Mitropolit suroški Antonije oštro je opomenuo vernike koji su zbog odeće udaljili ženu sa detetom iz hrama i upozorio na posledice jedne naizgled bezazlene primedbe.
Dešava se da čovek prvi put dođe u crkvu. Uzbuđen je i trudi se da nikome ne smeta. A onda odjednom čuje od neke bakice: "A gde ti je marama? Ne može u pantalonama!" Raspoloženje mu se odmah pokvari i dođe mu da se okrene i ode. Zašto neki vernici u crkvi opominju druge zbog načina oblačenja i kako treba reagovati na takve primedbe?
Mitropolit suroški Antonije jednom je, izašavši posle liturgije da održi propoved, rekao:
- Sinoć je na službu došla jedna žena sa detetom. Bila je u pantalonama i bez marame. Neko od vas joj je prigovorio zbog toga. Ona je otišla. Ne znam ko joj je uputio primedbu, ali naređujem toj osobi da se do kraja života moli za nju i to dete, da ih Gospod spase. Jer se zbog vas može dogoditi da ona više nikada ne dođe u crkvu . rekao je mitropolit, okrenuo se i otišao. To je bila cela propoved.
Zašto, dakle, primedba zbog odeće može da ima tako ozbiljne posledice? I da li su marama i suknja zaista toliko važne?
Običaj da se u crkvu dolazi u skromnoj i pristojnoj odeći koja pokriva telo proistekao je iz poštovanja prema svetinji. Za verujućeg čoveka hram je mesto susreta sa Bogom, a poštovanje prema svetinji pokazujemo, između ostalog, i svojim izgledom. Ipak, važno je razumeti da marame i suknje, kakve su uobičajene u nekim sredinama, nisu nepromenljiv crkveni kanon niti obavezno pravilo za sve pravoslavne vernike, već deo lokalnih običaja. Na primer, u pravoslavnim hramovima u Grčkoj i Srbiji žene se često mole i bez pokrivala za glavu. Takva praksa ustalila se u pojedinim sredinama. Ni same pantalone ne znače da je ženska odeća nepristojna. Zato ne treba mešati lokalne običaje sa suštinom hrišćanske vere.
Zašto onda neki vernici tako burno reaguju na tuđi izgled? Razlozi mogu biti različiti. Neko je od detinjstva navikao da žene u crkvu dolaze isključivo u suknjama i maramama, pa takav običaj smatra nečim što se podrazumeva. Neko iskreno veruje da je njegova dužnost da novom verniku objasni kako treba da se obuče za odlazak u hram. A nekome tuđi izgled, na koji nije navikao, jednostavno smeta i toliko mu odvlači pažnju da teško može da se usredsredi na molitvu.
Sve je to ljudski razumljivo. Ipak, ako nam tuđa odeća smeta dok se molimo, možda bi trebalo da se zapitamo da li je problem u našem odnosu prema drugima. Spasitelj nas, pre svega, uči ljubavi i milosrđu. Čoveku koji je došao u hram odeven drugačije nego što smo navikli potrebni su ljubav i razumevanje isto koliko i svima ostalima. Ako umesto dobronamernosti prema njemu osećamo razdraženost i poželimo da ga opomenemo i ispravljamo, trebalo bi da se zapitamo šta nije u redu sa našim odnosom prema bližnjem.
Foto: Pexels / Ron Lach
Vernica u razgovoru sa sveštenikom
Osim toga, ne znamo ništa o čoveku koji stoji pored nas. Možda je devojka u farmerkama prvi put posle mnogo godina skupila hrabrost da uđe u crkvu. Možda mladić u kožnoj jakni prolazi kroz težak gubitak i došao je da se pomoli za nekoga koga voli. A možda čovek jednostavno još ne poznaje crkvene običaje. Poslednje što mu je u tom trenutku potrebno jeste da mu neko kaže da nije prikladno odeven.
Zato, ako ste dugogodišnji vernik i u hramu primetite nekoga ko je došao prvi put, nemojte žuriti da mu upućujete primedbe, čak ni ako ih izgovarate ljubazno. Bolje je da mu se osmehnete, pozdravite ga i pomognete mu ako vidite da se ne snalazi ili ima neko pitanje. Ako vas sam pita kako se vernici obično oblače u vašem hramu, možete mu mirno objasniti kakvi običaji tu važe i pokazati mu gde može da uzme maramu ili suknju.
A šta ako neko vama uputi primedbu? Naravno da je to neprijatno, naročito ako ste prvi put došli u crkvu, dugo se pripremali za taj korak i bili uznemireni, a umesto lepe reči dočekao vas je prekor. Možete se zbuniti, uvrediti ili osetiti kao da tu ne pripadate. Takva osećanja su sasvim razumljiva.
Ipak, potrudite se da zapamtite: čovek koji vam je uputio primedbu ne predstavlja celu Crkvu. Možda je iskreno želeo da vam pomogne, ali nije razmislio o tome kako će njegove reči zvučati. Nije umeo da ih izgovori na pravi način, pa je umesto pomoći izazvao neprijatnost.
Ako vam se učini da je ta osoba ipak dobronamerna i spremna za miran razgovor, možete je upitati:
- Recite mi, molim vas, kakav je ovde običaj? Prvi put sam ovde.
Ako, međutim, vidite da razgovor ne bi vodio ničemu dobrom, jednostavno se udaljite bez rasprave. Kasnije možete pitati sveštenika ili nekoga u crkvenoj prodavnici.
Ipak, nemojte dozvoliti da vas nečija primedba odvrati od dolaska u hram. Suština pravoslavne vere nije u tome da li nosimo suknju i maramu, već u ljubavi prema Bogu i bližnjima. Tu ljubav pokazujemo i kada se uzdržimo od nepotrebnih kritika, ali i kada na tuđe primedbe odgovorimo smireno, bez ljutnje i ogorčenja.
Da li treba tražiti blagoslov pri svakom susretu, kako se obratiti kada ne znate ime sveštenika i šta učiniti kada sretnete episkopa, odgovori su jednostavniji nego što se često misli.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
Jedni žive u braku i brinu o porodici, dok drugi daju zavete bezbračnosti, poslušanja i nestjažanja, a razlikuju se i po svakodnevnim obavezama i načinu života.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetrit u jednoj svojoj pouci nudi drugačiji pogled na bolest i objašnjava kako i najteže iskušenje može postati prilika za duhovni rast.
Stipendije i smeštaj u studentskim domovima omogućavaju mladima iz srpskih zajednica van Srbije da steknu obrazovanje, izgrade svoju budućnost i ostanu povezani sa narodom iz kojeg potiču
Mitropolit suroški Antonije oštro je opomenuo vernike koji su zbog odeće udaljili ženu sa detetom iz hrama i upozorio na posledice jedne naizgled bezazlene primedbe.
Apostol Pavle pominje silu koja zadržava pojavu bezakonika, ali ne otkriva jasno o kome je reč. Dok su je jedni tumači povezivali s Rimskim carstvom, drugi su u njoj prepoznali nešto sasvim drugačije.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Zašto postoje dogmati, kanoni i crkveni običaji, šta vernici često pogrešno razumeju i kako pravila mogu postati put ka duhovnoj slobodi, a ne prepreka na putu vere?
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
Svetogorski starac Emilijan Simonopetrit u jednoj svojoj pouci nudi drugačiji pogled na bolest i objašnjava kako i najteže iskušenje može postati prilika za duhovni rast.
Apostol Pavle pominje silu koja zadržava pojavu bezakonika, ali ne otkriva jasno o kome je reč. Dok su je jedni tumači povezivali s Rimskim carstvom, drugi su u njoj prepoznali nešto sasvim drugačije.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Mlevene šljive, lagano pečenje i nekoliko listova rozetle daju domaćoj poslastici prepoznatljivu aromu, a ovaj jednostavan recept odličan je izbor i za doručak tokom posta na vodi.