Duhovna riznica 24.10.2026 | 00:01

ZA ŠTA SE BOGU MOLE SLABI, A ZA ŠTA HRABRI: Prepodobni Amvrosije Optinski objašnjava šta tražimo od Gospoda kada nas neko povredi

ZA ŠTA SE BOGU MOLE SLABI, A ZA ŠTA HRABRI: Prepodobni Amvrosije Optinski objašnjava šta tražimo od Gospoda kada nas neko povredi
Foto: Religija.rs, Wikipedia / Lozman

Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.

Kleveta može da počne i pre nego što izgovorimo ijednu reč, u pomisli kojom nekoga osuđujemo, sumnji koju hranimo ili zadovoljstvu zbog tuđeg pada. Dok se molimo da nas drugi ne povrede svojim rečima, lako zaboravljamo da i sami možemo povrediti bližnjeg. Na razliku između straha od tuđe osude i odgovornosti za sopstvene reči ukazuje jedna pouka Prepodobnog Amvrosija Optinskog, koja nas podseća na to u čemu se ogleda istinska duhovna snaga.

- Slabi se moli da ga ne oklevetaju, a hrabri se moli da mu Bog pomogne da ne okleveta druge ni rečima, ni mislima - govorio je Prepodobni Amvrosije Optinski.

Ove reči podstiču nas da se zapitamo za šta se najčešće molimo: da nas Bog sačuva od tuđih grešaka ili da nam pomogne da prepoznamo i pobedimo sopstvene slabosti? U pravoslavlju, duhovna budnost podrazumeva i uzdržavanje od osuđivanja drugih. Nije dovoljno prećutati ružnu reč ako u sebi i dalje gajimo zlobu, zavist ili želju da drugome vidimo neuspeh.

Najteže je paziti da sami ne povredimo druge, čak i onda kada verujemo da smo u pravu. Zato nas pouka Prepodobnog Amvrosija podseća da molitva ne treba da bude samo molba da nas Bog zaštiti od tuđih postupaka već i da nam pomogne da sami ne povredimo bližnjeg, ni rečju ni mišlju.

Čitanje Jevanđelja za subotu 21. sedmice po Duhovima

Foto: SPC
Jevanđelje

 

Druga Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 174 (3,12-18)

12. Imajući, dakle, takvu nadu sa velikom smelošću se ponašamo,  13. a ne kao što Mojsej metaše pokrivalo na lice svoje, da ne bi mogli sinovi Izrailjevi gledati svršetak onoga što prestaje.  14. No zaslepiše pomisli njihove; jer do današnjeg dana to isto pokrivalo u čitanju Staroga Zavjeta ostaje neotkriveno, jer se ono u Hristu ukida;  15. nego do danas, kad se čita Mojsej, stoji pokrivalo na srcu njihovom;  16. a kada bi se obratili ka Gospodu ukinulo bi se pokrivalo.  17. A Duh (Sveti) je Gospod; a gdje je Duh Gospodnji onde je sloboda.  18. Svi mi pak koji otkrivenim licem odražavamo slavu Gospodnju, preobražavamo se u taj isti lik, iz slave u slavu, kao od Duha Gospoda.

Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Solunjanima, začalo 270 (4,13-17)

13. Nećemo pak, braćo, da vam bude nepoznato šta je sa onima koji su usnuli, da ne biste tugovali kao oni koji nemaju nade.  14. Jer ako verujemo da Isus umre i vaskrse, tako će i Bog one koji su usnuli u Isusu dovesti s Njim.  15. Jer vam ovo kazujemo rečju Gospodnjom da mi koji budemo živi o dolasku Gospodnjem, nećemo preteći one koji su usnuli.  16. Jer će sam Gospod sa zapovešću, glasom arhanđela i sa trubom Božijom, sići s neba, i prvo će mrtvi u Hristu vaskrsnuti;  17. a potom mi živi koji ostanemo bićemo zajedno s njima uzneseni na oblacima u sretanje Gospodu u vazduhu, i tako ćemo svagda s Gospodom biti.

Jevanđelje po Luki, začalo 22. (6,1-10)

1. Dogodi se pak u drugu subotu po Pashi da je on išao kroz useve, a učenici njegovi trgali su klasje, trli ga rukama i jeli.  2. A neki od fariseja rekoše im: „Zašto činite što se ne sme činiti u subotu?”  3. I odgovorivši Isus reče im: „Zar ni to niste čitali šta učini David kad ogladnje, on i koji behu s njim?  4. Kako uđe u dom Božiji, i uze hlebove predloženja, i jede, i dade onima što behu s njim, koje nikome nije bilo dopušteno jesti sem jedino sveštenicima.” 

5. I govoraše im: „Sin Čovečiji je gospodar i od subote.”  6. A dogodi se i u drugu subotu da on uđe u sinagogu i učaše, i beše onde čovek kome desna ruka beše suha.  7. Motrahu pak na njega književnici i fariseji neće li u subotu isceliti, da bi našli optužbu protiv njega.  8. A on znađaše pomisli njihove, i reče čoveku koji imaše suhu ruku: „Ustani i stani na sredinu!” A on podigavši se stade.  9. A Isus im reče: „Zapitaću vas: šta treba u subotu: dobro činiti ili zlo činiti? Dušu spasti ili pogubiti?” A oni ćutahu.  10. I pogledavši na sve njih, reče mu: „Pruži ruku svoju.” A on učini tako; i ruka mu posta zdrava kao i druga.

BONUS VIDEO