MOLITVA ZA OPROŠTAJ GREHA MENJA DUŠU, A VERNICI JE SMATRAJU VEOMA MOĆNOM: Otkrijte božanske reči koje donose mir i snagu
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu.
U pravoslavlju postoji jasna granica između slobode i robovanja sopstvenim željama.
Kada je reč o Crkvi, veoma je rasprostranjena predstava da čovek, čim pređe prag hrama, mora da se odrekne svega što život čini prijatnim. Intimni odnosi, alkohol, ukusna hrana i zabava navodno su zabranjeni jer predstavljaju greh. Odakle potiče takvo uverenje i koliko ono zaista odgovara hrišćanskom učenju?
Počnimo od najvažnijeg: hrišćanstvo ne smatra da je zadovoljstvo samo po sebi nešto loše ili grešno. Već se u Knjizi Postanja govori o tome da je Bog učinio da iz zemlje nikne „svakojako drveće lepo za gledanje i dobro za jelo” (Post. 2, 9), dok psalmopojac poziva: „Radujte se, pravedni, u Gospodu” (Ps. 32, 1). Hrišćanski život ne zahteva da se čovek odrekne svih zemaljskih radosti. Veselje, ukusna hrana i bračna bliskost sami po sebi nisu greh. Problem nastaje kada zadovoljstvo zauzme previše prostora u čovekovom životu i počne da upravlja njime.
Bračna bliskost dobar je primer takvog odnosa prema zadovoljstvu. Hrišćanstvo u njoj ne vidi ništa nečisto ili nedolično, jer Sveto pismo kaže: „Ženidbu da drže svi u časti i postelja ženidbena da bude čista” (Jev. 13, 4). Ipak, intimna bliskost pripada braku i podrazumeva vernost i odgovornost supružnika jedno prema drugom. Zato Crkva ne osuđuje telesnu bliskost između supružnika, već blud i bračnu preljubu, koji narušavaju vernost i razaraju međusobno poverenje.
Sličan odnos postoji i kada je reč o vinu. Biblija ne zabranjuje njegovo konzumiranje u potpunosti. Prvo čudo koje je Hristos učinio na svadbi u Kani Galilejskoj bilo je pretvaranje vode u vino (Jn. 2, 1-11), a apostol Pavle savetuje Timoteju: „Ne pij više samo vode, nego uzimaj po malo vina” (1. Tim. 5, 23).
Istovremeno, Sveto pismo na više mesta upozorava na opasnost od pijanstva. Posebno slikovito o tome govori Knjiga Priča Solomonovih: „Ne gledaj na vino kad se rumeni, kad u čaši pokazuje lice svoje i upravo iskače. Na posledak će kao zmija ujesti i kao aspida uješće. Oči će tvoje gledati tuđe žene i srce će tvoje govoriti opačine” (Prič. 23, 31-33). Nije isto ako čovek popije čašu ili dve vina na rođendanu kod prijatelja i ako se redovno opija do potpunog gubitka kontrole, pa u takvom stanju čini nedolične stvari. Hrišćanstvo osuđuje pijanstvo i ponašanje koje iz njega proizlazi, a ne vino samo po sebi.
Odnos prema hrani na prvi pogled deluje složenije jer pravoslavno crkveno predanje propisuje postove. Međutim, post nije samo uzdržavanje od određene hrane. To je vreme duhovnog podviga, kada se čovek više posvećuje molitvi, pokajanju i dobrim delima. Post nam pomaže da prepoznamo koliko smo vezani za svoje navike, udobnost i zadovoljstva koja su nam postala važnija nego što bi trebalo da budu. Pritom, način i mera posta prilagođavaju se zdravstvenom stanju i životnim okolnostima, uz savet duhovnika. Pravoslavlje ne zahteva od svakoga da se hrani isključivo hlebom i vodom.
Hrišćanska radost, naravno, nije isto što i zabava radi zabave. Ipak, Crkva ne smatra da je samo po sebi pogrešno želeti odmor, družiti se sa prijateljima ili provoditi vreme u veselju. Kao i kod drugih životnih zadovoljstava, važno je kakva je ta zabava i koliko joj se prepuštamo. Neki oblici razonode pružaju odmor, donose radost druženja i pomažu nam da obnovimo snagu. Drugi nas navikavaju na vulgarnost ili surovost, dok zabava ponekad postaje i način da pobegnemo od ozbiljnih životnih pitanja i sopstvenih obaveza.
Pravoslavna podvižnička tradicija zato uči čoveka da razlikuje ono što mu koristi od onoga što može da ga odvede u pogrešnom pravcu. Sve što je Bog stvorio može biti dar koji doprinosi radosti i životu, ali problem nastaje kada čovek od tog dara napravi idola i postane njegov rob. U tom smislu, crkvena pravila o uzdržanju imaju i preventivnu ulogu: pomažu čoveku da sačuva slobodu i ne postane zavisan od sopstvenih želja.
To se može objasniti jednostavnim primerom. Lekar može nekome savetovati da smanji ili potpuno izbaci slatkiše, ne zato što su oni sami po sebi zlo, već zato što mu u određenim okolnostima mogu naškoditi. Slično tome, hrišćansko uzdržanje ne znači odbacivanje svega što život čini lepšim, već učenje da se prema tim darovima odnosimo razumno i odgovorno. Čovek može da uživa u njima i da bude zahvalan Bogu na njima, a da pritom sačuva unutrašnju slobodu i ne dozvoli da zadovoljstva upravljaju njegovim životom.
BONUS VIDEO
Iskreno pokajanje i molitveno pravilo otkrivaju duhovnu snagu i vode vernika ka spokoju u srcu i svakodnevnom životu. Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o tome kako usmeren na greh i sopstvene slabosti, ali pod Božjom svetlošću, gnev ne razara, već čisti dušu i otvara prostor za rast dobrote i pravednosti Pouka svetogorskog starca nas uči kako vrlinama i odgovornošću možemo preokrenuti pad u put ka unutrašnjem oslobođenju i veri koja jača. Prepodobni Varsanufije Veliki i Jovan Prorok nisu odobravali strast, ali nisu ni osuđivali čoveka - njihova poruka iz 6. veka razbija današnje krajnosti i otkriva put o kome se retko govori. Budi deo Religija.rs zajednice.
MOLITVA ZA OPROŠTAJ GREHA MENJA DUŠU, A VERNICI JE SMATRAJU VEOMA MOĆNOM: Otkrijte božanske reči koje donose mir i snagu
JEDINO OVAJ GNEV NIJE GREH, A MOŽE POSTATI I LEK: Vladika Nikolaj otkriva put ka ispravnom životu
OVA OSOBINA ZA ČOVEKA JE POGUBNIJA OD GREHOVA, STRASTI I ĐAVOLA: Starac Emilijan otkriva kako da slabosti ne unište vaš život
ŠTA SU SVECI GOVORILI O HOMOSEKSUALNOSTI U PRAVOSLAVLJU: Postoji i treći put o kome se u današnjoj Crkvi uglavnom ćuti
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Markijan je bio čtec, a Martirije ipođakon, dok su obojica obavljala i dužnost notara, odnosno sekretara patrijarha.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Ja dobro znam da nema boljeg mesta, možda zvuči paradoksalno, od bolnice da bi čovek razumeo koliko smo upućeni jedni na druge, koliko smo potrebni jedni drugima, istakao je patrijarh.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Sa nežnom korom, žutom glazurom i bogatim filom od čokolade i oraha, ovaj provereni recept donosi ukus kolača koji je nekada krasio svečane trpeze.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
U besedi za petak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava zašto čovek ne prepoznaje pogubnost greha i zašto je očišćenje uma prvi korak ka povratku Bogu.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Ne treba očajavati ako na Zadušnice ne možete da odete u crkvu i na grobove svojih najmilijih.
Važno je znati da sveštenik ne bi trebalo da uslovljava molitvu određenom sumom novca.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Obeležavanje Zadušnica trebalo bi da počne odlaskom u crkvu, gde se služi Sveta liturgija i pominju imena preminulih.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Vest o njegovom upokojenju objavila je Parohija Svete Trojice u Roterdamu.
Svako žrtvoprinošenje je pagansko i nema uporišta u Svetoj nam Crkvi, istakao je otac Milan.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.