TRI TAJNE ŽIVOTA KOJE MNOGI OTKRIJU TEK KADA JE KASNO: Jednostavna pravila za one koji traže mir i smisao u svakodnevici
Ajeti 63:9-11 podsećaju da pravi uspeh leži u odgovornosti, delu i ravnoteži između materijalnog i duhovnog.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žiški u besedi za 24. utorak po Duhovima razotkriva kako vaskrsli Hristos otvara ljudskom biću horizonte nevidljive veličine i večnog spasenja.
U besedi za 24. utorak po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović otvara pogled na neobično i uzvišeno: kroz vaskrslog Hrista, čovek dobija mesto koje nadilazi sve vidljivo i nevidljivo, sve vlasti i sile, sve redove nebeske i zemaljske. Ovo nije priča o božanskom, već o čoveku koji je u Hristu dosegao puninu slave, ispunivši obećanje dato Adamu i potvrđeno kroz vekove proroka.
U toj uzvišenosti ogleda se i sudbina svakog vernog - plod silaska Boga među ljude i stradanja koje nosi spasenje.
Previše svih poglavarstva i vlasti,
Evo visine do koje Bog uzvisi biće čovečje! Jer ovde nije reč o božanskoj prirodi Hristovoj, nego o čovečanskoj; nije reč o večnom Slovu Božjem, nego o Čoveku Isusu, koga Bog vaskrse iz mrtvih i uzdiže ne samo nad svim ovim vidljivim i smrtnim svetom, nego i nad nevidljivim i besmrtnim, previše svih angelskih činova i nebeskih vlasti, previše svukolike javljene i nejavljene čudesne jerarhije nebeske, previše svakog bića stvorenoga, znanog i neznanog, i previše svakog imena u oba sveta, u materijalnom i duhovnom.
Vidite li, braćo, kako preslavni Tvorac naš ispuni Svoje obećanje dato Adamu, izgnanom iz Raja, i još jasnije ponovljeno Avramu, i još mnogo jasnije ponovljeno kroz proroke i Davida! Vidite li, kako Gospod Savaot poče proslavljati rod ljudski, proslavivši čoveka Isusa, u kome beše vaploćeno božanstvo Boga Sina Božjega?
Kao prvenca slave, prvo Njega proslavi, pa onda redom sve one koji se u Njegove ubrojaše i blagodaću Duha Svetoga za večnu slavu naznamenovaše, i u Knjigu Života upisaše. Ne peva Crkva uzalud Materi Božjoj: „Česniju od heruvima i slavniju od serafima“.
Tamo gde se Vaskrsli Gospod uzvisi, tamo se uzvisi i Njegova Presveta Bogomater, kao i apostoli Njegovi sveti, po reči Njegovoj Ocu Svom nebeskom: „Oče, hoću da i oni koje si mi dao budu sa mnom gde sam ja“ (Jov. 17, 24).
Takva je nedogledna posledica silaska Boga na zemlju. Takav je neiskazan plod stradanja Njegovih.
O Gospode Isuse Hriste, Spasitelju naš, ravan samo Ocu Svom i Duhu Svetom, pomozi nam do kraja izvući se iz preispodnje smradnih greha i bezumlja čulnoga. Tebi slava i hvala vavek. Amin.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 26. petak po Duhovima objašnjava zbog čega jedinstvo nije stvar dogovora, već posledica vere u jednog Hrista.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za 26. četvrtak po Duhovima otkriva unutrašnju snagu zajedništva vernika i opominje na opasnost gordosti.
U besedi za 26. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje put ka unutrašnjem miru kroz tri ključa hrišćanskog zvanja.
U besedi za 26. utorak po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako jedinstvo vernih pretvara običnu molitvu u neizbrisiv hvalospev Bogu.
Primer svetitelja pokazuje da strpljiva molitva i nepokolebljiva nada nisu samo duhovne prakse, već put ka isceljenju, unutrašnjem miru i obnovi vere u teškim trenucima.
Protojerej Vladimir Dolgih objašnjava da se iza karata, zvezda i proročanstava krije duhovna opasnost koja čoveka vodi dalje nego što misli.
Slavski kolač se osvećuje da bismo ga jeli i, upravo jedući ga, osvećujemo i sebe i dom u kome slavimo, objašnjava sveštenik.
Patnja, koliko god teška bila, nije kraj, već prolaz ka nečemu višem.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Vlada Srbije proglasila Jefimijinu "Pohvalu" kulturnim dobrom od izuzetnog značaja, čime je vekovni vez pokrov za mošti kneza Lazara iz crkvene tišine prešao u samo središte pažnje cele nacije.
Jednostavna, očaravajuća poslastica iz knjige Ko posto dušu gosti koja osvežava dušu i donosi mir manastirske kuhinje.
Ispovest oslobađa čoveka od greha za koji se iskreno kaje, ali mnogi i dalje nastavljaju da ga ponavljaju.