Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Koliko god da se trudimo da ispravimo svoje slabosti, neke od njih vraćaju se iznova, a iskušenja ne prestaju onda kada pomislimo da smo konačno pronašli mir. Upravo zato pravoslavni duhovni život ne obećava spokoj u kojem više nema borbe, već zahteva istrajnost i onda kada je najteže. Na to podseća jedna pouka starca Mojsija Svetogorca, koja otkriva zašto se duhovna borba ne završava sve dok traje naš zemaljski život.
- U pravoslavlju nema nirvane, u kojoj prestaješ da se boriš i blaženo počivaš. Borba traje sve do groba, neprestano, bez prekida - govorio je starac Mojsije Svetogorac.
Ove reči podsećaju da vera ne znači bekstvo od svakodnevnih slabosti, niti garantuje da ćemo prestati da se suočavamo sa gnevom, gordošću, zavišću, iskušenjima i sopstvenim pogrešnim izborima. Duhovna borba podrazumeva prepoznavanje sopstvenih slabosti, pokajanje zbog greha i neprestani trud da svoje misli, reči i postupke uskladimo sa Hristovim učenjem.
Suština nije u tome da nikada ne padnemo, već da ne prihvatimo pad kao konačno stanje. Molitva, pokajanje, ispovest i trud da ispravimo ono što smo pogrešili deo su tog puta. Čak i kada se iste slabosti vraćaju, pravoslavni hrišćanin pozvan je da ne odustane, već da se ponovo okrene Bogu.
Pouka starca Mojsija Svetogorca zato nas podseća da duhovni napredak ne znači da smo postali nedodirljivi za iskušenja, već da nismo prestali da se borimo protiv onoga što nas udaljava od Boga. Dok traje život, traje i prilika za pokajanje.
Čitanje Jevanđelja za subotu 19. sedmice po Duhovima
Shutterstock/Vitstyle
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 164 (15,58; 16,1-3)
58. Zato, braćo moja mila, budite čvrsti, nepokolebivi, napredujte neprestano u delu Gospodnjem, znajući da trud vaš nije uzalud u Gospodu.
1. A što se tiče milostinje za svete, kao što uredih po Crkvama galatijskim, tako činite i vi. 2. Svakog prvog dana nedelje, neka svaki od vas ostavlja kod sebe sakupljajući koliko može, da ne bivaju prikupljanja onda kada dođem. 3. A kada dođem, one koje izaberete poslaću sa pismima u Jerusalim da odnesu vašu milostinju.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 19. (5,17-26)
17. I dogodi se jednoga dana kad on učaše, seđahu onde fariseji i zakonici koji bejahu došli iz sviju sela galilejskih i judejskih i iz Jerusalima; i bi sila Gospodnja da ih isceljuje; 18. I gle, ljudi donesoše na odru čoveka koji beše oduzet, i tražahu kako da ga unesu i polože pred njega. 19. I ne našavši kuda bi ga uneli od naroda, popeše se na kuću i kroz krov spustiše ga sa odrom na sredinu pred Isusa. 20. I videvši veru njihovu reče mu: „Čoveče, opraštaju ti se gresi tvoji."
21. I počeše pomišljati u sebi književnici i fariseji govoreći: „Ko je ovaj što govori hule? Ko može opraštati grehe osim jedini Bog?” 22. A razumjevši Isus pomisli njihove, odgovarajući reče im: „Šta pomišljate u srcima svojim? 23. Šta je lakše, reći: ‘Opraštaju ti se gresi tvoji‘, ili reći: ‘Ustani i hodi?‘ 24. Ali da znate da vlast ima Sin Čovečiji na zemlji opraštati grehe”, - reče uzetome: „Tebi govorim, ustani i uzmi odar svoj i idi domu svome.” 25. I odmah ustade pred njima, i uze na čemu ležaše, i otide domu svome slaveći Boga. 26. I svi se zadiviše, i slavljahu Boga, i ispunivši se straha govorahu: „Čuda se nagledasmo danas!”
Pouka pravoslavnog duhovnika 20. veka otkriva kako čovek može da izgubi put ka pokajanju i zašto ni očajanje ni uverenje da nema zbog čega da se menja nisu bezazleni.
Veliki srpski duhovnik 20. veka govorio je o trenucima kada čovek više ne razume zašto mu se teškoće događaju i kako upravo tada može da sačuva poverenje u Gospoda.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Prijave se podnose isključivo elektronski, uz obaveznu dokumentaciju i preporuku parohijskog sveštenika, a rezultati konkursa biće objavljeni krajem novembra 2026. godine.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
Prijave se podnose isključivo elektronski, uz obaveznu dokumentaciju i preporuku parohijskog sveštenika, a rezultati konkursa biće objavljeni krajem novembra 2026. godine.
Paroh budvanski objašnjava zašto odlazak na groblje nije najvažniji čin, kako molitva povezuje žive i upokojene i zbog čega na ovaj dan nema mesta sujeverju i pravilima koja nemaju uporište u crkvenom učenju.
U svetinji u Ilajnu, gde su ga dočekali monasi i brojni vernici, poglavar Srpske pravoslavne crkve govorio je o Božjem promislu, duhovnim korenima Srba u Australiji i svetinjama koje čuvaju veru daleko od otadžbine.