U SLUČAJU RAZNIH NESREĆA, OBAVEZNO OVO URADITE! Prepodobni Nektarije Optinski dao savet zlata vredan
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Umesto da se bavi tuđim slabostima, hrišćanin je pozvan da preispituje sebe, da se moli i da kroz pokajanje traži Božiju milost.
U pravoslavlju, pokajanje zauzima važno mesto u duhovnom životu čoveka, jer predstavlja prepoznavanje sopstvenih grehova, iskreno žaljenje zbog njih i nastojanje da se čovek promeni i vrati Bogu.
Ono nije vezano samo za trenutke kada čovek postane svestan svojih pogrešnih postupaka, već podrazumeva neprestanu borbu sa sopstvenim slabostima, mislima i osećanjima koja ga udaljavaju od duhovnog mira.
Sveti oci upozoravaju da čovek na tom putu ne treba da bude zaokupljen tuđim gresima i postupcima, jer stalno razmišljanje o zlu koje drugi čine može da pomuti njegovo rasuđivanje i odvuče pažnju od sopstvenog duhovnog života.
Starac Emilijan govorio je o značaju pokajanja, Božijem promislu i opasnosti od neprestanog bavljenja zlom koje drugi čine. Prema njegovim rečima, čovek ne treba da gubi nadu čak ni kada mu se čini da dugo čeka na duhovnu promenu, jer ono za čim čezne može da dobije u jednom trenutku, onda kada za to dođe vreme.
"Bog čeka pogodan trenutak da dođe i prosvetli tvoj um, da ti daruje čitav Raj! Ono za čim si čeznuo jednu, dve, tri, pet, dvadeset ili pedeset godina, dobićeš u jednom trenutku!
Pokajanje nikada nije uzaludno… I ništa ne gubiš kada se kaješ! Kada znamo za zlobu ljudi, odnosno za zlo koje drugi čine, bilo ono malo ili veliko, to pomračuje naše rasuđivanje i slabi naše snage. Jer takvo bavljenje tuđim zlom nije u saglasnosti sa Bogom. I tako, na kraju, neprestano imamo pred sobom jedno iskušenje…"
BONUS VIDEO
Sveti oci su svedočili da se mir ne nalazi u izbegavanju stradanja, već u pravilnom odnosu prema njemu.
Sveti oci često su podsećali da pad sam po sebi ne određuje put čoveka, već odnos prema tom padu.
Čovek koji živi molitvom ne postaje ravnodušan prema svetu, već slobodan od robovanja okolnostima.
Svetogorski starac podseća da pravoslavni duhovni život ne podrazumeva bekstvo od iskušenja, već istrajnost u borbi protiv greha, pokajanje i neprestano okretanje Bogu.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Đurđic se obeležava kao uspomena na prenos moštiju Svetog Georgija iz Nikomidije u Lidu Palestinsku.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
Crkva nas podseća da pomoć ne mora uvek da bude vidljiva i opipljiva.
Hrišćanski život ne podrazumeva odsustvo teškoća, već poverenje u Hrista i onda kada se čovek suočava sa nepravdom, gubicima i patnjom.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Prema hrišćanskom učenju, čovek je pozvan da čuva svoj jezik od zlih reči, osude i proklinjanja, a roditeljska ljubav ne bi trebalo da se pretvori u ponižavanje i osuđivanje deteta.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Pravoslavno učenje podseća da čovek ne bi trebalo da vrednuje život samo kroz ono što poseduje i postiže, već i kroz odnos prema bližnjima, sopstvenim postupcima i Bogu.
Greh nije samo ono što je kažnjivo pred zakonom ili što izaziva osudu okoline.
Njihovo stradanje postalo je svedočanstvo vere i za one koji su do tada progonili hrišćane.
Njihovo ime posebno se spominje kada se neko suoči sa bolešću, bolom, strahom ili neizvesnošću.
Kađenje je blagosiljanje i osvećenje prostora, a ne obaveza da se svaki kvadratni metar kuće na isti način kadi, objasnio je sveštenik.
Sveti oci upozoravali su da se čovek ne sme vezivati za rđave pomisli niti im pridavati preveliku pažnju, već da treba da se okrene molitvi i veri.
U pravoslavnom učenju reč ima posebnu težinu, a od čoveka se očekuje da je koristi za dobro, a ne za povređivanje drugih.