Dok nama korica hleba izgleda obično, negde daleko njena vrednost može značiti nadu– pouka omiljenog srpskog patrijarha otvara oči i srce na ono što svakodnevno zanemarujemo.
Ljudi danas gotovo i ne razmišljaju o tome koliko lako rasipamo ono što je za mnoge jedina nada. Dok mi tek tako odbacujemo hranu, deca širom sveta ne znaju kada će ponovo primiti hleb - svetinju koja u pravoslavlju nosi život i duhovnu vrednost. Patrijarh Pavle nas je opominjao da primetimo sopstvenu neosetljivost i da svaka mrvica, koja nama deluje beznačajno, može biti znak života i nade za nekog drugog.
Zašto bacanje hleba nije samo obična nepažnja
- Ne znate vi, deco moja, šta znači glad i koliko je dece širom sveta gladno, a mi bacamo hleb pored stola i u kontejnere. Nekima one predstavljaju život i nadu, a mi ih se tako lako odričemo. Setite se svaki put gladne dece širom Afrike i sveta kada vidite mrvice pored stola - govorio je patrijarh Pavle.
Kako vera živi kroz male, svakodnevne gestove
Reči patrijarha Pavla otvaraju oči i srce. U pravoslavnom smislu, svaka mrva postaje prilika za delo milosrđa - znak da vera nije samo molitva u tišini već i pažnja prema onima čiji život zavisi od naše dobrote. Kada pazimo na male stvari, hranimo ne samo telo već i dušu i gradimo svet u kojem se saosećanje meri delima. Pouka patrijarha Pavla jasno pokazuje da vera postaje istinska tek kada u svojim postupcima oslobodimo prostor za brigu o bližnjem.
Čitanje Jevanđelja za 24. utorak po Duhovima
Shutterstock/Wirestock Creators
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 268 (3,9-13)
9. Jer kakvu zahvalnost možemo odati Bogu za vas, za svu radost kojom se radujemo zbog vas pred Bogom našim? 10. Noć i dan najusrdnije se molimo Bogu da vidimo lice vaše i da dopunimo ono što nedostaje veri vašoj. 11. A sam Bog i Otac naš i Gospod naš Isus Hristos da upravi put naš k vama. 12. A vas Gospod neka obogati i preispuni ljubavlju jednih prema drugima i prema svima, kakva je i naša prema vama, 13. da bi se utvrdila srca vaša neporočna u svetosti pred Bogom i Ocem našim o dolasku Gospoda našega Isusa Hrista sa svima svetima njegovim. Amin.
Jevanđelje Luka, začalo 60. (11,34-41)
34. Svetiljka telu je oko. Ako, dakle, oko tvoje bude zdravo, i sve telo tvoje biće svetlo; ako li oko tvoje bude kvarno, i telo će tvoje biti tamno. 35. Pazi, dakle, da svetlost koja je u tebi ne bude tama. 36. Jer ako je sve telo tvoje svetlo da nema nijednoga dela tamna, biće svetlo celo kao kad te svetiljka obasjava svetlošću. 37. A kad on to govoraše, moljaše ga neki farisej da obeduje kod njega. A on ušavši sede za trpezu. 38. A farisej se začudi kad vide da se najpre ne opra pre obeda. 39. A Gospod mu reče: "Sad vi, fariseji, spolja čistite čašu i zdelu, a iznutra ste puni grabeža i zlobe. 40. Bezumnici, nije li onaj načinio i iznutra koji je načinio spolja? 41. Ali podajte milostinju od onoga što je unutra; i gle, sve će vam biti čisto."
Veliki duhovnik 20. veka podseća da prava hrabrost i uspeh ne dolaze iz pohvala, već iz Božije milosti i sposobnosti da dete nauči da traži pomoć Boga u svakom koraku svog života.
Reči jednog od najvećih svetaca pravoslavlja razbijaju iluziju o lakom autoritetu i otkrivaju da je najteža pozicija ona u kojoj čovek mora da predvidi buru, upozori druge i preuzme udarac koji je namenjen njima.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Jednostavna pouka blaženopočivšeg patrijarha srpskog pokazuje zašto je smirenost najjači odgovor onome ko želi da nas isprovocira i kako se u takvoj situaciji čuva dostojanstvo.
Dok se kumovi sve češće biraju po interesu i trenutnoj koristi, poruka blaženopočivšeg patrijarha Pavla vraća pažnju na ono što se ne vidi na prvi pogled.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Govoreći o poniženju i strahu od tuđih reči, sveštenik je naglasio da niko ne može drugog čoveka istinski da ponizi, jer poniženje u duhovnom smislu nastaje iz čovekovih sopstvenih postupaka i greha.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.