafima“.
Tamo gde se Vaskrsli Gospod uzvisi, tamo se uzvisi i Njegova Presveta Bogomater, kao i apostoli Njegovi sveti, po reči Njegovoj Ocu Svom nebeskom: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja“ (Jov. 17, 24).
Takva je nedogledna posledica silaska Boga na zemlju. Takav je neiskazan plod stradanja Njegovih.
O Gospode Isuse Hriste, Spasitelju naš, ravan samo Ocu Svom i Duhu Svetom, pomozi nam do kraja izvući se iz preispodnje smradnih greha i bezumlja čulnoga. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 23. nedelju po Duhovima otkriva unutrašnju snagu vere i način da pronađemo mir i harmoniju u svetu koji često izgleda razbijeno.
U 23. subotu po Duhovima, vladika Nikolaj vodi čitaoce kroz večni Božji plan, pokazujući kako kroz Hrista i ličnu slobodnu volju svaki čovek može živeti u pravdi, ljubavi i svetosti – još pre nego što je svet stvoren.
U besedi za 23. petak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako svaki čovek, roditelj, trgovac ili radnik može postati svet u svakodnevici i živeti prema pozivu vere.
On je znak ljubavi, žrtve i vaskrsenja, ali i podsetnik na poziv svakog vernika da svoj život ispuni smirenjem, strpljenjem i nadom.
Jedna izgovorena reč može delovati zastrašujuće, ali Crkva nas uči da samo greh ima stvarnu moć – pokajanje, Ispovest i život u Tajnama čine svaku dušu nepobedivom pod Božijom zaštitom.
Od "izleta" u pokret Hare Krišna do misionara koji je hiljadama mališana u Sijera Leoneu postao jedina nada – životni put oca Temisa Adamsa otkriva kako se čovek menja kada izabere da pripada onima koji nemaju ništa.
Dvadeset pet godina vežbe i dar za ukrašavanje učinili su da jedan kolač postane simbol čuvanja tradicije.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Jedan neizgovoren pozdrav, neznatna laž ili hladan stav mogu pokrenuti lanac događaja koji menja sudbine – otac Markel (Pabuk) objašnjava kako pokajanje i molitva štite dušu od nevidljivih zala.
U pouci otac Nektarije (Morozov) govori o greškama koje izranjaju iz brzopletosti i objašnjava zašto je jedna duhovna navika ključna za svaki budući izbor.