ZAŠTO BOG NE UNIŠTI ĐAVOLA: Sveti Jovan Damaskin dao odgovor na pitanje koje muči mnoge hrišćane
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Dovoljna je jedna nepromišljena reč da pokvari dan, jedan postupak da naruši porodične odnose ili jedno neslaganje da preraste u svađu. Kada nas neko povredi ili ne postupi onako kako očekujemo, lako izgubimo strpljenje i kažemo nešto zbog čega se kasnije kajemo. Kako sačuvati pribranost kada nas drugi izazivaju i kako ne dozvoliti da gnev upravlja našim postupcima? Odgovor na ta pitanja dao je blaženopočivši patrijarh Pavle u jednoj pouci o savladavanju ljutnje.
U jednom intervjuu patrijarha Pavla pitali su koliko je čoveku potrebno da nauči da se ne ljuti i da savlada ono što u njemu izaziva gnev. Pitanje se odnosilo i na tvrdnju iz pojedinih medicinskih knjiga da je zdrav čovek onaj koji se ne naljuti više od dva puta godišnje.
Patrijarh Pavle odgovorio je poređenjem koje pokazuje da se strpljenje ne stiče samo teorijom već i vežbanjem u svakodnevnim situacijama.
- Čovek ne može drugačije da nauči da pliva nego da uđe u vodu. Gnevom se ništa ne može učiniti, štaviše, sebi se čini najveća nevolja. Neko smatra da treba pošto-poto da ga poslušaju i sebe stavlja u centar. Roditelji često znaju da preteraju i od već odrasle dece zahtevaju da ih pošto-poto slušaju. I zbog sujete i gordosti dolazi do nesporazuma. Da nas ponižava može svako, ali da ponizimo možemo samo mi sami sebe, svojim delima i svojim postupcima. Ostati miran, dakle, i kad drugi izazivaju da se naljutimo . rekao je patrijarh Pavle.
U pravoslavlju borba protiv gneva podrazumeva i borbu sa sopstvenom gordošću, sujetom i potrebom da uvek bude po našem. Kada očekujemo da nas drugi bez pogovora slušaju i prihvataju naše stavove, neslaganje lako doživljavamo kao uvredu. Tako i običan razgovor može da se pretvori u sukob.
To, međutim, ne znači da treba ćutati pred nepravdom ili pristajati na tuđe loše postupke. Važno je da li ćemo problem pokušati da rešimo mirno ili ćemo dozvoliti da nas gnev navede na reči i postupke zbog kojih ćemo se kasnije kajati.
Pouka patrijarha Pavla zato je važna i danas: ne možemo uvek da utičemo na tuđe ponašanje, ali možemo da biramo sopstvenu reakciju. Nije naša pobeda kada drugog nadvikamo, već kada sačuvamo sebe od postupaka koje diktira gnev.

Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 244 (3,1-8)
1. A dalje, braćo moja, radujte se u Gospodu. Jer meni nije dosadno pisati vam jedno isto, a vama je ukrepljenje. 2. Čuvajte se pasa, čuvajte se zlih poslenika, čuvajte se „podrezanih"! 3. Jer obrezani, to smo mi, koji Duhom Božijim služimo i hvalimo se Hristom Isusom, a ne uzdamo se u telo, 4. premda bih se i ja mogao uzdati u telo. Ako neko drugi misli da se može uzdati u telo, ja još više:
5. Obrezan sam u osmi dan, od roda sam Izrailjeva, plemena Venijaminova, Jevrejin od Jevreja, po zakonu farisej, 6. po revnosti gonitelj Crkve Božije, po pravdi zakona besprekoran. 7. Ali sve što mi beše dobitak, smatrah za štetu Hrista radi.8. No šta više, ja i smatram sve za štetu prema prevashodnome poznanju Hrista Isusa, Gospoda mog, radi koga sam sve ostavio, i smatram sve za trice, da bih Hrista dobio.
Jevanđelje po Luki, začalo 31. (7,17-30)
17. I otide glas ovaj o njemu po svoj Judeji i po svoj okolini. 18. I javiše Jovanu učenici njegovi za sve ovo. 19. I pozva Jovan dvojicu od učenika svojih i posla ih Isusu, govoreći: „Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?" 20. Došavši pak ti ljudi k njemu rekoše: „Jovan Krstitelj posla nas tebi govoreći: 'Jesi li ti Onaj što će doći, ili drugoga da čekamo?'” 21. A u taj čas on isceli mnoge od bolesti, i od rana i od zlih duhova, i mnogima slepim darova vid.
22. I odgovarajući Isus reče im: „Idite i kažite Jovanu što videste i čuste: slepi progledaju, hromi hode, gubavi se čiste, gluvi čuju, mrtvi ustaju, siromašnima se propoveda jevanđelje; 23. I blažen je onaj koji se ne sablazni o mene.” 24. A kad otidoše učenici Jovanovi, poče narodu govoriti za Jovana: „Šta ste izišli u pustinju da vidite? Trsku koju ljulja vetar? 25. Nego šta ste izišli da vidite? Čoveka u meke haljine obučena? Eto, koji gospodske haljine nose i u slastima žive po carskim su dvorovima.
26. No šta ste izišli da vidite? Proroka? Da, ja vam kažem i više od proroka. 27. Ovo je onaj za koga je pisano: „Evo, ja šaljem anđela svoga pred licem tvojim koji će pripraviti put tvoj pred tobom.” 28. Jer vam kažem: „Nijedan između rođenih od žena nije veći prorok od Jovana Krstitelja; a najmanji u Carstvu Božijem veći je od njega.” 29. I sav narod koji slušaše i carinici opravdaše Boga, krstivši se krštenjem Jovanovim; 30. a fariseji i zakonici odbaciše volju Božiju o njima, ne krstivši se od njega.
BONUS VIDEO
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Apostol ljubavi otkrio je koja je Gospodnja zapovest toliko važna da se njenim doslednim ispunjavanjem može razumeti i sama suština hrišćanskog života.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Njegove reči otvaraju pitanje koje se često prećuti kada nestanu bliskost, strpljenje i razumevanje, a odgovor ne upućuje prvo na drugoga, već na naš odnos prema Bogu.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U manastiru u kojem je Gojko Stojčević dobio monaško ime Pavle, na Krstovdan su se okupili vernici, umetnici i poštovaoci njegovog života i dela.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Tumačeći prvi psalam, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto se mudrost ne meri samo znanjem i kako nas nesklad sa voljom Božjom može odvesti u greh.
Veliki ruski podvižnik govorio je o značaju obraćanja Presvetoj Bogorodici u trenucima straha, nemira i životnih iskušenja.
U besedi za sredu 20. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava kako loša pomisao prerasta u greh, a loš primer može da odvede i druge na stranputicu.
Prepoznavanje sopstvenih slabosti, prema pravoslavlju, jedan je od koraka na putu ka njihovom prevazilaženju.
Obeležamo praznik posvećen čudesnom javljanju Majke Božje u carigradskoj crkvi Vlaherni.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Reči blaženopočivšeg srpskog patrijarha Pavla otkrivaju zašto sujeta i gordost dovode do nesporazuma i kako da sačuvamo unutrašnji mir čak i kada nas drugi provociraju.
Njihovo žitije govori o mladiću koji je želeo da osvoji Justinu po svaku cenu, ali i o preobražaju čoveka koji je napustio dotadašnji put i postao Hristov služitelj.
Brojna pitanja prate veliki bogorodični praznik koji se obeležava 14. oktobra po gregorijanskom kalendaru.