OVO RANJAVA ČOVEKA VIŠE OD BILO KAKVE NEVOLJE: Sveti Jovan je govorio da mnogi zbog toga dignu i ruku na sebe
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Potpuno je nemoguće da oni koji žive vrlinski nemaju mnogo neprijatelja, isticao je svetitelj.
Pravoslavlje jasno naglašava da kleveta proizlazi iz strasti - zavisti, gneva, gordosti i zlobe.
Otac Nektarije kaža da Bog sve vidi i sve zna.
Kleveta razara odnose među ljudima, unosi razdor u zajednicu i udaljava čoveka od Boga, jer se temelji na laži, a laž je, kako uči Crkva, izvor zla.
Ljudi obično na provokacije odgovaraju žustro i besno, ali svetitelj kaže da je to i najmanje delotvorno.
Pravoslavlje poziva da u svakom čoveku vidimo ikonu Božju, da pokušamo da razumemo, a ne da sudimo.
Umesto osvete i uzvraćanja, vernik je pozvan da trpi, da ne uzvraća zlom na zlo i da se seti sopstvene prolaznosti.
Kada reči lako ranjavaju, ruski svetitelj i veliki duhovnik uči nas da se vera i mir ne brane silom, već tišinom srca koje preobražava nepravdu u snagu. U nastavku proćitajte Jevanđelja za 18. utorak po Duhovima, 7. oktobar.
Onaj koji trpi osudu, ogovaranje i klevetu, pozvan je da ne uzvraća istom merom, već da se brani smirenjem.
Otkrijte kako pravoslavna molitva, Psalam 73 i Jevanđelje štite od ogovaranja, zlih jezika i duhovnih iskušenja, donoseći mir i zaštitu srcu.
U težim slučajevima uznemirenosti i smetnji svakako su neophodni saveti duhovnika i molitveni rad Crkvenog sveštenstva ili monaha, kao i kajanje, jer te magijske vezanosti su posledica, veruje se, grešnog života.
Sveti Jovan Zlatoust, Sveti Vasilije Veliki i drugi duhovni učitelji otkrivaju zašto je kleveta bolna, ali i kako strpljivo podnošenje nepravde donosi duhovnu snagu i veliku nagradu.
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Hram ispunjen do poslednjeg mesta, deca u prvom planu, osveštana jaja kao dar radosti i liturgija koju je služio protojerej Dejan Vojisavljević učinili su da praznični dan preraste u snažno iskustvo zajedništva i vere.
Spora priprema u zemljanoj posudi donosi bogat ukus mesa i povrća, decenijama prisutan na ramazanskim soframa i porodičnim okupljanjima širom Bosne i regiona.
Od sumnje do ispovesti „Gospod moj i Bog moj“ - šta zapravo znači Antipasha, zašto je ovaj dan poseban u crkvenom kalendaru i kako su ga pratili stari narodni običaji.
Ovaj dan predstavlja nastavak vaskršnje radosti.