Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Kleveta može da počne i pre nego što izgovorimo ijednu reč, u pomisli kojom nekoga osuđujemo, sumnji koju hranimo ili zadovoljstvu zbog tuđeg pada. Dok se molimo da nas drugi ne povrede svojim rečima, lako zaboravljamo da i sami možemo povrediti bližnjeg. Na razliku između straha od tuđe osude i odgovornosti za sopstvene reči ukazuje jedna pouka Prepodobnog Amvrosija Optinskog, koja nas podseća na to u čemu se ogleda istinska duhovna snaga.
- Slabi se moli da ga ne oklevetaju, a hrabri se moli da mu Bog pomogne da ne okleveta druge ni rečima, ni mislima - govorio je Prepodobni Amvrosije Optinski.
Ove reči podstiču nas da se zapitamo za šta se najčešće molimo: da nas Bog sačuva od tuđih grešaka ili da nam pomogne da prepoznamo i pobedimo sopstvene slabosti? U pravoslavlju, duhovna budnost podrazumeva i uzdržavanje od osuđivanja drugih. Nije dovoljno prećutati ružnu reč ako u sebi i dalje gajimo zlobu, zavist ili želju da drugome vidimo neuspeh.
Najteže je paziti da sami ne povredimo druge, čak i onda kada verujemo da smo u pravu. Zato nas pouka Prepodobnog Amvrosija podseća da molitva ne treba da bude samo molba da nas Bog zaštiti od tuđih postupaka već i da nam pomogne da sami ne povredimo bližnjeg, ni rečju ni mišlju.
Čitanje Jevanđelja za subotu 21. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 174 (3,12-18)
12. Imajući, dakle, takvu nadu sa velikom smelošću se ponašamo, 13. a ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje. 14. No zaslepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida; 15. nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom; 16. a kada bi se obratili ka Gospodu ukinulo bi se pokrivalo. 17. A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji onde je sloboda. 18. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)
13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade. 14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim. 15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli. 16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti; 17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.
Jevanđelje po Luki, začalo 22. (6,1-10)
1. Dogodi se pak u drugu subotu po Pashi da je on išao kroz useve, a učenici njegovi trgali su klasje, trli ga rukama i jeli. 2. A neki od fariseja rekoše im: „Zašto činite što se ne sme činiti u subotu?” 3. I odgovorivši Isus reče im: „Zar ni to niste čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji behu s njim? 4. Kako uđe u dom Božiji, i uze hlebove predloženja, i jede, i dade onima što behu s njim, koje nikome nije bilo dopušteno jesti sem jedino sveštenicima.”
5. I govoraše im: „Sin Čovečiji je gospodar i od subote.” 6. A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suha. 7. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu isceliti, da bi našli optužbu protiv njega. 8. A on znađaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suhu ruku: „Ustani i stani na sredinu!” A on podigavši se stade. 9. A Isus im reče: „Zapitaću vas: šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti?” A oni ćutahu. 10. I pogledavši na sve njih, reče mu: „Pruži ruku svoju.” A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.
Veliki svetitelj našeg vrmena savetovao je da se svaka reč, pa i znak interpukcije u Bibliji proučava sa ljubavlju i pažnjom, sve do najsitnijih detalja.
Zašto oni koji su uvereni da su uvek u pravu često ne vide potrebu za pokajanjem i kako se gordost prikriva iza sopstvenih opravdanja pokazuje pouka ruskog pravoslavnog podvižnika.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Čovek često tek nakon razgovora shvati da je rekao nešto što nije trebalo, a ruski svetitelj savetuje da pred počinak preispita sve što je tog dana izgovorio.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za četvrtak 21. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da niko ne zna koliko mu je vremena ostalo za pokajanje i objašnjava zašto je odlaganje pokajanja opasna zabluda.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Relikvijar ukrašen biserima i kristalima naručili su Stefan i Lazar Musić za manastir Novu Pavlicu, gde je počivala njihova majka Teodosija, sestra kneza Lazara.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Ruski svetitelj, oslanjajući se na reči Svetog Vasilija Velikog, otkriva zašto nam je Bog dao slobodu da biramo između dobra i onoga što nas udaljava od Njega.
U besedi za petak 21. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, kroz muke cara Davida i Hristovo stradanje, govori o borbi sa zlom i otkriva zbog čega ono što izgleda kao poraz može postati put ka pobedi.