PATRIJARH PORFIRIJE POSLAO SNAŽNU PORUKU IZ ZUCA: Svako od nas nosi u sebi ikonu Božju
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Vozdviženje Časnog i Životvornog Krsta Gospodnjeg proslavlja se 27. septembra. Uoči praznika, 26. septembra uveče, služi se bdenije, koje prema tekstu traje oko dva i po do tri sata. Njegova posebnost je Čin Vozdviženja Krsta, koji se obavlja na kraju jutrenja. Pomazivanje vernika dolazi nakon tog čina.
Za vernika koji dolazi u crkvu na prazničnu liturgiju i ima nameru da se pričesti, obavezan je evharistijski post pre toga, odnosno da od ponoći do pričešća ništa ne jede i ne pije. Najvažnije je da zna da će tokom Čina Vozdviženja, uz pesmu "Krstu Tvome poklanjamo se, Vladiko, i Sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo", verni činiti tri zemna poklona pred Krstom, a potom prilaziti da se, uz još jedan zemni poklon, poklone i celivaju Časni krst. Oni koji nisu sigurni šta treba da rade jednostavno treba da prate poredak koji se primenjuje u njihovom hramu i postupke vernika koji prilaze pre njih.
Na sam dan praznika, 27. septembra, služe se časovi i Sveta liturgija. Jutarnje bogosluženje, prema tipiku, traje oko dva do dva i po sata, pri čemu sama liturgija traje oko sat i po do dva sata. Posebnost praznične Liturgije jeste to što se umesto „Sveti Bože“ peva "Krstu Tvome poklanjamo se, Vladiko, i Sveto Vaskrsenje Tvoje slavimo", a praznična pesma i ostala promenljiva bogoslužbena mesta posvećena su Vozdviženju.
Korisno je da parohijani unapred nauče ili zapišu tropar i kondak praznika, jer se pevaju i uveče i ujutru i predstavljaju sažetak praznične molitve.
Tokom jutarnje službe, pri Velikom vhodu sa Jevanđeljem, kada sveštenik ulazi kroz Carske dveri noseći Jevanđelje, vernici se krste i poklanjaju. Tokom liturgije nema potrebe da se opterećuju time da li svaki put čine znak krsta tačno u istom trenutku kao drugi vernici. Važnije je pažljivo pratiti molitve i iskreno učestvovati nego mehanički ponavljati pokrete.
Posebno je važno i ovo: časovi nisu samo "uvod" koji se može preskočiti. Dok se u hramu služe časovi, u oltaru se obavlja proskomidija, odnosno pripremaju se Darovi za liturgiju. Zato vernik koji može da dođe ranije ima razlog da učestvuje i u tom delu službe.
Posle liturgije, sveštenik izlazi na soleju i daje vernicima da celivaju Krst. Nakon toga se može deliti nafora. Nafora se uzima natašte, odnosno nakon pričešća, i može se poneti kući i ujutru uzeti uz molitvu.
BONUS VIDEO
Poglavar Srpske pravoslavne crkve služio liturgiju u hramu Nerukotvorenog Obraza Gospodnjeg i pozvao vernike da u svakom čoveku prepoznaju lik Božji.
U besedi povodom velikog praznika govorio je o tome šta povezuje generacije, zašto različitost ne sme da bude prepreka zajedništvu i zbog čega vera mora da se potvrđuje svakodnevnim životom.
Pred novim hramom Sabora Svetog arhangela Gavrila patrijarha srpskog dočekali mitropolit Hrizostom, arhijereji, sveštenstvo, monaštvo i brojni verni narod.
Praznik Vozdviženja Časnog krsta posvećen je sećanju na pronalazak svetinje na Golgoti i njeno vraćanje u Jerusalim, a crkveni tipik za ovaj dan propisuje poseban oblik uzdržanja.
Budi deo Religija.rs zajednice.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Podrška i molitve za njegovo ozdravljenje stigle su i iz Eparhije bačke, u čijim je hramovima sinoć služena posebna molitva.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Bog vidi i ono što mi ne možemo.
Dom ima dubok duhovni značaj, jer se u njemu uči ljubavi, praštanju, strpljenju i požrtvovanosti.
Na video-snimcima vidi se evakuacija monahinja, dok se u blizini svetinje vatrogasci bore sa vatrenom stihijom.
Otkrijte kako se priprema raskošna torta od beze kora, oraha i čokolade koja je obeležila generacije i svečane trenutke u našim domovima.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Priprema se bez komplikovanih postupaka, a najvažniji korak dolazi kada se izvadi iz rerne i prelije mirisnom mešavinom peršuna, ulja i belog luka.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Prva i najčešća greška odnosi se na trenutak Svete liturgije kada sveštenik poziva oglašene da priklone glave Gospodu.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da nijedno političko opredeljenje ne sme biti važnije od brata i sestre, upozorivši da mržnja, gnev i međusobne svađe vode ka tome da na kraju svi budu gubitnici.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Umesto da bogatstvo čuvaju za sebe, odlučili su da ga podele siromašnima, pomažući svima kojima je pomoć bila potrebna.
Anastasija je rođena u Rimu, u blagorodnoj porodici, ali je već sa tri godine ostala siroče.
Porodica je odbila da prinese žrtvu lažnim bogovima, zbog čega su svi bili osuđeni na strašne muke.
Pojedini među njima postali su episkopi i revnosno brinuli o poverenim hrišćanskim zajednicama, dok su neki za svoju veru podneli mučeničku smrt.
Posebna opasnost leži u tome što čovek često ne primećuje koliko je nekoj strasti dozvolio da ovlada njime.
Građani Republike Srbije na Kosovu i Metohiji moraju znati da nisu prepušteni sami sebi, navedeno je u saopštenju Studentske liste.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveštenik podseća da Bog nije ograničen stranama sveta i da mu se čovek može moliti bilo gde.